Govor Suca Richarda Maya, suca Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, na četvrtoj sjednici pripremne komisije za Međunarodni krivični sud

Den Haag, 20 ožujka 2000.
JL/P.I.S./479-t

U nastavku je tekst govora u cijelosti suca Richarda Maya na sjednici Pripremne komisije Međunarodnog krivičnog suda (MKS) održanoj u četvrtak 20. ožujka 2000. u New Yorku

GOVOR SUCA RICHARDA MAYA, SUCA MEĐUNARODNOG KRIVIČNOG SUDA ZA BIVŠU JUGOSLAVIJU, NA ČETVRTOJ SJEDNICI PRIPREMNE KOMISIJE ZA MEĐUNARODNI KRIVIČNI SUD

Dobro jutro, gospodine predsjedniče, gospodo dopredsjednici, članovi Pripremne komisije i cijenjeni gosti. Dozvolite mi da se zahvalim što ste mi pružili priliku da se obratim tako uglednoj publici u ime Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju. Mi sa zanimanjem pratimo rad Pripremne komisije i čestitamo na izvanrednim rezultatima koje ste do sada postigli.

Glavni cilj mog govora danas je referat koji su pripremili suci Međunarodnog suda, a koji će vam, nadam se, biti koristan u daljnjem radu. Predsjednik Međunarodnog suda, sudac Jorda, imao je namjeru da vam sam iznese ovaj referat. Na žalost, budući da je trenutno spriječen doći u New York, zamolio me da održim govor u njegovo ime. Također me je zamolio da naglasnim spremnost Međunarodnog suda da vam pomogne u radu i pruži informacije o dosadašnjem iskustvu Međunarodnog suda. S time u vezi, želio bih spomenuti bih da predstavnici Međunarodnog suda prisustvuju ovoj sjednici. Molim vas da im se slobodno obratite.

Prije nego komentiram referat koji ćemo danas održati, želio bih vas podsjetiti da su suci Međunarodnog suda pripremili izvještaj koji je Predsjednica McDonald uručila Komisiji na njezinoj sjednici održanoj prošlog srpnja. Suci smatraju da su neka pitanja iznešena u izvještaju još uvijek relevantna, pa stoga žele da na njih obratite pažnju, naročito na dijelove koji se odnose na vođenje sudskog postupka. Kao što je sutkinja McDonald konstatirala u svom govoru, problemi koji nastaju zbog dužine i složenosti postupaka među najtežim su problemima s kojima se Međunarodni sud dosad suočio. Stoga nije naodmet ponovo naglasiti da se pri sastavljanju Pravilnika o postupku i dokazima mora voditi računa o tome da se sucima pruže sredstva kojima će se ubrzati sudski postupci. Naše iskustvo je pokazalo da se svaki aspekt postupka mora pomno razmotriti kako bi se osiguralo da se svi dijelovi procesa provode učinkovito i pravedno. Taj aspekt rada bi mogao biti od značaja za Međunarodni krivični sud, budući da se može očekivati da će sudski postupci koji će se na njemu voditi biti isto tako složeni kao oni s kojima se suočava Međunarodni sud.

Kao Predsjednik Komiteta za pravilnik Međunarodnog suda, iz prve ruke mi je poznato kako je teško sastaviti, odnosno (što je slučaj s nama), izmijeniti i dopuniti Pravilnik. Ako mi dopustite da dam jedan opći komentar, rekao bih sljedeće: Iako je važno da Pravilnik bude jasan, također je značajno da bude dovoljno fleksibilan da dopusti sucima da rješavaju različite situacije koje svakodnevno iskrsavaju u sudnici, a koje se uglavnom ne mogu predvidjeti.

Dopustite mi da se sada pozabavim referatom koji danas podnosimo. Razmišljajući kako da doprinesemo vašem radu, pokušali smo uzeti u obzir trenutno stanje. Sastavljen je Privremeni pravilnik o postupku i dokazima i riješena mnoga značajna pitanja. Stoga su suci smatrali da bi bilo najkorisnije usredotočiti se na neka nerazrješena područja i opisati vam praksu i iskustva Međunarodnog suda na tim područjima. Naš referat, a indirektno i moj govor, veću pažnju posvećuje tehničkim i pratičnim pitanjima nego općim principima ili širem pregledu stvari. Želio bih naglasiti da je naša namjera da s vama podijelimo naše iskustvo, u nadi da će vam ono biti od pomoći. Referat nudi iskustva iz četiri specifična područja:

(i) dokazi u slučajevima seksualnog nasilja;

(ii) uloga Službe za žrtve i svjedoke;

(iii) pitanja u vezi branilaca; i

(iv) pitanja koja se tiču izdržavanja kazni.

Te teme su temeljito razrađene u referatu, a ja o njima namjeravam govoriti samo ukratko, a nakon toga, gospodine Predsjedniče, ako nam vrijeme dopusti, rado ću odgovoriti na sva pitanja.

Želio bih se vratiti na prvu temu - dokazi u slučajevima seksualnog nasilja. Kad je riječ o kontekstu, valja primijetiti da je Pravilnik o postupku i dokazima Međunarodnog suda sastavljen imajući na umu njegovu posebnu svrhu, tj. da omogući sucima da izriču presude u slučajevima ratnih zločina, zločina protiv čovječnosti i genocida koji su počinjeni u kontekstu sukoba u bivšoj Jugoslaviji. Tako Pravilnik Međunarodnog suda uzima u obzir obrasce ponašanja koji su specifični za te zločine i taj kontekst. Kao što je opće prihvaćeno, u ovom sukobu došlo je do masovnog vršenja seksualnih zločina. Osim izvještaja o masovnim silovanjima i drugim oblicima seksualnog nasilja koji prevladavaju u svim ratovima, sukob je također pokazao organizirano i sistematsko silovanje žena, posebno u zatočeničkim objektima. Pravilnik Međunarodnog suda, a naročito pravilo 96 koje govori o prihvaćanju dokaza u slučajevima seksualnog delikta, svjesno je napravljen uzimajući te čimbenike u obzir. Pri sastavljanju pravila 96, suci namjerno nisu prihvatili mnoga pravila koja se tiču dokaza, a koja se primijenjuju na suđenjima o silovanju u nacionalnim pravosuđima. Umjesto toga, prihvatili su politiku kojom se pristanak na seksualni kontakt pod uvjetima zlostavljanja ili prisile ne smatra dokazom. Stoga se pristanak ne može korisititi u svrhu obrane ukoliko je žrtva bila izložena nasilju, prisili, zatvaranju ili fizičkom zlostavljanju. Štoviše, Pravilnik ni na koji način ne dopušta bilo kakav pokušaj obrane da uvede kao dokaz prethodno seksualno ponašanje žrtve, budući da se takav dokaz smatra nerelevantnim u tim situacijama i može služiti samo kao izlika da se žrtva zastraši ili dovede u pitanje njen kredibilitet.

Uzimajući u obzir prirodu modernih sukoba, Sud će se sigurno suočavati s pitanjima seksualnog nasilja u kontekstu ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti ili genocida. Tako će se morati uhvatiti ukoštac s istim problemima s kojima se suočava Međunarodni sud. Suci vjeruju da pristup koji je prihvaćen Pravilnikom i u sudskoj praksi koja je uslijedila predstavlja napredak u razvoju zakonodavstva koji je odigrao značajnu ulogu u zaštiti žrtava seksualnog nasilja, a da time nije okrnjeno pravo optuženog na pravično suđenje.

Pri razmatranju sljedeće teme - uloge i zaštita žrtava i svjedoka - prvo što valja konstatirati je da Statut Međunarodnog krivičnog suda sadrži odredbe kojima se regulira sudjelovanje žrtava na sudskim postupcima. Takve odredbe ne postoje u Statutu Međunarodnog suda. Iz tog razloga nismo u stanju da pružimo smjernice koje se tiču tih pitanja.

Međutim, većina žrtava svoj prvi kontakt sa sudom doživi u ulozi svjedoka, u čemu Međunarodni sud ima značajno iskustvo. Tako je u posljednje dvije godine, Služba za žrtve i svjedoke Međunarodnog suda radila s gotovo 800 svjedoka, koji su, u većini slučajeva, u Den Haag doputovali iz bivše Jugoslavije ili drugih zemalja. Iskustvo Međunarodnog suda može ovom Sudu biti od koristi. Jedan primjer toga su i problemi s kojima se Služba za žrtve i svjedoke suočava u svom pokušaju da obavlja svoju specifičnu ulogu, a koji su vezani uz financijska i administrativna pravila UN-a. Služba mora štititi tajnost svjedoka tamo gdje je potrebno i vršiti složenu logističke pripreme za njih, a istovremeno i pridržavati se pravila UN-a koja se odnose na putovanje, nabavu i financijsku odgovornost. Odgovornost je, naravno, važna. Međutim, Pripremna komisija bi mogla svojim Pravilnikom ili financijskim propisima dopustiti određenu financijsku i administrativnu fleksibilnost Službe za žrtve i svjedoke Suda.

Suci prepoznaju vrijedno stručno znanje o zaštiti svjedoka koje je stekla Služba za žrtve i svjedoke. Mi smo izmijenili Pravilnik kako bismo dopustili ovoj Službi da na vlastitu inicijativu zahtijeva od Vijeća da poduzme odgovarajuće mjere kako bi se osigurala privatnost i zaštita žrtava i svjedoka. Ova odredba dopušta Službi da intervenira u slučajevima gdje su potrebne dodatne mjere da bi se zaštitili osjetljivi svjedoci i značajno je sredstvo da se osigura zaštita svjedoka. To su koraci koje bismo preporučili Pripremnoj komisiji.

Želio bih iznijeti završnu tvrdnju. Također je važno objasniti odgovornost koju Služba za žrtve i svjedoke ima tokom istražnog postupka, tj. jasno naznačiti gdje završava osnovna odgovornost Tužiteljstva za žrtve i svjedoke, a gdje počinje odgovornost Službe. Iako članak 43 Statuta Međunarodnog krivičnog suda govori uopćeno o tome gdje bi trebalo povući tu crtu, važno je da Pravilnik o postupku i dokazima to jasno definira. Štoviše, Pravilnik mora dati dovoljno ovlaštenja organu odgovornom za svjedoke ili potencijalne svjedoke kako bi on mogao poduzeti mjere zaštite tih svjedoke.

Nastavit ću svoje izlaganje s temom optuženog i njegove obrane. Svi će se složiti da pravo optuženog na pošteno suđenje dijelom ovisi i o mogućnosti da mu se pruži odgovarajuća obrana. Međutim, odredba o pravnoj pomoći optuženom i administrativnoj podršci odvjetnicima obrane vrlo je složena stvar. Mi na Međunarodnom sudu bili smo mišljenja da je Tajnik suda, kao neutralna strana, podesna službena osoba za tu dužnost. Postoje ozbiljna pitanja financijske i administrativne odgovornosti koja nastaju u vezi upravljanja sustavom pravne pomoći. Potrošeni su milijuni dolara na dodjeljivanje odvjetnika obrane optuženima pred Međunarodnim sudom, ali mi moramo imati na umu da su to javna novčana sredstva. Tako je Pravilnik Međunarodnog suda odgovornost za odvjetnike obrane prebacio na Tajnika Suda, koji je jedini službenik koji zadovoljava potrebne kriterije. S obzirom na dosadašnje iskustvo Međunarodnog suda, bilo koja druga administrativna služba za pribavljanje odvjetnika obrane i pravne pomoći morala bi to uzeti u obzir.

Prema iskustvu Međunarodnog suda postoje drugi praktični problemi koji su iskrsli u vezi odvjetnika obrane. Na primjer, vlada opća neupućenost u rad Međunarodnog suda i njegove postupke. Dok je to, naravno, razumljivo zbog jedinstvene prirode Međunarodnog suda, problem leži u tome da odvjetnici obrane koji nisu upoznati s našim postupcima, mogu izazvati odgodu postupaka. S obzirom na veličinu našeg posla, takve odgode mogu biti ozbiljne. Iz tog razloga radimo na uvođenju tečajeva obuke za odvjetnike obrane. Smatram da bi takva obuka trebala biti što je moguće opsežnija, ali da svakako u nju vrijedi ulagati. Kao posljedica obuke, sudski postupci će teći glatko, a kvalitet obrane se samo može povećati. Pripremna komisija će možda htjeti proširiti iskustvo Međunarodnog suda na tom području i zahtijevati da se odvjetnici obrane upućuju na obaveznu obuku.

Drugo pitanje u vezi odvjetnika obrane je na području etike i discipline. Svakom organu Suda bit će teško pratiti etička pitanja. Mi na Međunarodnom sudu imamo slične poteškoće budući da naši odvjetnici obrane dolaze iz velikog broja zemalja. Pretpostavljam da će se pred Sudom pojavljivati odvjetnici obrane sa mnogih strana svijeta. Ključni problem je u tome što etička pitanja u lokalnim jurisdikcijama prate i rješavaju profesionalna odvjetnička udruženja i odvjetničke komore. Takvo tijelo ne postoji u međunarodnom kontekstu. U namjeri da se ispuni ta praznina, Međunarodni sud je usvojio Kodeks profesionalnog ponašanja. Iako se Kodeks bavi pitanjima postavljanja kriterija, problemi učinkovitog praćenja i odgovarajućih mehanizama njihove primjene i dalje ostaju nerazriješeni. Suci se, naravno, mogu baviti nepoštivanjem suda u sudnici, ali niti oni niti Tajnik suda mogu pratiti ispunjavanje općih etičkih zahtjeva koji se očekuju od odvjetnika obrane. Stoga bi možda bilo primjereno da se Pravilnikom Međunarodnog krivičnog suda predvidi osnivanje udruženja odvjetnika obrane koje bio onda imalo odgovornost da iznosi slučajeve kršenja etičkih normi pred suce odnosno Tajnika suda. Takvo udruženje bi također moglo imati izvjesnu ulogu u obuci odvjetnika obrane. Međutim, ponovo ističem da je prvenstvena odgovornost pružanja podrške odvjetnicima obrane i, što je najvažnije, sustavu pružanja pravne pomoći mora ostati na odgovornom službeniku Suda, kao što je Tajnik suda.

Posljednja suštinska oblast kojom se bavi naš referat odnosi se na izdržavanje kazni koje izriče Sud. U slučaju Međunarodnog suda, mi raspolažemo pritvorskom jedinicom u kojoj se optuženi pritvaraju prije i tokom sudskog i žalbenog postupka. Međutim, Međunarodni sud nema stalnu ustanovu za zatvaranje osuđenih osoba i mora se oslanjati na dobrovoljnu suradnju država za izvršenje kazni koje je izrekao. U ovom trenutku Međunarodni sud ima relevantne sporazume za izdržavanje kazni samo sa šest država. Jedna od teškoća s kojima smo se suočili u slučaju nekih zemalja jest da domaće zakonodavstvo sprečava tu državu da ulazi u takve sporazume bez prethodnog dugotrajnog postupka izmjena postojećih zakona. U slučaju ovog Suda, u gotovo svim državama bit će potrebno donijeti implementirajuće zakone, te bi to bila izvrsna prilika da se istovremeno izvrše potrebne izmjene domaćih zakona.

Ovo je kratak sažetak nekih tema koji su detaljnije obrađene u referatu. Želio bih spomenuti još samo jedan aspekt iskustva Međunarodnog suda. Njegove se raspravne sjednice održavaju u Den Haagu, koji je kilometrima daleko od područja gdje su se odigrali događaji kojima se bavimo. Radimo na jezicima i primjenjujemo postupke koji su strani ljudima tog područja. Stoga postoji opasnost da rad Međunarodnog suda koji treba doprinijeti procesu pomirenja bude pogrešno shvaćen. Da bi odgovorili na tu opasnost, Međunarodni sud je nedavno osnovao Program zbližavanja /Outreach Programme/. (To je bilo moguće zbog velikih dobrovoljnih priloga jednog broja država.) Cilj ovog programa je iznaći kreativne načine upoznavanja naroda bivše Jugoslavije s radom Međunarodnog suda.

Ovaj Sud će se suočiti sa sličnim problemima, budući da će i on dijeliti pravdu iz daleka. Da bi njegov rad imao smisla, i on će morati iznaći način učinkovitog obavještavanja međunarodne javnosti : njegove presude moraju se objaviti diljem svijeta.

U zaključku, pozvao bih delegate ove Pripremne komisije da ne štede truda kako bi osigurali da Pravilnik o postupku i dokazima doprinese osnivanju Suda koji će biti u stanju da učinkovito dijeli pravdu. Dok Međunarodni krivični sud u teoriji može biti vrlo značajno sredstvo koje se može koristiti kao lijek protiv gnusnih zločina, u praksi on to neće moći činiti ukoliko ne bude raspolagao sredstvima i potrebnom fleksibilnošću za izvršenje tog zadatka. U ime Predsjednika i drugih sudaca Međunarodnog suda, nadam se da će vam naš doprinos biti od koristi u ostvarenju tog cilja.