| SAOPŠTENJE ZA JAVNOST |
SEKRETARIJAT
|
| (Isključivo za medije. Nije zvaničan dokument.) |
|
Haag, 14. avgust 1997.
CC/PIO/237t
Predmet Blaškić, pitanje izdavanja naloga subpoena: Pretres po žalbi Hrvatske na Odluku o izdavanju naloga subpoena od 18. jula zakazan za 22. i 23. septembar
Žalbeno vijeće će 22. i 23. septembra 1997. godine održati pretres na kojem će Republika Hrvatska, tužilaštvo i amici curiae iznijeti argumente o "prihvatljivosti i osnovanosti" žalbe koju je 25. jula podnijela Hrvatska na "Odluku o izdavanju naloga subpoena", koju je 18. jula donijelo Pretresno vijeće II (vidi Saopštenje za javnost 230).
Ovaj pretres je naložilo Žalbeno vijeće (u sastavu: sudija Antonio Cassese, (predsjedavajući), sudija Adolphus Karibi-Whyte, sudija Haopei Li, sudija Sir Ninian Stephen i sudija Lal Chand Vohrah) odlukom od 12. avgusta koja se tiče Zahtjeva tužilaštva za ukidanje prethodne odluke od 29. jula kojom je Hrvatskoj odobreno ulaganje žalbe na odluku o nalozima subpoena (vidi Saopštenje za javnost 234).
Podnesak tužilaštva od 4. avgusta 1997.
Tužilaštvo je 4. avgusta 1997. godine podnijelo Zahtjev za ukidanje Odluke Žalbenog vijeća od 29. jula 1997. na osnovu sljedećeg:
1. Žalbeno vijeće je pogriješilo zbog toga što je donijelo odluku a da prije toga nije stranama u postupku pružilo priliku da budu saslušane;
2. Žalbeno vijeće je pogriješilo zaključivši da zahtjev Hrvatske potpada pod pravilo 108bis;
3. Čak i kada bi pravilo 108bis bilo primjenjivo, a zahtjev za razmatranje bio prihvaćen, Žalbeno vijeće nije trebalo odgoditi izvršenje naloga subpoena do odluke u postupku razmatranja;
4. Čak i kada bi pravilo 108bis bilo primjenjivo, u skladu s njim izvršenje subpoene izdate Gojku Šušku ne može biti odgođeno jer pravilo omogućava samo državi da zahtijeva razmatranje neke interlokutorne odluke.
Odgovor Hrvatske na zahtjev tužilaštva
Republika Hrvatska je 8. avgusta 1997. godine podnijela Protivljenje Republike Hrvatske Zahtjevu tužilaštva da se ukine Odluka Žalbenog vijeća od 29. jula 1997. na osnovu sljedećeg:
1. Žalba Hrvatske nije prihvaćena jer joj je jedino data prilika da izloži svoje stavove Žalbenom vijeću;
2. Žalbeno vijeće je preduzelo korake da na minimum svede bilo kakve neprijatnosti po tužilaštvo uspostavljajući "veoma agresivan redoslijed podnošenja podnesaka" i, kao posljedica toga, bilo kakvo odgađanje u suđenju Blaškiću biće minimalno;
3. Hrvatska bi bila oštećena ukoliko bi subpoena ostala na snazi do rješenja po žalbi jer bi u suprotnom bila dovedena u položaj ili da prekrši nalog Pretresnog vijeća ili da postupi po nezakonitom nalogu i učini bespredmetnom vlastitu žalbu;
4. Tužilac je pogrešno tvrdio da je Hrvatska spremna da dostavi dokumente obuhvaćene nalogom subpoena koji je izdalo Pretresno vijeće, i da bi samo trebala zadržati pravo da nastavi osporavati ovo pravno pitanje nakon što se dokumenti dostave.
Kao posljedica toga, Republika Hrvatska je zahtijevala od Žalbenog vijeća da odbaci Zahtjev tužilaštva i potvrdi Odluku od 29. jula 1997.
Odluka Žalbenog vijeća
U svojoj Odluci po zahtjevu tužilaštva za ukidanje Odluke Žalbenog vijeća od 29. jula 1997. godine Žalbeno vijeće je:
Odbacilo Zahtjev tužilaštva da ukine Odluku Žalbenog vijeća od 29. jula 1997.; potvrdilo suspenziju izvršenja naloga subpoena duces tecum, i potvrdilo nalog o rasporedu iz Odluke Žalbenog vijeća od 29. jula 1997. i zakazalo pretres za 22. i 23. septembar 1997. godine.
Hrvatska se podsjeća na obavezu da sarađuje s Međunarodnim sudom
Žalbeno vijeće je podsjetilo Republiku Hrvatsku na obavezu da sarađuje s Međunarodnim sudom i na dužnost da ispuni "bez nepotrebnog odgađanja svaki zahtjev za pomoć koji joj uputi neko pretresno vijeće (...) u skladu s članom 29 Statuta". Osim toga, Žalbeno vijeće je pozvalo Republiku Hrvatsku da "... dostavi što je više moguće dokumenata koji su navedeni u nalogu (...) subpoena, u skladu s obećanjem koje je ambasador Hrvatske dao pred sudijom McDonald na pretresu 19. februara 1997. godine".
Osnove za ovu odluku
1. Žalbeno vijeće je prvo razmotrilo argument tužilaštva da je pogriješilo smatrajući zahtjev Hrvatske prihvatljivim i suspendujući nalog subpoena duces tecum a da prethodno nije dalo priliku stranama u postupku da budu saslušane.
Vijeće se pozvalo na pravilo 108bis i potparagrafe (B) i (D), pravila 116bis i pravilo 72(B) Pravilnika o postupku i dokazima i zaključilo da se stranama u postupku može pružiti mogućnost da budu saslušane "... o opravdanosti zahtjeva Hrvatske na pretresu inter partes koji će biti održan prije nego što bude donijeta konačna odluka o ovom zahtjevu". Vijeće je takođe zaključilo da je praksa Vijeća da donese odluku o tome da li da dozvoli ili odbije zahtjev za ulaganje žalbe bez pretresa kako bi obezbijedilo "ekspeditivan žalbeni postupak po interlokutornim podnescima". Osim toga, sudije su zaključile da je suspenzija izvršenja naloga subpoena bez pretresa opravdana, jer se može smatrati "... brzim interlokutornim pravnim lijekom koji ima za cilj da stranu u postupku ... zaštiti od opresivnih posljedica nekog naloga".
2. Žalbeno vijeće je razmotrilo tvrdnju tužilaštva da je pogriješilo kada je zaključilo da zahtjev Hrvatske potpada pod pravilo 108bis. Vijeće je odbacilo ovaj argument na osnovu toga što "da je u vrijeme stupanja na snagu ovog pravila Pretresno vijeće već donijelo odluku od 18. jula i da petnaest dana navedenih u potpravilu 108bis još uvijek nije isteklo, država koja bi ispunila ove uslove bi mogla da legitimno podnese zahtjev za razmatranje".
3. Sudije su dalje razmotrile tvrdnju tužilaštva da, u svakom slučaju, čak i da je pravilo 108bis primjenjivo, a zahtjev za razmatranje odobren, Žalbeno vijeće nije trebalo da suspenduje izvršenje subpoene do okončanja postupka preispitivanja. Vijeće je zaključilo da "... je suspenzija izvršenja osporavane odluke dok se ne utvrdi ishod preispitivanja u ovom predmetu... jedini način da se sačuva predmet preispitivanja". Povrh toga, Žalbeno vijeće se nije složilo s argumentom tužilaštva da bi ono bilo oštećeno suspenzijom izvršenja naloga subpoena, jer prema Vijeću, Hrvatska još uvijek može dostaviti sve dokumente za koje je prethodno navela da je spremna da ih dostavi. Konačno, Vijeće je smatralo da bi Hrvatska bila oštećena ako bi nalog subpoena ostao na snazi jer bi morala ili da postupi po osporavanoj odluci, ili da odbije da udovolji odluci, i da, kao posljedica toga, rizikuje mogućnost da bude sankcionisana.
4. Vijeće je odbacilo argument tužilaštva da je Gojko Šušak trebao da postupi po nalogu subpoena, jer je ovlašćenje Međunarodnog suda da izda nalog subpoena zvaničniku neke države jedno od pitanja koje je osporila Hrvatska i o kojem je Vijeće pozvano da donese odluku.
*****
Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju
Za više informacija stupite u kontakt s našom Službom za medije/komunikacije
Tel.: +31-70-512-8752; 512-5343; 512-5356 Fax: +31-70-512-5355 - Email: press [at] icty.org
Pratite MKSJ na Twitteru i Youtubeu