Predmet Aleksovski: Odbijeno privremeno puštanje optuženog na slobodu

CC/PIO/288-t

Den Haag, 28. januar 1998.

PREDMET ALEKSOVSKI:

ODBIJENO PRIVREMENO PUŠTANJE OPTUŽENOG NA SLOBODU

U odluci koja je donesena 23. januara 1998., Pretresno vijeće I bis (u sastavu: predsjedavajući sudija Rodrigues, sudija Vohrag i sudija Nieto Navia) odbacilo je molbu za privremeno puštanje na slobodu koju je odbrana podnijela prvog dana suđenja, 6. januara 1998.

Prihvatljivost zahtjeva

Optužba je izrazila stav da je privremeno puštanje na slobodu prema pravilu 65 moguće samo u toku pretpretresne faze postupka, pošto se pravilo 65 nalazi u Petom dijelu Pravilnika, koji nosi naslov “Pretpretresni postupak”, a ne u Šestom dijelu - “Postupak pred pretresnim vijećima”.

Pretresno vijeće je, međutim, smatralo da se zahtjev za privremeno puštanje na slobodu “može podnijeti svo vrijeme trajanja pritvora i to do donošenja konačne odluke. Zahtjev se može odobriti čim se ispune kriteriji i uslovi predviđeni po pravilom 65 (B)”.

Zaključivši da optuženi nije spriječen da podnese molbu za privremeno puštanje na slobodu nakon početka suđenja, Pretresno vijeće je razmotrilo meritum negovog zahtjeva i odbacilo zahtjev iz sljedećih razloga:

Odbacivanje zahtjeva

“Kako bi Pretresno vijeće moglo razmatrati zahtjev za privremeno puštanje na slobodu i donijeti konačnu odluku, moraju se ispuniti četiri kriterija, od čega tri materijalna i jedan proceduralni, u skladu s pravilom 65 (B) .” Kao što je izneseno u odluci po Delalićevom zahtjevu za privremeno puštanje na slobodu od 15. novembra 1996., ti kriteriji “tvore cjelinu, a teret dokazivanja leži na odbrani. U skladu s tim, odbrana mora dokazati postojanje izuzetnih okolnosti, da će se optuženi pojaviti na suđenju, te da neće, bude li pušten na slobodu, predstavljati opasnost po žrtve, svjedoke ili bilo koju drugu osobu. Osim toga, mora se saslušati i zemlja domaćin. Ako jedan od ovih uslova nije ispunjen, Pretresno vijeće ne može naložiti privremeno puštanje na slobodu i optuženi se mora zadržati u pritvoru. ”

Primjenjujući taj test na ovaj predmet, Pretresno vijeće je zaključilo da kriteriji nisu ispunjeni čak ni na osnovu činjenica koje je podnio advokat optuženog. “Iznesene, ali ne i dokazane, radnje su uobičajene i karakteristične za pritvor sam po sebi. (...) Zapravo, u trajanju pritvora (577 dana od dana njegovog hapšenja) nema ništa pretjerano s obzirom na zločine koji se stavljaju na teret optuženom; njegovo zdravstveno stanje nije tako teško da bi opravdalo privremeno puštanje na slobodu; štaviše, posljedice pritvora po porodičnu situaciju optuženog nisu neuobičajene, a ponašanje optuženog u zatvoru ne može se ozbiljno uzeti u obzir kada je riječ o privremenom puštanju na slobodu. ”