|
Den Haag, 8. oktobar 2003.
JL/P.I.S./786-t
IZJAVA SUDIJE THEODORA MERONA,
PREDSJEDNIKA MEĐUNARODNOG KRIVIČNOG SUDA
ZA BIVŠU JUGOSLAVIJU,
PRED KOMISIJOM ZA SIGURNOST I SARADNJU U EVROPI (“HELSINŠKA
KOMISIJA SJEDINJENIH DRŽAVA”)
U prilogu se nalazi kompletan tekst Izjave sudije Theodora Merona,
predsjednika Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju,
pred Helsinšom komisijom Sjedinjenih Država, 7. oktobra 2003.
Gospodine predsjedavajući, članovi komisije,
Prije nego što počnem, želio bih vam predstaviti mog šefa
kabineta, kako to mi kažemo u UN-u, Larrya Johnsona. Larry je ugledan
međunarodni pravnik koji je, među brojnim drugim dostignućima,
bio izvjestitelj grupe UN-a koja je izradila nacrt Statuta Međunarodnog
krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju 1993. godine.
Čast mi je što sam pozvan da danas govorim pred vama. Već
skoro tri decenije, ova komisija predstavlja neupadljiv ali sjajno efikasan
primjer dvostranaštva i multilateralne saradnje u vanjskoj politici
SAD-a. Marljivim istraživanjima, vještim publicitetetom i opreznom
diplomacijom, komisija je mnogo postigla u unapređenju načela
ljudskih prava, demokratizacije i ekonomskog i društvenog razvoja
u Evropi.
Poput OEBS-a/KEBS-a, organizacija čijim predsjednikom imam čast
biti predstavlja ogroman eksperiment u međunarodnoj saradnji. Počet
ću svoje izlaganje tako što ću se osvrnuti na njen rad
u trenutku kada ulazi u desetogodišnjicu svog postojanja.
Osnovan 1993. od strane Savjeta bezbjednosti UN-a, Međunarodni krivični
sud za bivšu Jugoslaviju, ili kraće MKSJ, ima 16 stalnih sudija
iz 16 zemalja, i devet ad litem sudija iz drugih osam zemalja.
Sudije se raspoređuju u tri pretresna vijeća, i to tako da zasjedaju
u ukupno devet tročlanih kombinacija, i u jedno Žalbeno vijeće.
Pred Međunarodnim sudom je dosad vođeno 28 suđenja u predmetima
protiv ukupno 44 optužena, a protiv 31 optuženog se trenutno
vodi pretpretresni postupak. Pored toga, 15 optuženih se izjasnilo
krivim. Nakon gotovo deset godina djelovanja, vijeća Međunarodnog
suda izrekla su na stotine odluka.
Kao što znate, Sjedinjene Američke Države su imale vodeću
ulogu u osnivanju MKSJ-a, a i dalje mu pružaju čvrstu podršku.
Finansijski doprinos SAD-a iznosi gotovo četvrtinu godišnjeg
budžeta Međunarodnog suda, od približno 120 miliona američkih
dolara.
Tokom deset godina postojanja, vjerujem da je MKSJ dao suštinski
i trajni doprinos ostvarivanju pravde za narode bivše Jugoslavije.
Tokom sukoba u bivšoj Jugoslaviji počinjeni su strašni
zločini koji su uništili ili razorili stotine hiljada života.
Ogromne razmjere tih zločina – ubistva, silovanja, deportacije,
djela mučenja, uništavanja i okrutnosti – toliko premašuju
kapacitet bilo kojeg pojedinačnog suda da bi svaki sud mogao tek
djelimično da ih obradi. Ali, mada je na početku bio mukotrpno
spor, MKSJ je sa sve većim samopouzdanjem i efikasnošću
pomogao da se na odgovornost pozove znatan broj optuženih visokog
ranga.
Zadatak Međunarodnog suda, da upotrijebim izraz sudije Roberta Jacksona,
jednog od glavnih tužilaca u Nürnbergu, jeste da “strpljivo
i odmjereno otkriva” istinu dokumentirajući zločine koji
su devedesetih godina ostavili duboke ožiljke na Balkanu. Na taj
način, Međunarodni sud je žrtvama dao priliku da vide da
su njihove patnje zabilježene i barem donekle satisfakciju kroz zadovoljenje
pravde. Suđenja koja se vode pred Međunarodnim sudom pomogla
su, kao što je bivši predsjednik Clinton rekao na otvaranju
Memorijalnog centra u Potočarima prije nekoliko sedmica, “da
se ogoli pred očima cijeloga svijeta ranjivost običnih ljudi
pred mračnim presezanjima motovisanim vjerskom i etničkom nadmoći”.
Suđenja su pomogla da se pokaže sva opakost onih koji su svoju
moć izgradili poticanjem svojih sljedbenika da se svrstaju uz takva
mržnjom ispunjena presezanja i poslala su snažnu poruku da svi
narodi bivše Jugoslavije samo putem pravde mogu ostvariti pomirenje
i izgraditi uspješna društva.
Govoreći tokom debate o rezoluciji kojom se Savjet bezbjednosti
UN-a obavezao da osnuje MKSJ-a, državni sekretar Madeline Albright
ustvrdila je da “to neće biti sud pobjednika. Jedini pobjednik
koji će prevladati u ovom nastojanju je istina”. Vjerujem da
je MKSJ pokazao da radi upravo to. Statut i Pravilnik o postupku i dokazima
Međunarodnog suda osigurali su da imamo nezavisne i nepristrasne
sudije; nepristrasnog tužioca; pravo na žalbu; i niz prava optuženog
na redovan zakonski postupak i pravično suđenje koji su priznati
i našom američkom Poveljom o ustavnim pravima (Bill of Rights)
i međunarodnim instrumentima za zaštitu ljudskih prava; pravo
na branioca, pravo na javno saslušanje; pravo da izvodi dokaze i
da pobija dokaze optužbe.
Od ukupno 44 optuženih protiv kojih se vodio postupak pred MKSJ-om,
njih petoro, iz tri različita predmeta, oslobođeno je optužbi.
Jednako bitan kao što je sposobnost Međunarodnog suda da donosi
promišljenja presuđenja o krivici za strašne zločine
za koje je nadležan, jedan od ključnih testova pravičnosti
ovog suda i njegove zakonitosti je insistiranje da se oni optuženi
u čijem slučaju tužilaštvo nije uspjelo da dokaže
postojanje krivice oslobode optužbi.
Iako Međunarodni sud radi punom parom, mi nastavljamo dalje sa
“stretegijom okončanja rada” Međunarodnog suda,
koja predstavlja plan unutrašnjih reformi i vanjskih inicijativa
čiji je cilj da se Međunarodnom sudu omogući da svoju misiju
okonča na uredan i pravedan način u vremenskom roku koji je
utvrdio Savjet bezbjednosti. Savjet je kazao da MKSJ treba okončati
sve istrage do kraja 2004., sva suđenja do kraja 2008. i sve žalbene
postupke do kraja 2010.
Naša sposobnost da ispunimo ove ciljeve zavisiće od mnogih
faktora.
Prije svega, iako su države u regiji od nedavno poboljšale
svoju saradnju sa Međunarodnim sudom, ta saradnja mora biti još
potpunija. Šesnaest osoba protiv kojih je na Međunarodnom sudu
podignuta optužnica još uvijek se nalaze na slobodi. Među
tim bjeguncima pred pravdom nalaze se i neke osobe koje su optužene
da su odigrale vodeće uloge u zločinima koji su počinjeni
tokom sukoba u Jugoslaviji, kao što su Ratko Mladić, Radovan
Karadžić i Ante Gotovina. Potrebno je i dalje vršiti pritisak
kako bi se osiguralo hapšenje i prebacivanje na sud svih optuženih
i brzo ispunjavanje zahtjeva za pristup dokazima.
Sposobnost Međunarodnog suda da pravovremeno okonča svoj rad
će takođe zavisiti o budućim optužnicama koje tužilac
odluči da podigne. Ali, neumjesno je da ja, kao sudija, komentarišem
to pitanje.
Treći faktor koji će uticati na brzinu kojom ćemo okončati
našu misiju je naša sposobnost da poboljšamo efikasnost
postupaka koji se vode pred Sudom. Posljednjih godina, sudije Međunarodnog
suda su usvojile niz izmjena u našim procesnim pravilima i u praksi,
u nastojanju da prvostepena suđenja i žalbene postupke učine
što ekspeditivnijim, a da istovremeno prava optuženih budu zaštićena.
Izvršili smo reformu postupka interlokutornih žalbi kako bi
se postupak suđenja što manje prekidao; pretresnim vijećima
smo dali šire ovlasti u ograničavanju obima dokaza optužbe
u slučajevima kada se čini da se takvi dokazi dupliciraju ili
da nisu potrebi za dokazivanje iznesenih optužbi; izmijenili smo
sistem imenovanja zamjenskog sudije u slučajevima kada jedan član
tročlanog vijeća nije u mogućnosti da dalje zasjeda u vijeću,
čime smo smanjili mogućnost zahtjeva za obnovu postupka po osnovi
nepravilnosti u vođenju suđenja, izbjegavši tako dugotrajna
ponovna suđenja. Ja predsjedavam grupom sudija čiji je zadatak
da nastoje naći nove načine da se poboljša naša efikasnost,
a tužilac je takođe ponudio više korisnih prijedloga koje
sudije aktivno razmatraju.
Četvrti značajan uticaj na strategiju okončanja rada Međunarodnog
suda biće mogućnost da neke predmete koji se odnose na optužene
nižeg i srednjeg ranga prenesemo na nadležne sudove na području
bivše Jugoslavije. U tom pogledu, imam ohrabrujuće vijesti i
želio bih vas zamoliti za pomoć.
Tokom prošle godine, Ured visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu
i MKSJ pokrenuli su zajedničku inicijativu za osnivanje posebnog
Vijeća za ratne zločine pri nedavno nanovo uspostavljenom Državnom
sudu Bosne i Hercegovine. U februaru ove godine, moj prethodnik na mjestu
predsjednika MKSJ-a, Claude Jorda iz Francuske, i viši zamjenik lorda
Ashdowna, ambasador Bernard Fassier, pokrenuli su zajednički prijedlog
u kojem su u glavnim crtama naznačeni struktura i finansiranje Vijeća
za ratne zločine. Dva puta sam imao čast obratiti se upravnom
odboru Vijeća za sprovedbu mira u vezi s ovim prijedlogom, i zahvalan
sam što je upravni odbor Vijeća za sprovedbu mira prihvatio
taj projekat u junu. Takođe sam zahvalan da je i Savjet bezbjednosti
UN-a odobrio osnivanje Vijeća za ratne zločine u rezoluciji
br. 1503 od 28. augusta 2003., da je pozvao na njegovo “brzo uspostavljanje”,
i potaknuo donatore da finansijski podrže taj projekat.
Sada sa planova prelazimo na djela. Tridesetog ovog mjeseca, Ured visokog
predstavnika i MKSJ će zajednički organizovati donatorsku konferenciju
u Den Haagu. Ta konferencija, koja se nastavalja na dva sastanka dosad
održana u Sarajevu, trebala bi postaviti finansijske temelje Vijeća
za ratne zločine. Uskoro ćemo osnovati niz radnih grupa koje
će detaljno utvrditi mnoge smjernice potrebne za pokretanje rada
Vijeća za ratne zločine. Te grupe, u kojima će biti predstavnici
Ureda visokog predstavnika, MKSJ-a, relevantnih odjela vlade Bosne i Hercegovine,
zainteresovanih grupa kao što su Organizacija za evropsku bezbjednost
i saradnju, Vijeće Evrope, i Policijska misija Evropske unije, bavit
će se pitanjima kao što su pravila o postupku i dokazima, zaštita
svjedoka, istrage, pritvor i prijenos predmeta i dokaza sa MKSJ-a.
Sjedinjene Američke Države su izrazile svoju podršku odjelu
za ratne zločine u Sarajevu i svoju predanost da daju velikodušan
finansijski doprinos kako bi se osiguralo brzo osnivanje tog vijeća.
Zahvalan sam na tim inicijativama i molim vas da ih podržite.
Dozvolite mi da na kraju kažem da, iako je rad MKSJ-a bio uglavnom
usmjeren prema narodima bivše Jugoslavije, on je imao i širi
značaj. Ovaj Međunarodni sud predstavlja historijski korak ka
okončavanju tradicije nekažnjavanja masovnih zločina uspostavljanjem
efikasnog sistema međunarodnog krivičnog pravosuđa. Kao
što sam rekao na početku svog izlaganja, naš rad predstavlja
izuzetan eksperiment u međunarodnoj saradnji i izgradnji pravnih
institucija, koji okuplja pojedince iz različitih kultura i pravnih
tradicija. Jurisprudencija koju smo strpljivo gradili udahnula je novi
život i snagu međunarodnom humanitarnom pravu, više nego
što je iko prije osnivanja Međunarodnog suda mogao i zamisliti.
Ta jurisprudencija će postaviti čvrste temelje na kojima se
mogu graditi drugi krivični sudovi, kako međunarodni tako i
nacionalni, u Sjedinjenim Američkim Državama, u Sierra Leoneu,
možda i u Iraku, i širom svijeta, u našoj zajedničkoj
misiji da dugo razdoblje nekažnjavanja masovnih zlodjela privedemo
kraju.
Hvala vam na pažnji. Rado ću odgovoriti na vaša pitanja.
|
