Žalbeno vijeće odbacuje žalbu Ante Furundžije i potvrđuje osuđujuću presudu i kazne

Hag, 21. juli 2000.
JL/P.I.S./519-t
 

ŽALBENO VIJEĆE JEDNOGLASNO ODBACUJE ŽALBU ANTE FURUNDŽIJE I POTVRĐUJE OSUĐUJUĆU PRESUDU I KAZNE

Danas, 21. jula 2000., Žalbeno vijeće Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) u sastavu: sudije Shahabuddeen (predsjedavajući), Vohrah, Nieto-Navia, Robinson i Pocar donijelo je presudu po Žalbi na kaznu i presudu u predmetu Tužilac protiv Ante Furundžije. Žalbeno vijeće je jednoglasno odbacilo sve osnove za žalbu, odbacilo žalbu te potvrdilo osuđujuću presudu kojom je proglašen krivim i izrečene kazne.

Predsjedavajući sudija Žalbenog vijeća, sudija Mohamed Shahabuddeen pročitao je na pretresu sljedeći sažetak presude Žalbenog vijeća:

Žalbeno vijeće ovog Međunarodnog suda donosi presudu u predmetu Tužilac protiv Ante Furundžije. Kopije presude, koja je u pismenom obliku, sekretar će staviti na raspolaganje stranama pred kraj ove sjednice. U skladu sa praksom Međunarodnog suda, neću čitati tekst presude, osim operativnog stava. Osim što ću pročitati taj stav, ograničiću se na uvodne napomene.

Uvod

Ovo Vijeće pred sobom ima žalbu koju je gospodin Anto Furundžija dostavio 22. decembra 1998. Do žalbe je došlo na sljedeći način.

Žalilac, gospodin Anto Furundžija, optužen je po tri tačke za krivična djela iz nadležnosti Međunarodnog suda. Na svom prvom pojavljivanju pred Pretresnim vijećem 19. decembra 1997. izjasnio se da nije kriv po svim tačkama optužnice. Jedna od tačaka kasnije je povučena u izmijenjenoj optužnici.

Dana 10. decembra 1998. Pretresno vijeće II ovog Međunarodnog suda proglasilo je žalioca krivim po obje preostale tačke: po tački 13 kao sapočinioca mučenja - kršenje zakona ili običaja ratovanja; i po tački 14 kao osobu koja je pomagala i podržavala oskrvnuće ličnog dostojanstva, uključujući i silovanje - kršenje zakona ili običaja ratovanja. Pretresno vijeće žaliocu je izreklo kaznu od deset godina zatvora za osudu po tački 13 i osam godina zatvora za osudu po tački 14. U skladu sa dispozitivom Pretresnog vijeća žalilac kazne izdržava usporedno, inter se.

Gospodin Furundžija je uložio žalbu na tako donesenu presudu.

Nakon što je žalba uložena, žalilac je dostavio Zahtjev koji je nakon suđenja upućen Kolegiju Međunarodnog suda kojim se traži izuzeće predsjedavajuće sutkinje Mumbe i Prijedlog za poništenje osude i kazne, te prijedlog za novo suđenje. Taj zahtjev je odbačen s obrazloženjem da utvrđivanje pravičnosti suđenja ne potpada pod nadležnost Kolegija.

Pretres po žalbi održan je 2. marta 2000., potom je 8. Marta 2000. žalilac dostavio podnesak u vezi sa nedostatkom nadležnosti Pretresnog vijeća, koji je Žalbeno vijeće odbacilo s obrazloženjem da je podnesak dostavljen izvan predviđenog roka.

Danas poslije podne učiniću tri stvari. Prvo, objasniću tekst presude Žalbenog vijeća. Drugo, iznijeću sažetak nalaza Žalbenog vijeća. I konačno, pročitaću dispozitiv presude Žalbenog vijeća.

Ponavljam da je presuda izložena u tekstu koji će se podijeliti. Ova izjava nije presuda Žalbenog vijeća, osim dispozitiva presude koji ću pročitati.

Struktura presude

Današnja presuda podijeljena je u osam odjeljaka. U prvom odjeljku iznosi se proceduralni kontekst žalbe, zajedno s osnovama za žalbu i traženim pravnim lijekovima. Drugi odjeljak bavi se preliminarnim pitanjima u vezi sa standardom za preispitivanje u žalbenom postupku. U odjeljcima III do VII presude razmatra se pet osnova za žalbu koje je iznio žalilac. Posljednji odjeljak sadrži dispozitiv.

Sada ću ukratko izložiti odjeljke presude.

Standard preispitivanja

Žalbeno vijeće se, kao prvo, bavi preliminarnim pitanjem koji su pokrenule strane, odnosno relevantnim standardom za preispitivanje u žalbenom postupku. Žalbeno vijeće smatra da je njegova uloga, u skladu sa članom 25 Statuta, ograničena na ispravljanje grešaka u primjeni prava koje neku odluku čine nevažećom i grešaka u utvrđivanju činjeničnog stanja koje su dovele do osujećenja pravde. Što se grešaka u primjeni prava tiče, na žaliocu je da iznese argumente sa tim u vezi, no ako ti argumetni ne potkrijepljuju njegovu tvrdnju, Žalbeno vijeće se može umiješati i zbog drugih razloga donijeti odluku u prilog tvrdnji da postoji greška u primjeni prava. Što se pak grešaka u utvrđivanju činjeničnog stanja tiče, samo u slučaju da se Pretresno vijeće oslanjalo na dokazni materijal koji ni jedna razumna osoba ne bi razumno mogla prihvatiti, Žalbeno vijeće može zaključak Pretresnog vijeća zamijeniti svojim vlastitim zaključkom.

Osnove za žalbu i traženi pravni lijekovi

Žalilac iznosi pet osnova za žalbu na presudu od 10. decembra 1998. Te osnove glase kako slijedi:

1. Da je žaliocu uskraćeno pravo na pravično suđenje, što predstavlja povredu Statuta.

2. Da dokazni materijal nije bio dostatan da bi ga se osudilo po bilo kojoj tački optužnice.

3. Da je neprikladno oslanjanje Pretresnog vijeća na dokaze u vezi sa djelima koja nisu obuhvaćena optužnicom i koja tužilac nikada nije utvrdio prije suđenja kao dio optužbi protiv žalioca dovelo do prejudiciranja odbrane.

4. Da je predsjedavajuću sutkinju Mumbu trebalo izuzeti.

5. Da je žaliocu izrečena kazna pretjerana.

Kad je riječ o pravnim lijekovima koji se traže za žalioca, oni su sljedeći:

1. Da se žalioca oslobodi, odnosno alternativno, da se preinači osuđujuća presuda ili da mu se osigura novo suđenje; i

2. Da, alternativno, ukoliko Žalbeno vijeće potvrdi osuđujuću presudu Pretresnog vijeća, Žalbeno vijeće kaznu smanji na trajanje koje ne bi bilo duže od šest godina, uključujući i vrijeme koje je žalilac proveo u zatvoru od dana kada je po prvi puta zatvoren (18. decembar 1997.).

Zaključci Žalbenog vijeća

Sada ću ukratko iznijeti zaključke Žalbenog vijeća.

Što se tiče prve osnove, Žalbeno vijeće smatra da žaliocu nije bilo uskraćeno pravo na pravično suđenje i time se ova osnova za žalbu mora odbaciti.

Što se druge osnove tiče, Žalbeno vijeće smatra da se nije pokazalo da su činjenični nalazi Pretresnog vijeća na osnovu dokaznog materijala koji je prihvaćen tokom suđenja bili nerazumni, a Žalbeno vijeće nije niti uvjereno da postoje bilo kakve pravne greške koje bi od Vijeća zahtijevale da intervenira. U skladu s tim, ova se osnova za žalbu mora odbaciti.

Što se treće osnove tiče, Žalbeno vijeće smatra da nije nužno da stvarni dokazni materijal na koji se tužilac oslanja bude uključen u optužnicu, te da odbrana nije bila prejudicirana time što je Pretresno vijeće tokom suđenja prihvatilo dokazni materijal u prilog činjenica koje nisu navedene u izmijenjenoj optužnici. Stoga se treća osnova za žalbu mora odbaciti.

Što se tiče četvrte osnove, Žalbeno vijeće smatra da je sutkinja Mumba, predsjedavajuća sutkinja tokom žaliočevog suđenja, bila subjektivno potpuno nepristrana i da u tada aktualnim okolnostima nije bilo ničega za što bi se objektivno moglo reći da predstavlja pristranost, te se stoga ova osnova za žalbu mora odbaciti.

I konačno, što se pete osnove tiče, Žalbeno vijeće smatra da kazna izrečena žaliocu nije pretjerana, te da je Pretresno vijeće primijenilo svoje diskreciono pravo u skladu s odgovarajućim odredbama Statuta i Pravilnika, kao i sa prethodnim odlukama Međunarodnog suda. Kao rezultat toga, ta osnova za žalbu se takođe mora odbaciti.

Dispozitiv

Sada ću pročitati operativni paragraf presude Žalbenog vijeća. On glasi kako slijedi:

VIII. DISPOZITIV

Iz gorenavedenih razloga, ŽALBENO VIJEĆE, JEDNOGLASNO, odbija sve osnove za žalbu, odbacuje žalbu te potvrđuje osude i kazne.

Sastavljeno na engleskom i francuskom jeziku, pri čemu se engleska verzija smatra mjerodavnom.

Sudija Shahabuddeen, sudija Vohrah i sudija Robinson ovoj presudi prilažu izjave.

Ovim završava zadnji dio presude. Zamoliću sada sekretara da stranama preda primjerke presude.

Prevod presude na bosanski/hrvatski/srpski jezik uskoro će biti dostupan na internet stranici MKSJ-a (www.icty.org).