|
Hag,
23. listopada 2001.
P.I.S./629-t
PRESUDA
ŽALBENOG VIJEĆA U PREDMETU "KUPREŠKIĆ I DRUGI"
Zoran
Kupreškić, Mirjan Kupreškić i Vlatko Kupreškić se oslobađaju
krivnje,
osuđujuće presude se poništavaju i oni se imaju trenutačno
pustiti na slobodu
Drago
Josipović: žalba optuženika se djelomično usvaja
i kazna mu se umanjuje sa 15 na 12 godina zatvora
Vladimir
Šantić: žalba optuženika se djelomično usvaja
i kazna mu se umanjuje sa 25 na 18 godina zatvora
Danas,
u utorak 23. listopada 2001. godine, Žalbeno vijeće u sastavu: sutkinja
Patricia Wald (predsjedavajuća), sudac Lal Chand Vohrah, sudac Rafael
Nieto-Navia, sudac Fausto Pocar i sudac Liu Daqun, izreklo je svoju presudu
u predmetu Tužitelj protiv Zorana Kupreškića, Mirjana Kupreškića,
Vlatka Kupreškića, Drage Josipovića i Vladimira Šantića.
KONTEKST
Ovaj
predmet je jedan od nekoliko koji se bave masakrom bosansko-muslimanskog
stanovništva Ahmića, maloga sela u središnjoj Bosni, koje su 16. travnja
1993. napale snage bosanskih Hrvata. Napad je bio dijelom šire strategije
protjerivanja bosanskih Muslimana s područja lašvanske doline.
Suđenje
je održano od 17. kolovoza 1998. do 10. studenoga 1999. godine. U presudi
izrečenoj 14. siječnja 2000., Raspravno vijeće je oslobodilo
jednog optuženika, Dragana Papića, po svim točkama optužnice i
naložilo njegovo trenutačno puštanje na slobodu. Ostalih pet optuženika
su oslobođeni po nekim točkama optužnice, ali su osuđeni po
jednoj točki za progon kao zločin protiv čovječnosti.
Uz to, Drago Josipović i Vladimir Šantić su proglašeni krivima
po dvije točke optužnice za ubojstvo i nečovječna djela kao
zločin protiv čovječnosti. Tada su osuđeni na sljedeće
kazne: Zoran Kupreškić, 10 godina zatvora; Mirjan Kupreškić, osam
godina; Vlatko Kupreškić, 6 godina; Drago Josipović, 15 godina;
i Vladimir Šantić, 25 godina.
ŽALBENI
POSTUPAK
Optuženi
su podnijeli žalbe na osuđujuće presude i kazne. Tužitelj se također
žalio na odluku Raspravnog vijeća da ne osudi Dragu Josipovića
i Vladimira Šantića za kršenja zakona i običaja ratovanja, zbog
kumulacije.
Nakon
"izrazito kompliciranog predžalbenog postupka u kojem je rješavano
26 zahtjeva za predočavanje novih dokaza (
)", današnja presuda
Žalbenog vijeća okončava proces "u kojem je trebalo savladati
mnoštvo činjenica". Žalbeno vijeće "je bilo suočeno
sa pitanjem oko kojeg se nacionalna sudstva muče vjekovima: u kojim
okolnostima je razumno da se utvrditelj činjenica osloni na identifikaciju
datu u svjedočcenju samo jednog svjedoka.". Uz to, "nekoliko
optuženih uložilo je zajedničke proceduralne prigovore prema kojima,
kako oni tvrde, postoje ozbiljne sumnje u pogledu pravičnosti njihovih
suđenja."
Žalbeno
vijeće se rukovodilo sa dva principa. Kao prvo, "funkcija ovoga
medunarodnog suda jeste da rješava o krivici ili nevinosti pojedinog optuženika
u skladu sa standardima postupka i dokaza koje su usvojile sve civilizirane
države." Iznad svega, "Sud se trudi da slijedi princip koji
je uspostavio prvi glavni tužilac u Nürnbergu - da 'nevjerovatne dogadaje
moramo dokazati vjerodostojnim dokazima'".
Nakon
iscrpnog pregleda obimnih zapisnika sa suđenja na kojim su se zasnivale
osuđujuće presude optuženima, Žalbeno vijeće je došlo do sljedećih
zaključaka:
Žalbe
optuženika:
Zoran
i Mirjan Kupreškić: optužnica protiv njih je bila manjkava budući
da nije bila u skladu sa činjeničnim stanjem koje je prezentirala
optužba. Pored toga, dokazni materijali na koje se Raspravno vijeće
oslonilo u odlučivanju nisu bili dovoljni za osuđujuću presudu.
Iz ovih razloga, osuđujuća presuda se PONIŠTAVA i naređuje
se da se oni ODMAH puste na slobodu.
Vlatko
Kupreškić: dodatni dokazni materijali prihvaćeni u žalbenom
postupku pokazali su da indicije na koje se Raspravno vijeće oslonilo
prilikom donošenja osuđujuće presude za pomaganje i podržavanje
progona nisu dovoljna osnova za osuđujuću presudu. Osuđujuća
presuda se PONIŠTAVA i naređuje se da se on ODMAH pusti na slobodu.
Drago
Josipović: optužnica protiv njega je bila djelomično manjkava
budući da nije bila u skladu sa činjeničnim stanjem koje je
optužba prezentirala. Pored toga, na suđenju nije izvedeno dovoljno
dokaza za nalaz Raspravnog vijeća da je Josipović imao komandnu
ulogu tijekom napada na Ahmiće. Međutim, ostali žalbeni osnovi
su odbačeni. Osuđujuća presuda je POTVRĐENA ali je kazna
PROMIJENJENA sa 15 na 12 godina zatvora.
Vladimir
Šantić: Njegova žalba na nalaz Raspravnog vijeća da je on
pomagao u planiranju strategije napada na Ahmiće je uspjela. Žalbeno
vijeće je također zaključilo da je on djelomice prihvatio
krivnju za svoju ulogu u napadu na Ahmiće i da je sarađivao sa
Tužilaštvom u značajnoj mjeri. Međutim, ostale točke žalbe
su odbačene. Osuđujuća presuda je POTVRĐENA ali je kazna
PROMIJENJENA sa 25 na 18 godina zatvora.
Žalba
Tužilaštva:
Žalbeno
vijeće je prihvatilo žalbu optužbe protiv neprikladnog kumulativnog
optuživanja i kumulativnih osuđujućih presuda. U skladu s time,
oslobađajuće presude Dragi Josipoviću i Vladimiru Šantiću
po točkama u kojima se terete za kršenje zakona i običaja ratovanja
preinačuju se u osuđujuće presude. Međutim, s obzirom
na to da optužba nije zatražila uvećanje kazne, te dodatne osuđujuće
presude nisu uzete u obzir prilikom izricanja kazni.
******
Detaljni sažetak
presude (na bosanskom/hrvatskom/srpskom) i tekst
presude (zasada samo na engleskom jeziku) možete dobiti od Službe
za informisanje javnosti ili Outreach programa MKSJ-a. Oba dokumenta
su takođe dostupni na Internet stranici MKSJ-a.
|
