| SAOPŠTENJE ZA JAVNOST |
ŽALBENO VIJEĆE
|
| (Isključivo za medije. Nije zvaničan dokument) |
|
Hag, 12. novembar 2009.
NJ/MOW/1338t
Žalbeno vijeće djelomično potvrdilo osuđujuće presude Dragomiru Miloševiću i umanjilo mu kaznu na 29 godina zatvora
 |
| Dragomir Milošević |
Žalbeno vijeće je danas djelomično potvrdilo zaključke Pretresnog vijeća u predmetu Dragomira Miloševića, bivšeg generala vojske bosanskih Srba, osuđenog za zločine počinjene nad civilnim stanovništvom Sarajeva u drugoj polovini perioda od 1992. do 1995. godine, u kojem je glavni grad Bosne i Hercegovine bio pod opsadom.
Žalbeno vijeće je djelomično prihvatilo Miloševićevu žalbu i umanjilo mu kaznu sa 33 na 29 godina zatvora. Jedini osnov žalbe tužilaštva kojim je traženo da Miloševiću bude izrečena kazna doživotnog zatvora odbačen je u cjelosti.
Dragomir Milošević je bio komandant Sarajevsko-romanijskog korpusa (SRK) vojske bosanskih Srba (VRS) koja je opkolila i pod opsadom držala grad Sarajevo tokom sukoba koji je trajao tri i po godine. Milošević je preuzeo komandu nad SRK od svog bivšeg pretpostavljenog Stanislava Galića u augustu 1994. godine i ostao je na toj poziciji tokom perioda od više od 15 mjeseci do kraja sukoba u novembru 1995. godine.
Pretresno vijeće je zaključilo da je Milošević kriv za zločine protiv čovječnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja. Izrečena mu je osuđujuća presuda po pet tačaka za terorisanje, ubistvo i nehumana djela počinjena tokom kampanje granatiranja i snajeperskog djelovanja koja je za poslijedicu imala smrt i ranjavanje velikog broja civila u opkoljenom bosanskom glavnom gradu. Dvije tačke za protivpravne napade na civile su odbačene u Presudi izrečenoj u decembru 2007. godine, kao nedopustivo kumulativne iz razloga što su elementi krivičnog djela protivpravnog napada na civile već u potpunosti obuhvaćeni krivičnim djelom terorisanja. Nakon što je ispravilo pogrešnu primjenu prava Pretresnog vijeća u odnosu na elemente krivičnog djela terorisanja, Žalbeno vijeće je zaključilo da bi osude za oba djela mogu biti donijete kumulativno, ali nije nastavilo sa svojom analizom s obzirom da tužilaštvo na ovo nije uložilo žalbu.
Žalbeno vijeće je zamijenilo osude Miloševiću za planiranje i naređivanje snajperskog djelovanja po civilnom stanovništvu osudama za ista djela po članu 7(3) Statuta. Žalbeno vijeće je zaključilo da, iako dokazi pomenuti u presudi Pretresnog vijeća ne podržavaju zaključak da je Milošević planirao i naredio incidente snajperskog djelovanja, njegova odgovornost kao nadređenog koji nije spriječio i kaznio ta djela sebi podređenih utvrđena je van razumne sumnje.
Žalbeno vijeće je potvrdilo većinu osuda Pretresnog vijeća za naređivanje granatiranja civilnog stanovništva Sarajeva tokom perioda od 15 mjeseci, izuzev granatiranja buvlje pijace Baščaršija 22. decembra 1994., zgrade BITAS 22. augusta 1995. i pijace Markale 28. augusta 1995. godine. Nadalje je zaključeno da osude Miloševiću za planiranje krivičnih djela koja su poslijedica tih incidenata treba poništiti, s obzirom na to da je njegova odgovornost za naređivanje pomenutih incidenata u potpunosti obuhvata njegovo kažnjivo ponašanje i samim time zasebna osuda za planiranje istih krivičnih djela nije potrebna.
Što se tiče granatiranja buvlje pijace Baščaršija, Žalbeno vijeće je zaključilo da su obje granate koje su eksplodirale na pijaci ispaljene iz pravca jugoistoka. Međutim, samo jedan svjedok, koji je svoj zaključak zasnovao samo na zvuku koji je ispaljivanje granate proizvelo, svjedočio je o tačnom pravcu odakle su granate ispaljene. S obzirom na to da su se i položaji Armije Bosne i Hercegovine i položaji SRK nalazili u pravcu iz kojeg je granata ispaljena, Žalbeno vijeće je zaključilo da je analiza punjenja mogla ga ukaže na mjesto s kojeg je granata ispaljena s većom preciznošću. Osim toga, Pretresno vijeće se nije osvrnulo na nedostatke u relevantnim dokazima i nije objasnilo razloge zbog kojih je odbacilo druge moguće zaključke u vezi s položajima s kojih je otvorena vatra. Žalbeno vijeće je stoga zaključilo da “iako bi dokazi u spisu predmeta mogli navesti razumno Pretresno vijeće da zaključi da su granate koje su pogodile buvlju pijacu 22. decembra 1994. najvjerovatnije ispaljene sa teritorije pod kontrolom SRK, to je nedovoljno da podrži ovakav zaključak van razumne sumnje”.
Što se tiče granatiranja zgrade BITAS i pijace Markale, do kojeg je došlo dok je Milošević bio na liječenju u Beogradu od 6. augusta do 10. septembra 1995, Žalbeno vijeće je napomenulo da je tokom ovog perioda načelnik štaba Čedomir Sladoje, bio nadležan za komandovanje SRK-om u Sarajevu i izdavao naređenja umjesto komandanta. Žalbeno vijeće je zaključilo da je, iako je Milošević formalno zadržao čin i dužnosti, pozicija autoriteta na terenu pripadala komandantu koji ga je zamjenjivao. Žalbeno vijeće je nadalje zaključilo da “je bilo nerazumno od Pretresnog vijeća što je zaključilo da je Milošević naredio ta dva incidenta granatiranja na osnovu toga što su ta dva incidenta slična onima koji su se desili dok je on bio prisutan”.
Predsjedavajući sudija je pojasnio da “s obzirom na oslobađajuće presude za granatiranje zgrade BITAS 22. avgusta 1995. i tržnice Markale 28. avgusta 1995., nije bilo potrebe da Žalbeno vijeće razmotri Miloševićeva osporavanja u vezi žrtava ovih incidenata i u vezi sudjelovanja SRK u istom. U tom smislu, žalba ne mijenja relevantne zaključke Pretresnog vijeća”.
Žalbeno vijeće je odbacilo Miloševićevu tvrdnju su Vojničko Polje, Alipašino Polje, Dobrinja, Sedrenik, Hrasnica i Marin Dvor bili vojne zone u gradu Sarajevu. Njegova tvrdnja da pripadnici SRK-a nisu namjerno ciljali tramvaje je takođe odbačena. Milošević takođe nije pokazao da je Pretresno vijeće pogriješilo kada je zaključilo da je SRK odgovoran za granatiranje Livanjske ulice 8. novembra 1994. godine. Žalbeno vijeće je osim toga odbacilo Miloševićeve prigovore u vezi s civilnim statusom žrtava više incidenata granatiranja i snajperskog djelovanja.
Žalbeno vijeće je odbacilo deveti, deseti i jedanaesti osnov Miloševićeve žalbe, koji se tiču posjedovanja i korišćenja modifikovanih avionskih bombi tokom perioda na koji se odnosi optužnica, uključujući i granatiranje zgrade televizije 28. juna 1995. godine. Presuda Pretresnog vijeća je opisala ove bombe kao “vrlo neprecizno oružje velike razorne moći”.
Žalbeno vijeće je odbacilo žalbe i Miloševića i tužilaštva na dužinu kazne koju je izreklo Pretresno vijeće. Osim toga, ono je zaključilo proprio motu da je Pretresno vijeće pogriješilo u zbrajanju istih faktora uzimajući ih u obzir i za težinu krivičnih djela i za otežavajuće okolnosti. Pa ipak, Žalbeno vijeće je zaključilo da ova greška nema uticaja na dužinu Miloševićeve kazne.
Razmatrajući uticaj svojih preostalih zaključaka, prvenstveno u odnosu na vidove Miloševićeve odgovornosti, predsedavajući sudija Fausto Pocar je rekao: “Milošević kao komandant nije samo tolerisao zločine. Time što je održavao i intenzivirao kampanju uperenu protiv civilnog stanovništva u Sarajevu tokom cijelog razdoblja iz Optužnice dodatno je hrabrio svoje potčinjene da čine zločine nad civilima. Zato smanjenje kazne nije opravdano ni po ovom osnovu”. Međutim, Žalbeno vijeće je zaključilo da poništenje osuda Miloševiću za tri incidenta granatiranja, među kojima i za pijacu Markale, imaju uticaja, iako ograničenog, na Miloševićevu ukupnu krivičnu odgovornost. Vijeće mu je s toga umanjilo kaznu na 29 godina zatvora.
Sudija Liu Daqun je priložio djelomično protivno mišljenje u vezi s krivičnim djelom terorisanja i nekim razmatranjima pri odmjeravanju kazne.
Miloševiću će u kaznu biti uračunato vrijeme koje je već proveo u pritvorskoj jedinici, gdje će čekati odluku predsjednika o državi u koju će biti poslat na izdržavanje ostatka kazne. Dragomir Milošević se predao 3. decembra 2004. godine. Njegovo suđenje je počelo 10. januara 2007. i završeno je u oktobru iste godine.
Miloševićev prethodnik na mjestu komandanta SRK-a, Stanislav Galić je drugostepenom presudom u novembru 2006. godine osuđen na doživotnu kaznu zatvora.
Od svog osnivanja prije 16 godina, Međunarodni sud je podigao optužnice protiv 161 lica za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije. Postupci protiv 121 lica su okončani.
Postupci protiv 40 optuženih su u toku, s 24 u prvostepenoj fazi postupka, pri čemu sedam čeka na izricanje prvostepene presude, i 13 u žalbenoj fazi postupka. Zdravko Tolimir je jedini preostali optuženi u pritvoru koji čeka na početak suđenja. Dvojica optuženih, Ratko Mladić i Goran Hadžić, su u bjekstvu i očekuje se njihovo hapšenje i prebacivanje u Haag da bi im se sudilo.
*****
Cjelokupni tekst sažetka presude dostupan je putem sljedećeg linka:
http://www.icty.org/x/cases/dragomir_milosevic/acjug/bcs/091112_summary_bcs.pdf
*****
Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju
Za više informacija stupite u kontakt s našom Službom za medije/komunikacije
Tel.: +31-70-512-8752; 512-5343; 512-5356 Fax: +31-70-512-5355 - Email: press [at] icty.org