| SAOPŠTENJE ZA JAVNOST |
SEKRETARIJAT
|
| (Isključivo za medije. Nije zvaničan dokument.) |
|
Haag, 7. maj 1997.
CC/PIO/189t
Optužnica protiv Blaškića po drugi put izmijenjena i ponovo osporena
U skladu s odlukom po zahtjevu odbrane kojim se osporava forma optužnice, koju je Pretresno vijeće I donijelo 4. aprila 1997., tužilaštvo je 25. aprila podnijelo Drugu izmijenjenu optužnicu protiv generala Blaškića.
U svojoj odluci, Pretresno vijeće I kojim je predsjedavao sudija Jorda, je naložilo tužilaštvu da dodatno precizira izmijenjenu optužnicu protiv generala Blaškića.
Druga izmijenjena optužnica sadrži konkretnije navode o obimu navodne krivične odgovornosti generala Blaškića i u vremenskom i u geografskom smislu, kao i konkretnije navode u vezi sa vidom odgovornosti za koji se tereti. Izmijenjena optužnica takođe tereti optuženog za jednu dodatnu tačku (tačku 2, uništavanje koje nije opravdano vojnom nuždom).
Odbrana je 2. maja 1997. godine podnijela zahtjev za sprovođenje naloga Pretresnog vijeća od 4. aprila 1997. kojim se osporava druga izmijenjena optužnica.
Kontekst
Prvu izmijenjenu optužnicu protiv generala Blaškića, koji je prvobitno bio optužen zajedno s petoricom drugih (Dariom Kordićem, Mariom Čerkezom, Ivanom Šantićem, Perom Skopljakom i Zlatkom Aleksovskim) potvrdila je sudija McDonald 22. novembra 1996. (Vidi Saopštenje za javnost 135).
Prema optužnici, Tihomir Blaškić, rođen 2. novembra 1960., imao je čin pukovnika u HVO-u (Hrvatsko vijeće obrane), prije nego što je unaprijeđen u čin generala, 5. avgusta 1994. ili otprilike tog datuma, i imenovan komandantom HVO-a, sa glavnim štabom u Mostaru.
Optuženi je navodno "počinio teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava protiv bosanskih Muslimana" u dolini rijeke Lašve (srednja Bosna). Tereti se za teške povrede Ženevskih konvencija, kršenja zakona i običaja ratovanja i zločine protiv čovječnosti.
Novi elementi u Drugoj izmijenjenoj optužnici
Vrijeme i mjesto navodnih događaja:
U vezi s mjestom navodnih događaja, izmijenjena optužnica ograničava vremenski raspon na period od "maja 1992. do januara 1994." (prethodno "od otprilike maja 1992. do otprilike aprila 1994.").
Lokacije navodnih događaja su konkretnije navedene i uključuju opštine Vareš, Žepče, Duvno, Stolac, Mostar, Jablanica, Prozor, Čapljina, Gornji Vakuf, Novi Travnik, Travnik, Kreševo, i Fojnica, pored Viteza, Busovače, Kiseljaka i Zenice koji su i ranije bili navedeni. Izrazi poput "što uključuje ali nije ograničeno na" i "između ostalog" su uklonjeni.
Tačke koje se odnose na protivpravne napade na civile i civilne objekte (sada tačke 3 i 4), na uništavanje vjerskih i obrazovnih objekata (sada određeno kao tačka 14), i uzimanje talaca (sada tačke 17 i 18) su detaljnije precizirane u skladu s odlukom Pretresnog vijeća I.
Krivična odgovornost optuženog:
Što se tiče uloge optuženog u navodnim događajima, reference na član 7.1 (neposredna odgovornost nadređenog) i član 7.3 (posredna odgovornost nadređenog) Statuta su sada sadržane u svakoj optužbi, dok je prethodno pravna osnova krivične odgovornosti optuženog bila sadržana u "opštim navodima".
U skladu s članom 7.1, optuženi se tereti za individualnu krivičnu odgovornost zbog toga što je planirao, podsticao, naređivao ili na drugi način pomagao i podržavao planiranje, pripremu ili izvršenje krivičnih djela navedenih u optužnici.
Optuženi se, u skladu s članom 7.3, alternativno tereti za odgovornost nadređenog za djela njegovih podređenih. On je, naime, znao ili imao razloga da zna da se njegovi podređeni pripremaju da počine krivična djela ili da su ih već počinili, a on nije preduzeo potrebne i razumne mjere da spriječi takva djela i kazni počinioce.
Navedeni zločini i optužbe
Optuženi se tereti po sljedećih 20 tačaka za zločine navedene u optužnici (tri tačke za zločine protiv čovječnosti, 11 za kršenja zakona i običaja ratovanja i šest za teške povrede Ženevskih konvencija):
- progon civila bosanskih Muslimana na političkoj, rasnoj ili vjerskoj osnovi putem napada na gradove, mjesta i sela; ubijanja i nanošenja teških tjelesnih povreda; uništavanja i pljačke imovine; nečovječnog postupanja s civilima, prisilnog premještanja civila (sada su razdvojene kao zasebni vidovi progona): tačka 1.
- protivzakoniti napadi na civile i civilne objekte, uključujući bezobzirno razaranje koje nije opravdano vojnom nuždom (nova tačka 2, kršenje zakona i običaja ratovanja): tačke 2-4. Izmijenjena optužnica u tačkama 3 i 4 sadrži novu referencu na običajno pravo i Dodatne protokole Ženevskih konvencija.
- hotimično lišavanje života i nanošenje teških povreda, tjelesnih i duševnih, civilima: tačke 5 do 10.
- uništavanje i pljačka imovine bosanskih Muslimana, domova, zgrada, poslovnih objekata, stoke i lične imovine. Mjesto i vrijeme navedenih događaja sada su navedeni konkretnije: tačke 11 do 13.
- uništavanje vjerskih i obrazovnih objekata: sada zasebna tačka 14 (kršenje zakona i običaja ratovanja).
- nečovječno postupanje sa zatočenicima bosanskim Muslimanima, između ostalog, primoravanje na kopanje rovova; uzimanje talaca "da bi se spriječile bosanske vojne operacije protiv HVO-a" i korišćenje živih štitova "kako bi spriječili Armiju BiH da puca po položajima HVO-a ili prisili pripadnike jedinica bosanskih Muslimana da se predaju": tačke 15 do 20.
Podnesak odbrane kojim se osporava Druga izmijenjena optužnica
U svom zahtjevu, branilac generala Blaškića tvrdi da Druga izmijenjena optužnica "u nekoliko značajnih aspekata ne ispunjava nalog Pretresnog vijeća, i da je, shodno tome, treba odbaciti".
Odbrana tvrdi da:
1. "Optužnica ne navodi na odgovarajući način ulogu optuženog u ponašanju koje predstavlja krivično djelo". Prema odbrani, "Tužilaštvo nije pružilo bilo kakve dodatne činjenične navode u vezi s navodnom ulogom optuženog u djelima za koja se tereti. (...) Tužilaštvo je uzelo prefabrikovane formulacije sadržane u paragrafima 5.6 i 5.7 Prve izmijenjene optužnice (...) i te formulacije unijelo na više mjesta u optužnici".
Odbrana tvrdi da ovo "ničim ne pruža optuženom 'činjenične indikacije'" za koje je Pretresno vijeće naložilo da budu precizirane. Shodno tome, "[zbog] toga što se ova greška tužilaštva tiče svih tačaka optužnice, sve tačke su nedopustivo nejasne i treba ih odbaciti".
2. "Tačka 14 [uništavanje vjerskih i obrazovnih objekata] Optužnice ne navodi na odgovarajući način potrebne elemente djela za koje se tereti". Prema odbrani, tužilaštvo je "dostavilo spisak gradova i sela u kojima su takvi objekti uništeni, ali nije identifikovalo nijedan konkretan objekat ili instituciju". Shodno tome, odbrana je tvrdila da bi ova tačka treba biti odbačena.
3. "Tužilaštvu ne treba dopustiti mogućnost da izmijeni optužnicu po četvrti put". Prema odbrani, "ne bi bilo primjereno niti pravično odobriti tužilaštvu da iskoristi svoj neuspjeh da izvrši nalog Pretresnog vijeća kao način da sudski postupak u ovom predmetu odlaže u nedogled".
Odbrana je mišljenja da "tužilaštvo nema nikakvog konkretnog činjeničnog osnova za svoje navode da je optuženi naredio ikakvo krivično djelo, niti da je znao za bilo kakvo krivično djelo prije nego što je ono počinjeno i preduzeo mjere da spriječi takvo djelo, ili da je znao da je bilo kakvo djelo počinjeno, a nije preduzeo korake da to istraži i/ili kazni počinioce ".
Odbrana stoga zahtijeva od Pretresnog vijeća "da bez dodatnih podnesaka ili argumenata strana u postupku (...) odbaci optužnicu na osnovu toga što tužilaštvo nije ispunilo nalog". Alternativno, odbrana od Pretresnog vijeća zahtijeva da "zakaže početak suđenja".
*****
Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju
Za više informacija stupite u kontakt s našom Službom za medije/komunikacije
Tel.: +31-70-512-8752; 512-5343; 512-5356 Fax: +31-70-512-5355 - Email: press [at] icty.org
Pratite MKSJ na Twitteru i Youtubeu