| SAOPŠTENJE ZA JAVNOST |
SEKRETARIJAT
|
| (Isključivo za medije. Nije zvaničan dokument.) |
|
Haag, 4. februar 1997.
CC/PIO/153t
Predmet Blaškić: najnovije informacije
Sekretarijatu su 27. januara 1997. godine podnesena dva dokumenta u predmetu Blaškić. Dokumenti se odnose na sljedeće:
Novi sastav Pretresnog vijeća I
S obzirom da je sudija Deschenes privremeno spriječen, predsjednik Cassese je imenovao sudiju Lija u Pretresno vijeće I. Pretresno vijeće I će do daljnjeg biti u sastavu sudija Jorda Jorda (predsjedavajući), Li i Riad.
Odluka o dostavljanju dokaznog materijala
Pretresno vijeće I (u sastavu sudija Jorda (predsjedavajući), Deschenes i Riad) riješilo je po zahtjevu odbrane da se "naloži dostavljanje pronađenih materijala". Vijeće je saslušalo strane u postupku na pretresu održanom 19. decembra 1996. godine.
Tokom pretresa, Vijeće je konstatovalo da postoje "pitanja oko kojih se strane slažu" i riješilo je po "nekoliko spornih pitanja". U Odluci se iznose ta pitanja, prije nego što se prelazi na razmatranje "pitanja koja su ostala neriješena".
1. "Zahtjevi koji u sadašnjem postupku više ne predstavljaju problem"
Vijeće je konstatovalo da su se strane složile po pitanju dokaza koji su predati Međunarodnom sudu kao propratni materijal optužnice (tačka E Zahtjeva odbrane) kao i o meterijala u skladu s pravilom 61 (tačka K). Vijeće je podsjetilo na sljedeće odluke donesene tokom pretresa:
- U vezi sa spiskom svjedoka tužilaštva (tačka D), Vijeće je naložilo tužilaštvu da ga dostavi odbrani najkasnije do 1. februara 1997. godine.
- U vezi s nedostatkom dokaza (tačka G), kao i njihovim eventualnim razmatranjem "kao dijela (...) oslobađajućih dokaza ", Vijeće je "prihvatilo argument tužilaštva da je vrijeme i mjesto za postavljanje pitanja o nedostatku dokaza isključivo na raspravi o meritumu".
- U vezi s dokazima u posjedu tužilaštva koji su podneseni Međunarodnom sudu u vezi s optužnicama u predmetima Rajić, Marinić i Kupreškić (tačke I i J), Vijeće je "prihvatilo stav tužilaštva", temeljeći svoju poziciju na "principu međusobne nezavisnosti predmeta tužilaštva".
2. "Neriješena pitanja"
Vijeće je prvo razmotrilo pitanje izjava optuženog i svjedoka (tačke B i C Zahtjeva odbrane). Smatrajući da "ne treba praviti razliku" između "izjava na osnovu njihove forme", Vijeće je odlučilo da "sve prethodne izjave optuženog koje se nalaze u spisima tužilaštva, bez obzira da li ih je prikupilo tužilaštvo ili potiču iz nekog drugog izvora, moraju odmah biti predate odbrani". Vijeće je takođe bilo mišljenja da "se isti kriterijumi (...) moraju primjeniti mutatis mutandis na prethodne izjave svjedoka".
Sudije su, međutim, ograničile svoju odluku s "dva uslova". U skladu s prvim, zasnovanim na pravilu 66(C), tužilaštvu bi bilo dopušteno da se Vijeću obrati sa zahtjevom "da ga se oslobodi obaveze dostave dokaza koji bi mogli ugroziti buduće ili aktuelne istrage ili biti u suprotnosti s javnim interesom ili ugroziti bezbjednosne interese neke države". U skladu s drugim, zasnovanim na članu 70(A), "zabilješke istražitelja s razgovora sa svjedocima, interni izvještaji tužilaštva i prethodne izjave bilo kog sudskog vještaka, kao i knjige, članci i biografije tih istih svjedoka" neće se morati dostavljati odbrani.
Vijeće je odbacilo zahtjev odbrane za objelodanjivanje "svih izvještaja, izjava datih pod zakletvom ili pisanih izjava svakog istražitelja Međunarodnog suda koji će svjedočiti na suđenju".
U vezi s oslobađajućim dokazima (tačke F i L Zahtjeva odbrane), Vijeće je postavilo pitanje dosega i uslova primjene pravila 68, konkretno u vezi, s jedne strane uslovljenim rješavanjem i vrstom materijala koje tužilaštvo ima u svom posjedu, i s druge strane u vezi s uslovljenim pravom odbrane da pregleda materijale koji mogu ukazivati na nevinost optuženog, i pod kojim uslovima. Vijeće je naložilo tužilaštvu da odbranu obavijesti, najkasnije do 14. februara, "da li su ti materijali zaista u njihovom posjedu, ili da li ti materijali sadrže oslobađajuće dokaze, ili smatra li tužilaštvo da, ako iako jeste u posjedu tih dokaza, njihova povjerljivost mora biti zaštićena".
Napominjući, međutim, "svoju obavezu da obezbijedi (...) poštivanje ravnoteže prava strana u postupku", Vijeće je bilo mišljenja da "ukoliko tužilaštvo ispuni navedene obaveze", a odbrana time nije zadovoljna, odbrana "mora predočiti prima facie dokaze koji bi mogli ukazati na vjerovatnoću da je traženi dokazni materijal oslobađajuće prirode".
Sudije su odbacile zahtjev odbrane u vezi s dokazima koje je prikupila i tužilaštvu dostavila Bosna i Hercegovina, jer je kao i tužilaštvo bilo mišljenja da se "pitanja prinude, izmišljanja ili nekorektnog ponašanja u vezi s ovim dokazima (...) mora razmotriti za vrijeme rasprave o meritumu". Na kraju, "što se tiče zahtjeva kojim se traži ukidanje odredbi kojima se ograničavaju prava optuženog da pregleda dokaze protiv sebe i dostava materijala navedenih u potpravilu 66(B), trojica sudija Pretresnog vijeća smatraju da u ovom predmetu nisu ni kvalifikovani ni nadležni da rješavaju o tome da li su odredbe Pravilnika o postupku i dokazima u skladu s međunarodnim običajnim pravom".
*****
Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju
Za više informacija stupite u kontakt s našom Službom za medije/komunikacije
Tel.: +31-70-512-8752; 512-5343; 512-5356 Fax: +31-70-512-5355 - Email: press [at] icty.org
Pratite MKSJ na Twitteru i Youtubeu