| SAOPŠTENJE ZA JAVNOST |
SEKRETARIJAT
|
| (Isključivo za medije. Nije zvaničan dokument.) |
Haag, 11. decembar 1996.
CC/PIO/138t
Predmet Delić ('Čelebići'): tri sudije Žalbenog vijeća odbacile najnoviji zahtjev optuženog
Optuženi je zahtijevao da mu se odobri da uloži žalbu na odluku kojom je odbačen njegov prigovor na formu optužnice.
U odluci od 6. decembra 1996. godine tročlano Žalbeno vijeće odbacilo je zahtjev optuženog Hazima Delića kojim je tražio da mu se odobri ulaganje žalbe na odluku od 15. novembra 1996. kojom je Pretresno vijeće II odbacilo njegov prigovor na nedostatke u formi optužnice (vidi Saopštenje za javnost 129).
Ovaj zahtjev za odobrenje za ulaganje žalbe je podnesen 22. novembra u skladu s pravilom 72(B)(ii) Pravilnika o postupku i dokazima, a razmotrile su ga sljedeće tri sudije Žalbenog vijeća: Antonio Cassese (predsjednik), Haopei Li i Jules Deschênes (vidi Saopštenje za javnost 131).
Nalazi tročlanog Žalbenog vijeća
Nakon analize pet argumenata koji su predočeni u zahtjevu, Vijeće je konstatovalo da podnosilac zahtjeva nije pokazao postojanje "ozbiljnog razloga".
Argumenti navedeni u zahtjevu, kao i nalazi Vijeća su sljedeći:
1. Da Međunarodni sud nije utvrdio svoju nadležnost u ovom predmetu:
Vijeće je zaključilo da "pošto zahtjev optuženog nije pokrenuo pitanje nadležnosti pred Pretresnim vijećem, ovo pitanje ne može biti pokrenuto po prvi put pred Žalbenim vijećem".
2. Da je optužnica nekompletna i/ili da se njome krši princip nullum crimen sine lege:
Vijeće je konstatovalo da "ukoliko je jasno iz svake od tačaka optužnice za koje ozbiljno kršenje međunarodnog humanitarnog prava se optuženi tereti [u skladu sa Statutom Međunarodnog suda], onda nije važno da li se optužnica odnosi na, na primjer, član 2 Statuta ili na odgovarajuće članove Ženevskih konvencija iz 1949.(...) Vijeće je bilo mišljenja da su članovi 2,3,4 i 5 Statuta zamjena za odgovarajuće norme međunarodnog humanitarnog prava i da ukoliko postoji bilo kakvo sporenje u vezi s tim normama, to je pitanje koje će biti riješeno na suđenju, a ne u pretpretresnim prigovorima na formu optužnice".
3. Da je optužnica nejasna:
Vijeće je zaključilo da "Pretresno vijeće nije u potpunosti razmotrilo ovo pitanje" pokrenuto u zahtjevu optuženog, konkretno da mnoge optužbe sadrže međusobno isključive, alternativne formulacije krivice, na primjer "znao" nasuprot "imao razloga da zna" ili "nije spriječio" nasuprot "nije kaznio". Pa ipak, Vijeće "smatra da to ne predstavlja veliku grešku Pretresnog vijeća" s obzirom da ovi "alternativni parovi, koji se pominju u vojnim priručnicima i u međunarodnom humanitarnom pravu ne čine optužnicu fatalno nejasnom ".
Međutim, Vijeće je potvrdilo da u budućnosti "Tužilaštvo mora precizno objasniti vrstu ponašanja i navodni element svijesti".
4. Da optužnica ne razdvaja različite optužbe za neposredno počinjena krivična djela i za djela koja se stavljaju na teret kao nadređenom, i time dovodi optuženog u opasnost od "dvostruke odgovornosti za isto djelo" i/ili ne ispunjava princip non bis in idem:
Vijeće je napomenulo da je "Pretresno vijeće s pravom (...) odbacilo ovaj prigovor".
Međutim, Vijeće je takođe ukazalo da je zabrinutost optuženog opravdana u jednom pogledu, "naime, činjenica da se one tačke po kojima se tereti za odgovornost nadređenog za djela njegovih podređenih ne pozivaju na statutarni izvor odgovornosti, tj. član 7(3) Statuta Međunarodnog suda.(...) Pa ipak, u ovoj optužnici ne postoji mogućnost da se pogrešno protumači na koji član se šta odnosi kada se koristi formulacija "znao ili imao razloga da zna".
5. Da su činjenični navodi optužnice lažni:
Vijeće je potvrdilo odluku Pretresnog vijeća da se "činjenična pitanja utvrđuju na suđenju".
*****
Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju
Za više informacija stupite u kontakt s našom Službom za medije/komunikacije
Tel.: +31-70-512-8752; 512-5343; 512-5356 Fax: +31-70-512-5355 - Email: press [at] icty.org