Pošto je ovo posljednji susret sa novinarima u 2000. godini, htjela bih da se, u nekoliko minuta, osvrnem na ono što smo postigli ove godine i posvetim nešto vremena onom što nas očekuje u narednoj godini.

Oni među vama koji redovno prate rad Suda, vidjeli su da je 2000. bila godina ispunjena događajima i mnogim aktivnostima – na terenu, u sudnicama, kao i u odnosu na političku situaciju na Balkanu. Miloševićev pad je označio prekretnicu u regionu, ali njegov efekat se tek sada počeo osjećati u mom uredu. Prvi korak biće ponovno otvaranje našeg ureda u Beogradu. Tim iz Haga je već posjetio Beograd i vjerujemo da smo, uz pomoć vlasti Savezne Republike Jugoslavije, pronašli odgovarajuće prostorije. Vlasti su bile od pomoći u ovom pogledu, i ja bih željela da naš novi ured bude otvoren već početkom 2001. U novoj godini planiram putovati u Beograd u novoj godini, i nadam se da ću se uskoro, nakon završetka izbora i nakon stabilizacije političke situacije, moći sastati sa predsjednikom Koštunicom.

U vezi sa intervjuom koji je juče dao predsjednik Koštunica, gdje govori o potrebi da se procesi ostvarenja pravde vrate u sve zemlje ovog regiona, željela bih reći sljedeće:

Predsjednik Koštunica bi bio u pravu kada bi svijet bio savršeno mjesto, ali, nažalost, svijet to nije.

U savršenom svijetu, demokratskom Čileu ne bi trebalo deset godina da počne krivično goniti Pinocheta – i to tek kao rezultat jedinstvenih okolnosti, vanjskog pritiska, a pored toga i sa vrlo slabim rezultatima. U savršenom svijetu, mi bi takođe mogli tražiti od vlasti Republike Srpske na Palama da sude Karadžiću i Mladiću – zašto bi njima bilo uskraćeno to "pravo", ako se Beogradu dopusti da sudi Miloševiću i drugima kod kuće?

Predsjednik Koštunica će možda moći krivično goniti Miloševića za pronevjeru ili izbornu prevaru. Ipak, Jugoslavija nije i još mnogo godina neće biti u poziciji da pravično sudi Miloševiću za optužbe koje su podignute, i koje će biti podignute, od strane ovog Suda. Za to postoji mnogo razloga:

Prije svega, Sud ima jasan mandat i uživa primat nad domaćim sudovima. Ovo je bila, i ostaje, volja Savjeta bezbjednosti Ujedinjenih nacija, kao i međunarodne zajednice u cjelini.

Do sada, Miloševićev vladajući sloj uglavnom je ostao gdje je i bio; promjene na vrhu se–možda- mogu očekivati u periodu poslije 23. decembra. Ali ono što trenutno možemo vidjeti je da ključni pojedinci Miloševićevog režima i dalje računaju povjerenje novog predsjednika Jugoslavije.

Rasprava u Beogradu je obično usredsređena na samu Srbiju, kao Miloševićevu žrtvu. Naravno da je srpski narod morao da trpi pritisak Miloševićeve politike i njenih posljedica. Ali, šta je sa drugim žrtvama? Naprimjer, Bošnjacima, kosovskim Albancima, Hrvatima? Onim stotinama hiljada ljudi koji su postali žrtve barbarskog načina ratovanja, etničkog čišćenja, mučenja, silovanja, itd. Osim očigledne i osnovane brige za njihovu sigurnost, da li je iko razmišljao o tome kako će oni reagovati kada se od njih zatraži da idu u Beograd da svjedoče? Kako može pravosudni sistem u SRJ – koji decenijama nije bio ništa do instrument u rukama moćnika –imati bilo kakav kredibilitet?

Čitav smisao postojanjameđunarodne pravde je upravo da se uhvati u koštac sa takvim teškim i bolnim predmetima, sa kojima domaći sudovi nisu u stanju da se nose. Svi optuženi, svjedoci i žrtve, moraju uživati ista široka prava u sudnici – bez obzira na svoj položaj u odnosu na državu. Međunarodna pravda je potrebna kada god i gdje god se ne može garantovati apsolutna nezavisnost sudstva, iz političkih ili drugih razloga.

Nijednoj vladi nije lako da se suoči sa sjenkama nedavne nacionalne prošlosti. Za to je potrebna hrabrost i stvarna predanost pravdi. Očekujem od međunarodne zajednice da predsjedniku Koštunici pomogne da ovo razumije i prihvati – ako je iskreno oprijedjeljen za postavljanje osnova za novoj, demokratskoj i miroljubivoj Jugoslaviji.

Neki od vas su možda očekivali da, prije isteka ove godine, objavim novu optužnicu protiv Slobodana Miloševića. Nisam u situaciji da to učinim danas, ali mogu vam ponoviti ono što sam rekla ranije da postojeća optužnica ne odražava sav obim našeg rada u vezi s aktivnostima bivšeg predsjednika. Naše istrage vezane za njegovu umiješanost u događaje u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, kao i kasnije događaje na Kosovu, nastavljaju se – u smjeru produbljivanja i proširivanja tačaka optužnice u odnosu na one iz sadašnje optužnice. Ali, kako god izgledale tačke optužnice u konačnom obliku, moj stav ostaje nepromijenjen, da se Miloševiću i ostalim optuženima iz SRJ mora suditi u Hagu. U tom cilju, provodim istrage u vezi sa finansijskom imovinom optuženih. Željela bih vidjeti novac sa njihovih bankovnih računa "zamrznut" i, jednog dana, stavljen na raspolaganje kao kompenzacija žrtvama. Ovo pitanje je već pokrenuto pred Savjetom bezbjednosti.

Takođe ste vjerovatno uočili nedavni publicitet koji je dat našim odnosima sa Hrvatskom, i znate da je pitanje saradnje vlasti u Zagrebu ponovo predmet javne rasprave. Ova tema našla se sada u centru pažnje sada, dijelom zbog toga što se suđenje Dariju Kordiću završilo prošle sedmice. Ovo je bio predmet koji je naglasio potrebu za hitnom saradnjom. Važni dokumenti iz Hrvatske traženi su kao dokazni materijal i vrijeme za njihovo dostavljanje Pretresnom vijeću je isteklo. Pred kraj suđenja, dostavljeni su mnogi ključni dokumenti. Neki od njih su igrali važnu ulogu u dokazivanju navoda optužnice, dok su ostali stigli prekasno i bez potrebne ovjere autentičnosti od strane svjedoka, tako da ih sudije nisu bile spremne primiti kao dokazni materijal.

Ovaj predmet je pokazao da još uvijek postoje teškoće u određenim područjima saradnje sa Hrvatskom. Nadala sam se da su one riješene nakon mojih ranijih sastanaka sa gospodinom Granićem, i bila sam razočarana kada sam vidjela da je pitanje saradnje ponovo ispolitizirano u hrvatskim medijima. Hrvatske vlasti mogu imati svoje poglede na rad ovog Suda. Mogu kritizirati rad moga Ureda i prioritete koje postavljam. Ali te odluke trebam donijeti ja, a ne Republika Hrvatska, i oni svoju saradnju ne mogu uslovljavati time da li odobravaju naše istrage i krivična gonjenja. Međunarodne obaveze Hrvatske ne proizilaze iz unutarnjih definicija domaćeg prava, već iz Statuta Suda, Savjeta bezbjednosti, i poglavlja 7 Povelje Ujedinjenih nacija. Ne bi trebali tu činjenicu izgubiti iz vida, niti bi trebali dozvoliti da se ova situacija pretvori u medijsku raspravu. Ako ozbiljno pristupamo pronalaženju rješenja, smatram da se teškoće u ovom osjetljivom području moraju razmotriti lično, u izravnim razgovorima, a ne u novinama i spremna sam da naš dijalog nastavim naredne godine. Nadam se da, na ovaj način, sve prepreke mogu biti uklonjene.

Vidjeli smo i političke promjene u Republici Srpskoj, i očekujem uspostavljanje odnosa sa tamošnjim novoizabranim vlastima. Možda je prerano reći kako će se naši odnosi razvijati, ali imamo još dosta posla u Bosni i Hercegovini. Prošle godine smo procijenili da nam predstoji još četiri godine istraga prije nego što naš zadatak bude ispunjen. Na putu smo da istrage nastavimo do kraja 2004. i zasad nema razloga da mijenjamo tu procjenu. Moja strategija traženja tajnih optužnica će se takođe nastaviti, a i kopije naloga za hapšenje će se proslijeđivati SFOR-u, kao što je to bio slučaj do sada.

Na Kosovu naredne godine više neće biti ekshumacija u obimu u kojem su se odvijale u protekle dvije godine. Možda ste već upoznati sa nekim od tih podataka. Naš sudsko-medicinski program je uspješno završen. Ove godine, naši timovi su ispitali 325 masovnih grobnica i ekshumirali 1.577 potpunih tijela i nepotpunih ostataka u daljnjih 258 slučajeva. Naši patolozi su izveli ukupno 1.807 autopsija. Jasno vam je da tačna procjena broja ljudi ubijenih na Kosovu ne može biti data samo kao rezultat rada stručnjaka za sudsku medicinu, ali tokom dvije godine našeg programa ekshumacija pronašli smo ostatke oko 4.000 žrtava.

Naredne godine, obim našeg rada na ekshumacijama će biti značajno smanjen, ali mi planiramo nastaviti stručni rad na lokacijama u BiH i Hrvatskoj. Ove godine smo, u BiH i Hrvatskoj, ispitali osam lokacija i pronašli ostatke otprilike 500 žrtava. Naredne godine ovaj posao će se nastaviti na novim lokacijama.

U Hagu ste ove godine vidjeli intenzivan program suđenja, sa nekim značajnim krivičnim postupcima, poput suđenja Kordiću i Krstiću, koji se sada nalaze u završnim fazama. Pored pet predmeta koje ste pratili ove godine, još osam predmeta je ili spremno ili je u pripremi za suđenje u prvoj polovini 2001. Sljedeće godine ćemo u predmetu Galić videti prvo izvođenje dokaza o događajima u samom Sarajevu, a suđenje Krajišniku će biti prvi predmet usredsređen na najviše predstavnike rukovodstva bosanskih Srba. Ovi predmeti će znatno proširiti djelokrug krivičnih postupaka pred Sudom.

Zato bih vas pozvala da dalje pratite naš rad, kao što ste to činili i ove godine. Sigurna sam da će sljedeća godina biti vrlo interesantna za Sud i da ćete uočiti porast naših aktivnosti, sa dolaskom novih sudija i početkom novih suđenja. Zahvaljujem vam što ste pratili i komentarisali naš rad tokom proteklih 12 mjeseci i želim sretan Božić i Novu godinu.

Rado ću odgovoriti na sva vaša eventualna pitanja koja imate.