Međunarodni sud pozdravlja vijest o hapšenju Dragana Zelenovića od strane vlasti Ruske Federacije. Sud je poslao zvanični zahtjev ruskim vlastima za njegovo hitno prebacivanje na MKSJ u Haag.

Dragan Zelenović je bio u bjekstvu više od devet godina.

Prema optužnici, Dragan Zelenović je optužen u sedam tačaka za zločine protiv čovječnosti i u sedam tačaka za kršenje zakona ili običaja ratovanja. Kao potkomandir vojne policije i vođa paravojske u Foči, jugoistočna Bosna i Hercegovina, Dragan Zelenović se u optužnici osobno tereti za višestruke slučajeve silovanja kao i za organizovanje grupnog silovanja i učešće u njemu, te za odvođenje žena na lokacije na kojima su seksualno zlostavljane i mučene.

U optužnici se navodi da je, nakon što su srpske snage zauzele Foču u aprilu 1992., vojna policija, u pratnji vojnika mještana i vojnika iz drugih krajeva, počela hapsiti muslimansko i hrvatsko stanovništvo. Prilikom hapšenja mnogi civili su ubijeni, premlaćeni ili podvrgnuti seksualnom nasilju. Muslimanske žene, djeca i starci zatočeni su po kućama, stanovima i motelima u Foči i okolnim selima ili u centrima za duže ili kraće zatočenje kao što su Buk Bijela, gimnazija u Foči i sportska dvorana "Partizan". Mnoge od zatočenih žena podvrgnute su ponižavajućim i degradirajućim životnim uslovima, okrutnom batinanju i seksualnom nasilju, uključujući i silovanje. Pored navedenih mjesta za zatočenje, nekoliko žena zatočeno je u kućama i stanovima koji su korišteni kao javne kuće, a koje su vodile grupe vojnika, uglavnom pripadnika paravojske.

Dragan Zelenović je prvobitno optužen u junu 1996. zajedno s Gojkom Jankovićem, Radovanom Stankovićem, Dragoljubom Kunarcem, Radomirom Kovačem, Zoranom Vukovićem, Draganom Gagovićem i Jankom Janjićem. Dana 20. aprila 2001., Tužilaštvo je podnijelo izmijenjenu optužnicu protiv Gojka Jankovića i Dragana Zelenovića.

Povezani predmeti

Dragoljubu Kunarcu, Radomiru Kovaču i Zoranu Vukoviću je suđeno na zajedničkom suđenju. Dana 22. februara 2001., Pretresno vijeće je donijelo presudu kojom je osudilo Dragoljuba Kunarca na 28 godina zatvora za mučenje, silovanje i porobljavanje (zločini protiv čovječnosti), Radomira Kovača na 20 godina zatvora za silovanje i povrede osobnog dostojanstva (kršenje zakona ili običaja ratovanja), te za porobljavanje i silovanje (zločini protiv čovječnosti) i Zorana Vukovića na 12 godina zatvora za mučenje i silovanje (kršenje zakona ili običaja ratovanja), te za porobljavanje i silovanje (zločini protiv čovječnosti). Žalbeno vijeće je 12. juna 2002. potvrdilo te kazne (vidi Saopštenje za javnost br. 679).

Dana 17. maja 2005., Vijeće za prosljeđivanje MKSJ-a naložilo je da predmet Radovana Stankovića bude proslijeđen Bosni i Hercegovini. Žalbeno vijeće je 1. septembra 2005. odbacilo žalbu Radovana Stankovića na tu odluku.