Žalbeno vijeće izdalo nalog o privremenom puštanju na slobodu Miroslava Tadića i Sime Zarić

ŽALBENO VIJEĆE
IZDALO NALOG O PRIVREMENOM PUŠTANJU NA SLOBODU MIROSLAVA TADIĆA I
SIME ZARIĆA

Danas, u srijedu 19. aprila
2000., Žalbeno vijeće je odbacilo zahtjev tužioca za dozvolu za podnošenje
žalbe protiv odluke Pretresnog vijeća III od 4. aprila 2000. kojom
je Miroslavu Tadiću i Simi Zariću odobreno privremeno puštanje
na slobodu (pogledati saopštenje za javnost broj 487). Vijeće je izdalo
nalog za izvršenje naloga o privremenom puštanju ove dvojice na slobodu.

Donoseći svoju odluku,
Vijeće je smatralo da "u potpravilu 65(D) (Pravilnika
o postupku i dokazima) stoji da se na odluke o privremenom puštanju
na slobodu može ulagati žalba u slučajevima u kojima je zahtjev za
dozvolu za podnošenje žalbe odobren zato što su iznešeni dovoljni dokazi."
Dovoljni dokazi postoje ukoliko Vijeće smatra da je Pretresno vijeće
možda pogriješilo prilikom donošenja odluke o privremenom puštanju na
slobodu.

Međutim, Vijeće je
smatralo da "tužilac nije uspio dokazati takvu grešku od strane
Pretresnog vijeća i da, stoga, zahtjev za "iznošenjem dovoljnih
dokaza" prema potpravilu 65(D) nije zadovoljen."

PODACI O PREDMETU

Ova odluka je donijeta nakon
odluke Pretresnog vijeća III od 4. aprila 2000. da Tadiću i Zariću
odobri privremeno puštanje na slobodu, ali da izvršenje te odluke treba
odgoditi dok tužilac ne podnese zahtjev za dozvolu za ulaganje žalbe.

Donoseći odluku da se
odobri privremeno puštanje na slobodu, Pretresno vijeće je uzelo u
obzir da "su se optuženi dobrovoljno predali Sudu… da su optuženi
i u svoje ime i preko vlade Republike Srpske, dali garancije koje je zahtijevalo
Pretresno vijeće; i, dalje, da vlada Republike Srpske ima nadležnost
da izdaje takve garancije".

Pretresno vijeće takođe
"vjeruje da će se optuženi, ukoliko budu pušteni, pojaviti
na suđenju i, dalje, da neće predstavljati opasnost za žrtve,
svjedoke i druge osobe". Pretresno vijeće je takođe smatralo
da "su optuženi do sada bili u pritvoru u isčekivanju suđenja
više od dvije godine i da nije izvjesno da će se skoro zakazati početak
(njihovog) suđenja."

Tužilac je nakon toga, 5.
aprila 2000, podnio zahtjev za dozvolu za podnošenje žalbe, u kom je naveo
da "je odluka Pretresnog vijeća pogrešna zbog toga
što bi puštanje na slobodu optuženih u predpretresnoj fazi: 1) bilo neopravdano
zbog okolnosti optuženih, zbog vjerovatnoće da se oni neće pojaviti
na suđenju i da će predstavljati opasnost za žrtve, svjedoke i
druge osobe, 2) uzrokovalo nepopravljivu štetu Tužilaštvu, a time i međunarodnoj
zajednici, i 3) potkopalo već ustaljenu i ispravnu pravnu politiku
Suda u vezi sa pritvorom optuženih u predpretresnoj fazi postupka."

*****