| SAOPŠTENJE ZA JAVNOST |
SEKRETARIJAT
|
| (Isključivo za medije. Nije zvaničan dokument.) |
|
Haag, 6. oktobar 1997.
CC/PIO/246t
Dario Kordić i devet drugih optuženih koji su se dobrovoljno predali izjasniće se o optužbama u srijedu 8. oktobra 1997.
Tužilaštvo nije bilo uključeno u pregovore o dobrovoljnoj predaji i suđenju
Tužilaštvo će tražiti zajednička suđenja
Tužilac će pozvati SRJ i Republiku Srpsku da obezbijede više predaja
U ponedjeljak, 6. oktobra 1997. godine deset bivših pripadnika političkih i vojnih organa nekadašnje Hrvatske Zajednice Herceg-Bosna dobrovoljno se predalo u nadležnost Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ).
Optužnica protiv njih podignuta je 10. novembra 1995. godine, kao rezultat istrage koju je Tužilaštvo MKSJ-a provelo u vezi s "progonom na političkoj, rasnoj i vjerskoj osnovi stanovništva bosanskih Muslimana" na području doline rijeke Lašve (centralna Bosna) tokom 1993. godine.
Sljedeći pravni korak biće prvo stupanje svakog od optuženih pred Pretresno vijeće kada će od svakog od optuženih biti zatraženo da se izjasni o krivici po svakoj od tačaka optužnice u kojoj su imenovani.
Ovih deset optuženih, koji se terete u dvije odvojene optužnice (Kordić i drugi i Kupreškić i drugi) će se pojaviti u dvije grupe: više detalja će biti objavljeno naknadno.
U međuvremenu, Tužilaštvo želi da naglasi sljedeće:
"Tužiteljica je jako obradovana viješću da se deset optuženih lica dobrovoljno predalo u nadležnost ovog Međunarodnog suda.
Iako Tužilaštvo nije bilo uključeno ni u kakve pregovore ili diskusije koje su dovele do današnje dobrovoljne predaje, mi smo ipak zahvalni svima onima koji su bili uključeni u događaje koji su rezultirali ovim značajnim razvojem događaja.
Tužiteljica je primijetila razne komentare i izjave u medijima tokom prethodnih dana koji mogu sugerisati da bi tužilaštvo bilo u poziciji da započne suđenje svih optuženih u periodu od tri do pet mjeseci.
Vrlo je bitno da se pozicija tužilaštva po ovom pitanju razjasni. Tužilaštvo je zaista nagovijestilo advokatima šestorice optuženih koji su obuhvaćeni optužnicom u predmetu Kupreškić i drugi da bi tužilaštvo bilo u poziciji da započne suđenje u roku od tri do pet mjeseci. Ovom izjavom, tužiteljica je naglasila da je na sudijama ovog Međunarodnog suda da odrede datume početka suđenja i da sudski raspored drugih predmeta koji čekaju na početak suđenja mora biti uzet u obzir.
Tužiteljica je takođe objasnila ovaj stav advokatima ostalih optuženih koji su se danas dobrovoljno predali, odnosno Darija Kordića, Marija Čerkeza, Ivana Šantića i Pere Skopljaka, i tužilaštvo nije dalo nikakve naznake da li će biti spremno da započne suđenje u istom vremenskom periodu.
Tužiteljica bi takođe željela da istakne da iako su se desetorica optuženih dobrovoljno predala Međunarodnom sudu, to ne znači da će biti vođeno deset suđenja. Ovi optuženi su zajedno obuhvaćeni u dvije optužnice. Jasno, namjera tužilaštva je da gdje je to moguće vodi zajednička suđenja i, u tom smislu, napominje se da su šestorica optuženih obuhvaćena jednom, a druga četvorica drugom optužnicom. Ta četvorica su saoptuženi u optužnici protiv Zlatka Aleksovskog koji je trenutno u pritvoru i čeka početak suđenja.
U svjetlu najnovijih dobrovoljnih predaja, tužiteljica razmatra sva pitanja i sve mogućnosti da suđenja u ovim predmetima počnu što je brže moguće.
U ovom smislu tužiteljica takođe napominje uvjeravanja koja je dala Vlada Sjedinjenih Američkih Država da garantuje punu podršku i riješenost da uloži sve napore da ojača resurse Međunarodnog suda kako bi mogao da vodi ekspeditivna suđenja. Očigledno je da će cijelom Međunarodnom sudu biti potrebni mnogi dodatni resursi kako bi bio u poziciji da počne suđenja u ovim predmetima što je prije moguće.
S obzirom da su hrvatske vlasti odigrale ulogu u obezbjeđivanju dobrovoljne predaje ove desetorice optuženih, tužiteljica poziva vlasti bosanskih Srba i SRJ da odigraju sličnu ulogu u obezbjeđivanju dobrovoljne predaje optuženih na njihovoj teritoriji. Tužiteljica posebno poziva vlasti SRJ da obezbijede predaju trojice oficira JNA koji trenutno imaju prebivalište na teritoriji SRJ a koji su optuženo zajedno sa Slavkom Dokmanovićem, koji je trenutno u pritvoru u Haagu. Na sličan način tužiteljica poziva vlasti bosanskih Srba da predaju optužene, uključujući Radovana Karadžića i Ratka Mladića".
Kontekst optužnice u predmetu Kordić i drugi
Optuženi koji su se dobrovoljno predali su: Dario Kordić (rođen 14. decembra 1960.), bivši potpredsjednik Hrvatske Zajednice Herceg-Bosna (HZ-HB) koji je u tom svojstvu vodio napade na civile bosanske Muslimane na području Lašvanske doline; Mario Čerkez (rođen 27. marta 1959.), bivši zapovjednik Viteške brigade Hrvatskog vijeća obrane (HVO), oružanih snaga HZ-HB; Ivan Šantić (rođen 1942.), gradonačelnik Viteza u vrijeme napada; Pero Skopljak (rođen 4. juna 1943.), bio je načelnik policije u Vitezu prije nego što je postao zvaničnik u kabinetu Darija Kordića.
Prema optužnici, zločini za koje se optuženi terete su bili "tako velikih razmjera i tako rasprostranjeni i sprovedeni tako sistematski da bi njima zapravo uništeno ili raseljeno skoro svo civilno muslimansko stanovništvo Lašvanske doline".
Krivična djela za koji se terete u optužnici:
Zločini koji su navedeni u optužnici uključuju, između ostalih:
- granatiranja i napade na brojne nebranjene gradove, sela i naselja, što je prouzrokovalo smrt više od 100 civila bosanskih Muslimana u Lašvanskoj dolini i u gradu Zenici, i ranjavanje mnogih drugih,
- zatočenje bosanskih Muslimana koji su bili podvrgnuti okrutnim isljeđivanjima, tjelesnom i duševnom zlostavljanju, ili primoravani na prisilan rad (kopanje rovova) ili korišćeni kao živi štitovi,
- napadi, granatiranja i uništenja poslovnih objekata, kuća, lične imovine i stoke bosanskih Muslimana kako bi se terorisalo i demoralisalo stanovništvo bosanskih Muslimana. Na stotine civila je ubijeno ili ranjeno na brojnim lokacijama poput Ahmića i Viteza.
Svaki od optuženih se tereti da je individualno odgovoran da je planirao, poticao, naredio ili na drugi način pomagao i podržavao planiranje, pripremu i izvršenje krivičnih djela navedenih u optužnici.
Za svakog od optuženih se tvrdi da snosi krivičnu odgovornost za djela njegovih podređenih: odnosno da je optuženi znao ili imao razloga da zna da se podređeni spremaju da izvrše krivična djela ili da su ih već počinili, a oni nisu preduzeli potrebne i razumne mjere da spriječe takva djela i kazne počinioce.
Optužbe:
"svojim djelima ili propustima" optuženi se terete za sljedeće:
- Dario Kordić: zločini protiv čovječnosti, teške povrede Ženevskih konvencija iz 1949. godine, kršenja zakona i običaja ratovanja.
-Mario Čerkez: teške povrede Ženevskih konvencija iz 1949. godine, kršenja zakona i običaja ratovanja.
- Ivan Šantić i Pero Skopljak: teška povreda Ženevskih konvencija iz 1949. godine, kršenje zakona i običaja ratovanja.
Kontekst optužnice u predmetu Kupreškić i drugi:
Optuženi koji su se dobrovoljno predali su: Zoran Kupreškić (rođen 23. septembra 1958.) bio je vojnik HVO-a u Ahmićima; Mirjan Kupreškić (rođen 21. oktobra 1963.) bio je vojnik HVO-a u Ahmićima, brat Zorana; Vladimir Šantić (rođen 1. aprila 1958.) bio je vojnik HVO-a u Vitezu; Drago Josipović (rođen 14. februara 1955.) bio je vojnik HVO-a u Šantićima; Marinko Katava (rođen 18. novembra 1952.) bio je vojnik HVO-a u Vitezu; Dragan Papić (rođen 15. jula 1967.) bio je vojnik HVO-a u Ahmićima.
Krivična djela za koja se terete u optužnici
Optužnicom se optuženi terete za neposredno učešće u sistematskim napadima u proljeće 1993. na Ahmiće, Vitez i osam drugih, pretežno muslimanskih sela u Lašvanskoj dolini i ubistvo civila.
Prema optužnici, rano tog jutra, snage HVO-a među kojima su bili optuženi započele su seriju napada na gradove i sela širom Lašvanske doline.
Snage HVO-a su prvo granatirale ova sela teškom artiljerijom, uključujući minobacače, raketne bacače i protivavionske topove. Zatim su grupe HVO vojnika išle od kuće do kuće ubijajući i ranjavajući muslimanske civile, i paleći kuće, štale i stoku. Nakon napada, HVO je zatočio mnogo civila, koji su tjerani da kopaju rovove na liniji fronta.
Najžešći napad je bio usmjeren na pretežno muslimansko selo Ahmići.
"HVO je prvo granatirao Ahmiće izdaleka, a zatim su grupe vojnika išle od kuće do kuće i napadale civile i njihovu imovinu koristeći zapaljive svjetleće metke i eksploziv. Svaka muslimanska kuća u selu je zapaljena, a u mnoge je nenaoružane Muslimane civile namjerno i sistematski pucano".
" Najmanje 103 Muslimana civila ubijena su u Ahmićima ili okolo Ahmića. Od [njih] 33 su bile žene i djeca. Uništeno je svih 176 muslimanskih kuća u Ahmićima kao i dvije džamije.
"Prije napada 16. aprila 1993., 356 stanovnika od ukupno njih 466 bilo je muslimanske nacionalnosti. Poslije napada, u Ahmićima nije ostao nijedan bosanski Musliman".
Optužbe
Optužnicom se optuženi terete po ukupno 18 tačaka za teške povrede Ženevskih konvencija i kršenja zakona i običaja ratovanja, koja se odnose na hotimično lišavanje života, suprotno članu 2(a) Statuta; ubistvo, suprotno članu 3; protivzakonito i bezobzirno uništavanje, suprotno članu 2 (d); nanošenje teške patnje ili ozbiljne povrede tjelesnog integriteta ili zdravlja, suprotno članu 2 (c); namjeran napad na civilno stanovništvo i bezobzirno razaranje sela, suprotno članu 3; okrutno postupanje, suprotno članu 3; učešće u protivzakonitom zatočenju civila, suprotno članu 2 (g); i povredu ljudskog dostojanstva druge osobe, suprotno članu 3.
*****
Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju
Za više informacija stupite u kontakt s našom Službom za medije/komunikacije
Tel.: +31-70-512-8752; 512-5343; 512-5356 Fax: +31-70-512-5355 - Email: press [at] icty.org
Pratite MKSJ na Twitteru i Youtubeu