Goran Jelisić oslobođen optužbi za genocid i proglašen krivim za zločine protiv čovječnosti i kršenja zakona i običaja ratovanja

Den Haag, 19. oktobar 1999.

JL/P.I.S./441-t

GORAN JELISIĆ OSLOBOĐEN OPTUŽBI ZA GENOCID I PROGLAŠEN KRIVIM ZA ZLOČINE PROTIV ČOVJEČNOSTI I KRŠENJA ZAKONA I OBIČAJA RATOVANJA

Danas, u utorak 19. oktobra 1999., Pretresno vijeće I (u sastavu: sudija Claude Jorda, predsjedavajući, sudija Fouad Riad i sudija Almiro Rodrigues) izreklo je svoju usmenu presudu u predmetu Goran Jelisić. Kompletna pismena presuda biće naknadno objavljena.

Vijeće je optuženog oslobodilo krivice po optužbi za genocid, smatrajući da optužba nije uspjela dokazati van svake razumne sumnje da je Jelisić djelovao sa potrebnom namjerom da se u potpunosti ili djelimično uništi neka nacionalna, etnička ili vjerska grupa.

Vijeće je optuženog proglasilo krivim po preostalim tačkama optužnice (31), to jest za zločine protiv čovječnosti i kršenja zakona i običaja ratovanja.

Pretresno vijeće će optuženom Jelisiću izreći kaznu kasnije, nakon što strane u postupku podnesu svoje podneske.

PODACI O PREDMETU

Protiv Gorana Jelisića (rođen 7. juna 1968.) podignuta je optužnica 21. jula 1995. zbog njegovog navodnog učešća u nezakonitom hapšenju, nezakonitom postupanju i ubistvima Muslimana i Hrvata u logoru Luka, improvizornom zatvoru u Brčkom, na sjeveru Bosne, nakon što su grad zauzele snage bosanskih Srba 1992.

Snage SFOR-a su uhapsile Jelisića 22. januara 1998.

Prilikom prvog stupanja pred ovaj sud, 26. januara 1998., Jelisić se izjasnio da nije kriv po svim tačkama optužnice (genocid, zločini protiv čovječnosti i kršenja zakona i običaja ratovanja).

Međutim, nakon diskusije između optužbe i odbrane, optuženi se 29. oktobra 1998. izjasnio da je kriv po tačkama optužnice za zločine protiv čovječnosti i kršenja zakona i običaja ratovanja, a da nije kriv po tački optužnice za genocid.

Suđenje po tački za genocid počelo je 30. novembra 1998., ali je ubrzo prekinuto iz više razloga. Suđenje je nastavljeno 30. avgusta 1999.

PRESUDA PO OPTUŽBI ZA GENOCID

Pretresno vijeće je zaključilo da se u svrhu donošenja osuđujuće presude za genocid mora dokazati da je optuženi imao namjeru da uništi, barem djelimično, neku grupu, ili da je optuženi barem bio sasvim svjestan toga da učestvuje u genocidu, odnosno u barem djelomičnom uništavanju date grupe.

Pretresno vijeće je smatralo da optužba nije dokazala dovoljno elemenata koji su potrebni da bi se van svake razumne sumnje utvrdilo da je Goran Jelisić planirao, poticao, naredio ili na drugi način učestvovao sa namjerom da se uništi, čak i djelimično, stanovništvo bosanskih Muslimana kao nacionalne, etničke ili vjerske grupe.

PRESUDA ZA ZLOČINE PROTIV ČOVJEČNOSTI I KRŠENJA ZAKONA I OBIČAJA RATOVANJA

Na osnovu pravila 62 bis Pravilnika o postupku i dokazima, Pretresno vijeće se uvjerilo da je potvrdna izjava o krivici po tačkama optužnice za zločine protiv čovječnosti i kršenja zakona i običaja ratovanja data “dobrovoljno”, da nije bila “dvosmislena” i “da postoje dovoljne činjenične osnove za postojanje krivičnog djela i učestvovanje optuženog u istom…”.

Sudije su, kao prvo, zaključile da svjedočenja koja je predočila optužba ne ostavljaju nikakvu sumnju da je Jelisić zaista počinio zločine koje je priznao. Kao drugo, sudije su se složile sa pravnom kvalifikacijom zločina koju je dala optužba, kao zločina protiv čovječnosti i kršenja zakona i običaja ratovanja.