|
Hag, 29. septembra 2005.
CT/MO/1008-t
RADOVAN STANKOVIĆ PREBAČEN
U BOSNU I HERCEGOVINU
Prva osoba optužena pred MKSJ koja
je prebačena u jednu od država
bivše Jugoslavije radi suđenja
(Informator)
Radovan Stanković je danas prebačen
s MKSJ-a u Sarajevo, gdje će mu se suditi
pred Vijećem za ratne zločine Suda
Bosne i Hercegovine.
Za Međunarodni sud ovaj događaj
predstavlja prekretnicu jer je to prvi put
da je jedan od optuženih pred MKSJ-om
prebačen radi suđenja pred domaćim
pravosuđem. Kao dio strategije okončanja
rada Međunarodnog suda, koju je podržao
Savjet bezbjednosti Ujedinjenih nacija, Tužilaštvo
je tražilo da se manji broj predmeta protiv
optuženih srednjeg i nižeg ranga
proslijedi domaćim sudovima u skladu s
pravilom 11bis Pravilnika o postupku
i dokazima Međunarodnog suda.
Iako je MKSJ usredsređen na suđenje
počiniocima genocida, zločina protiv čovječnosti
i ratnih zločina najvišeg ranga,
on će i dalje u potpunosti podržavati
suđenja počiniocima srednjeg i nižeg
ranga pred sudovima u bivšoj Jugoslaviji,
uključujući i one koji su prebačeni
s MKSJ-a u skladu s pravilom 11bis.
Međunarodni sud je takođe poduzeo
intenzivne i sveobuhvatne napore kako bi pomogao
jačanje kapaciteta domaćih institucija
za procesuiranje predmeta ratnih zločina.
Da bi neki predmet bio proslijeđen po
pravilu 11bis, Vijeće za prosljeđivanje
sastavljeno od troje sudija, mora da izda nalog
za proslijeđivanje na vlastitu inicijativu
ili po zahtjevu Tužilaštva. Vijeće će
donijeti odluku da se predmet proslijedi samo
ako se u potpunosti uvjeri da će se optuženom
suditi u skladu s najvišim međunarodnim
standardima i da nivo odgovornosti optuženog,
kao ni težina krivičnih djela za
koja se tereti u optužnici, nisu faktori
koji bi prosljeđivanje predmeta domaćim
vlastima činili neprimjerenim. Vijeće
za prosljeđivanje trenutno razmatra osam
zahtjeva po pravilu 11bis koji se odnose
na 15 optuženih, od čega je većina
zahtjeva za prosljeđivanje u Bosnu i Hercegovinu.
Kontekst postupka
Prvobitna optužnica protiv Stankovića
potvrđena je 26. juna 1996. i uključivala
je još sedam osoba. Stabilizacijske snage
pod vođstvom NATO-a (SFOR) uhapsile su
Stankovića 9. jula 2002. na području
Foče i sljedećeg dana on je prebačen
na Međunarodni sud. Kasnija izmijenjena
optužnica koja se odnosila samo na njega
podnesena je 8. decembra 2003., a potvrđena
24. februara 2004.
Stanković se tereti u četiri tačke
za zločine protiv čovječnosti
i četiri tačke za kršenja zakona
i običaja ratovanja. U optužnici
se navodi da su, nakon što su srpske snage
zauzele Foču u aprilu 1992., vojska i
policija, uz prisustvo lokalnih i nelokalnih
vojnika, počele hapsiti muslimanske stanovnike.
Tokom hapšenja mnogi civili su ubijeni,
prebijeni ili podvrgnuti seksualnom zlostavljanju.
Muslimanske žene, djeca i stariji ljudi
bili su zatočeni po kućama, stanovima
i motelima u Foči i okolnim selima ili
u centrima za duže ili kraće zatočenje
kao što su gimnazija u Foči i sportska
dvorana "Partizan". Mnoge od zatočenih žena
podvrgnute su ponižavajućim i degradirajućim životnim
uslovima, okrutnom batinanju i seksualnom zlostavljanju,
uključujući silovanje. Pored gore
pomenutih mjesta zatočenja, nekolicina žena
je bilo zatočeno u kućama i stanovima
koji su bili korišteni kao javne kuće
pod upravom grupa vojnika, uglavnom iz paravojnih
formacija.
Stanković se tereti na osnovu individualne
krivične odgovornosti prema članu
7(1) Statuta. U optužnici se navodi da
je u razdoblju od 3. avgusta 1992. ili približno
tog datuma, pa do otprilike 10. oktobra 1992,
Stanković, zajedno sa drugim srpskim vojnicima,
bio zadužen za kuću u kojoj je bilo
zatočeno najmanje devet žena i djevojaka
muslimanske nacionalnosti koje su podvrgnute
stalnim silovanjima i seksualnom zlostavljanju.
Njegovo navodno učešće uključuje
dodjeljivanje djevojaka i žena određenim
srpskim vojnicima, kako bi ih ti vojnici mogli
silovati i na druge načine seksualno zlostavljati.
U optužnici se dalje navodi da je on lično
silovao najmanje dvije žene. Jednu od
tih žena on je prisvojio za sebe, da bi
je više puta silovao u razdoblju od tri
mjeseca.
Tužilaštvo je 21. septembra 2004.
podnijelo zahtjev da se predmet Radovana Stankovića
proslijedi Bosni i Hercegovini u skladu s pravilom
11bis. Dana 4. marta 2005. održana
je rasprava, a 17. maja 2005., Vijeće
za prosljeđivanje, u sastavu sudija Orie
(predsjedavajući), sudija Kwon i sudija
Parker, donijelo je odluku da se ovaj predmet
proslijedi. Tužilaštvo je 30. maja
2005. podnijelo najavu žalbe, u kojoj
je tražilo da se odluka Vijeća za
prosljeđivanje preinači u dijelovima
koji se odnose na pitanja praćenja i izvještavanja
o postupku. Odbrana je 16. juna podnijela svoju žalbu,
protiveći se prosljeđivanju predmeta.
Dana 1. septembra 2005., Žalbeno vijeće
je donijelo odluku kojom je djelimično
prihvatilo žalbu Tužilaštva
i u potpunosti odbacilo žalbu odbrane, čime
je potvrđeno prosljeđivanje ovog
predmeta Bosni i Hercegovini.
*****
|
