| SAOPŠTENJE ZA JAVNOST |
SEKRETARIJAT
|
| (Isključivo za medije. Nije zvaničan dokument.) |
Haag, 4. oktobar 1996.
CC/PIO/0111t
Početak suđenja Blaškiću zakazan za 8. januar 1997.
Suđenje generalu Tihofilu Blaškiću, jednom od šestorice optuženih optužnicom za Lašvansku dolinu, počeće 8. januara 1997. godine, u 10:00 sati, Pretresno vijeće I je odlučilo 2. oktobra 1996. godine.
Blaškić, koji je bio regionalni zapovjednik Hrvatskog vijeća obrane (HVO) prije nego što je postao načelnik Glavnog stožera, tereti se za zločine protiv čovječnosti, teške povrede Ženevskih konvencija i kršenje zakona i običaja ratovanja. Zajedno s nekolicinom suoptuženih, on je navodno "planirao i sproveo sistematsku kampanju granatiranja, napada i uništenja gradova i sela u Lašvanskoj dolini", području u centralnoj Bosni, usmjerenu protiv pretežno muslimanskog stanovništva.
General Blaškić se predao Međunarodnom sudu 1. aprila 1996. godine. U međuvremenu, zatražio je i na kraju mu je odobrena izmjena uslova pritvora.
Postupak u predmetu protiv njega je odgađan zbog pravnog spora, koji i dalje traje, između Tužilaštva i glavnog zastupnika odbrane generala Blaškića, Zvonimira Hodaka, u vezi s izjavama svjedoka. Tim Tužilaštva, koji vodi g. Eric Ostberg, zahtijevao je da odbrani ne objelodani identifikacijske podatke sadržane u 76 izjava svjedoka i da u potpunosti ne objelodani deset izjava svjedoka. Oni su zahtijevali da se ovaj drugi zahtjev sasluša in camera i ex parte, to jest, bez prisustva optuženog i njegovog branioca.
U svojoj odluci od 2. oktobra, Pretresno vijeće I je razmotrilo razne zahtjeve koje je podnijelo Tužilaštvo: zahtjev za ex parte raspravu; mjere za zaštitu svjedoka; i zahtjeve u vezi s kalendarskim rasporedom postupka.
Zahtjev za ex parte raspravu
Razmatrajući ono što je nazvalo "izuzetni zahtjev iz perspektive optuženog da bude prisutan na sopstvenom suđenju", Pretresno vijeće je u potpunosti odbacilo pokušaj Tužilaštva da napravi distinkciju između prava optuženog da bude prisutan na sopstvenom suđenju i njegovom pravu da bude prisutan u svakom aspektu sopstvenog suđenja. Zaključeno je da je "ta distinkcija u potpunosti vještačka, i ovo Pretresno vijeće nema teškoća da je ukine. Pravo optuženog da bude prisutan na sopstvenom suđenju očigledno uključuje i svaku od faza postupka, počevši od momenta kada je optužnica uručena, i mora biti poštovano i tokom preliminarnih faza postupka i tokom samog suđenja pred odgovarajućim sudom".
Mjere za zaštitu svjedoka
Tužilaštvo je zatražilo produženje ranijeg naloga kojim je naloženo redigovanje identifikacijskih podataka o svjedocima do 1. septembra 1996. godine, i potpuno neobjelodanjivanje tih izjava odbrani. Obrazloženje koje je ponuđeno je opasna i nestabilna situacija na terenu i strah svjedoka za svoju bezbjednost koji proističe iz toga. Odbrana je u odgovoru navela da optuženi ima pravo na suđenje u razumnom roku, suđenje koje ne bi trebalo da počne ukoliko optuženi nije imao dovoljno vremena da pripremi svoju odbranu. Takva priprema, međutim, zavisi od objelodanjivanja dokaza Tužilaštva.
Odbacujući zahtjev Tužilaštva, Vijeće je zaključilo da "mora biti uspostavljena ravnoteža između bezbjednosti za Tužilaštvo i pravičnosti za odbranu". Međutim, na Tužilaštvu leži teret da dokaže da je bezbjednost svjedoka ugrožena. "Tužilaštvo se ne može osloboditi ovog tereta tako što će samo napomenuti postojanje komplikovane situacije kao osnov za odugovlačenje unedogled rješenja na koje optuženi ima pravo: da mu se sudi bez bespotrebnog odlaganja". Vijeće je dodalo da iako "Tužilaštvo jeste donekle pokazalo da 'izuzetna' situacija zaista postoji (. . .) pa ipak, [Tužilaštvo] (. . .) nije bilo u stanju da predloži Međunarodnom sudu bilo kakve zaštitne mjere izuzev produženja status quo, što je jednako onemogućavanju pravde za odbranu, i samo sugestija daljih istraga koje prijete da odgode početak suđenja u nedogled".
Pretresno vijeće II je takođe izrazilo svoju "zapanjenost time što Tužilaštvo uopšte nije pomenulo, ni u svojim zahtjevima, svojim pismenim podnescima, niti usmenim raspravama, moguću pomoć Službe za žrtve i svjedoke".
Vijeće je, stoga, naložilo sljedeći pravni lijek:
- da će, u roku od 15 dana od donošenja ove odluke, Tužilaštvo objelodaniti odbrani cjelokupni tekst 76 od 77 izjava koje su im već dostavljene;
- da će, do 1. decembra 1996. godine, Tužilaštvo odbrani dostaviti cjelokupni tekst deset izjava za koje je Tužilaštvo tražilo potpuno neobjelodanjivanje;
- da će Tužilaštvo, ukoliko to smatra za shodno, od tih svjedoka zatražiti suglasnost da se njihove izjave dostave, što ukoliko ne učini znači da neće moći da pozove te svjedoke, i da se odbrana složi s tim da ne objelodanjuje medijima ili javnosti bilo kakve informacije koje bi mogle identifikovati svjedoke ili ugroziti njihovu bezbjednost.
Kalendarski raspored postupka
Vijeće je odlučilo da šezdesetodnevni period za podnošenje preliminarnih podnesaka počinje 17. oktobra 1996. godine, i, kako je već gore navedeno, utvrdilo datum početka suđenja za 8. januar 1997. godine.
*****
Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju
Za više informacija stupite u kontakt s našom Službom za medije/komunikacije
Tel.: +31-70-512-8752; 512-5343; 512-5356 Fax: +31-70-512-5355 - Email: press [at] icty.org