 |
|
Hrvoje Šarinić opisuje mišljenje Slobodana Miloševića da bi Bosna i Hercegovina trebala biti podijeljena između Srbije i Hrvatske, izrečeno na sastanku održanom 20. rujna 1995.:
"Naime na tom sastanku optuženi mi je kazao: “Slušajte, ovoga je već dosta. Hrvoje, hajde da mi uzmemo svaki svoj dio Bosne i to bez međunarodne zajednice. “SAD“ tj. [Sjedinjene Države Amerike], Amerika, dakle, “ljulja to kopile, a da sami ne znaju što rade, niti poznaju te naše probleme.” Vi budite i na konferenciji”, on kaže konferenciji, ne spominje se Dayton, ali to je bio Dayton “na našoj liniji. Mi smo apsolutno protiv unitarne Bosne, nego neka to bude Bosna, dva entiteta i tri naroda, gdje će se sve odluke donositi konsenzusom”. Evo mislim da sam tu interpretirao ovo što je bio sadržaj naših razgovora."
Hrvoje Šarinić govori o Miloševićevom stavu o Kosovu na sastanku održanom 10. ožujka 1998.:
"I onda smo, između ostaloga, razgovarali i o Kosovu, i to je bila nezaobilazna tema u to vrijeme i on je rekao da će riješiti problem Kosova. Naime, ja sam kazao: “Dajte mi kažite otprilike kako vi gledate na Kosovo, jer ljudi iz međunarodne zajednice dolaze u Hrvatsku i pitaju nas što mi mislimo”. Na što mi je odgovorio: “Mi ćemo dakle, organizirati jedan dvodomni parlament u kojemu neće biti mogućnost nadglasavanja”. Na što sam mu ja rekao: “Predsjedniče, u redu, ali to je puno manje nego što su Albanci, što je Kosovo imalo u Ustavu iz 1974. godine”. On je rekao: “Da, ali to je bila greška koju nećemo ponoviti, ma koja cijena bila”.
Hrvoje Šarinić govori sudu o sastanku s Miloševićem na kojem se vidjelo kakav je bio njegov odnos s predsjednikom Vlade hrvatskih Srba, Borislavom Mikelićem:
"Dakle, razgovarali smo o tim problemima oko otvaranja autoceste i tako dalje i problemima koje imamo i rekao sam: ‘’To se jednostavno ne može riješiti na ovaj način’’. Na to je svojoj tajnici optuženi kazao: “Hajde, pozovite mi Boru Mikelića”. Ja sam bio dosta iznenađen, jer je on za 10, 15 minuta negdje iz Beograda došao i kad je vidio mene u uredu onda je rekao: “Što vi tu radite?”, na što mu je odgovorio optuženi: “Sjedi ovdje i slušaj i ne pitaj”. Naime, to je bilo takvim tonom rečeno da sam ja vidio taj odnos i osjetio taj odnos gazde prema onima, hajde da ne kažem slugama, ali i prema onima koje su ga slušali i koji su bili u njegovoj službi.
Hrvoje Šarinić susreo se sa Slobodanom Miloševićem u brojnim prigodama i dao je možda najvažniji iskaz od svih visokorangiranih dužnosnika iz bivše Jugoslavije koji su svjedočili u ovom predmetu. Šarinićev je iskaz potkrijepio tvrdnju optužbe da je Milošević namjeravao zauzeti dio Bosne i Hercegovine, dijeleći je između sebe i hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana (imenovan kao su-izvršitelj kaznenih djela počinjenih u Bosni).
Šarinić je prepričao brojne razgovore koje je vodio sa Slobodanom Miloševićem u kojima je Milošević pokazao svoje planove u vezi s Bosnom i Hercegovinom. Osim izjave čiji su izvaci gore navedeni u prvom citatu, Milošević je rekao Šariniću da je s Republikom Srpskom riješio 90 % srpskog nacionalnog pitanja, baš kao što je predsjednik Tuđman riješio hrvatsko nacionalno pitanje s Herceg-Bosnom. Jednom drugom prigodom, Šarinić je pitao Miloševića zašto nije priznao Bosnu i Hercegovinu. Miloševićev odgovor je glasio: “Koju Bosnu? Čiju Bosnu? Kakvu Bosnu?” Šarinić je smatrao da je “apsolutno negirao mogućnost postojanja Bosne.”
Šarinić je svjedočio da je hrvatski predsjednik Tuđman sa svoje strane također imao planove u vezi s Bosnom i Hercegovinom. “Predsjednik Tuđman je i kao povjesničar govorio” svjedočio je Šarinić, “kako je Bosna povijesni apsurd koja rezultira od turskih osvajanja u XV stoljeću.”
Šarinićevo je svjedočenje pokazalo Miloševićevo stanje svijesti u vezi s bosanskim Muslimanima. Šarinić je svjedočio da mu je nakon sastanka između Miloševića i predsjednika Tuđmana održanog 15. travnja 1991., Tuđman pokazao komad papira koji je dobio od Miloševića. Na njemu je pisalo da su Muslimani “veliko zlo,” i da “zelena transverzala” područja koja naseljavaju Muslimani koja se proteže od Turske, Bugarske, zapadne Makedonije, Kosova i Sandžaka predstavlja, kao što je to Šarinić opisao, “veliku opasnost za Bosnu, a onda i za mir u tim krajevima.” Tijekom jednog drugog sastanka, Milošević je rekao Šariniću i da su Muslimani veliko zlo radi njihove demografske eksplozije.
Prisustvujući brojnim sastancima, Šarinić je mogao stvoriti mišljenje o Miloševićim odnosima s brojnim dužnosnicima u vodstvu hrvatskih Srba, bosanskih Srba i jugoslavenskom vrhu, kojim je potkrijepio stav Tužiteljstva da je Slobodan Milošević više njih efektivno kontrolirao. Kao što se može vidjeti u trećem gore navedenom citatu, Šarinić je vidio kako je Slobodan Milošević ponaša prema predsjedniku Vlade hrvatskih Srba, Borislavu Mikeliću, kao prema svom podređenom. Šarinić je svjedočio da je Milošević zahtijevao da se dužnosnici koji bi izgubili njegovu naklonost izoliraju ili zamijene drugima.
Šarinić je ispričao i vrlo zanimljiv razgovor koji je vodio s Miloševićem koji je sugerirao da je Željko Ražnatović zvan Arkan, optužen za brojne zločine, bio jedan od Miloševićevih ljudi. Tijekom sastanka s Miloševićem 13. studenog 1995., Šarinić ga je pitao za Arkana, jer je čuo za zlodjela koja je Arkan počinio. Milošević je odgovorio smijući se, “Pa i ja moram imati nekoga ko će za mene obaviti dio posla”. Šarinić je smatrao da premda je Milošević odgovorio šaljivim tonom, da je on zaista mislio da su sposobnim političarima potrebni ljudi poput Arkana. Šarinić je izjavio da je znao da je Milošević stajao iza Arkanovih djela.
Hrvoje Šarinić imenovan je šefom kabineta hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana 1990. godine, a kao njegov savjetnik radio je do 1998. Bio je predsjednik Vlade Republike Hrvatske od 1992. do 1993., a 1990-ih godina bio je i na drugim visokim položajima, između ostalog, bio je načelnik Ureda za nacionalnu sigurnost i glavni pregovarač s predstavnicima UN-a i mirovnih snaga Ujedinjenih naroda u Bosni i Hercegovini (UNPROFOR). Šarinić je također bio povjerljivi izaslanik predsjednika Tuđmana u kontaktima sa Slobodanom Miloševićem.
Hrvoje Šarinić je svjedočio 21. i 22. siječnja 2004. Pročitajte cjelokupan tekst njegovog svjedočenja
(Transkripte ustupio Fond za humanitarno pravo)