Komentari sudije Theodora Merona, predsjednika Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, Savjetu bezbjednosti Ujedinjenih nacija 23. novembra 2004.

Den Haag, 29. novembar 2004.

JP/P.I.S./918-t

KOMENTARI SUDIJE THEODORA MERONA, PREDSJEDNIKA MEĐUNARODNOG KRIVIČNOG SUDA ZA BIVŠU JUGOSLAVIJU, SAVJETU BEZBJEDNOSTI UJEDINJENIH NACIJA

23. NOVEMBRA 2004.

U nastavku se nalaze komentari predsjednika Merona upućeni Savjetu bezbjednosti nakon njegovog obraćanja tom tijelu i diskusije sa zemljama članicama koja je usliijedila.

Kao prvo, htio bih ispraviti jednu svoju raniju primjedbu. S obzirom da je u Hagu upravo započelo suđenje u predmetu Limaj, posljednjih dana u toku je ne četiri, već pet suđenja, pored dva predmeta koja su u fazi pisanja presude.

Započet ću s odgovorom na pitanje koje je postavio predstavnik Filipina. Pitao je zašto postoje financijski problemi i zašto i dalje traje zabrana zapošljavanja. Zabrana zapošljavanja koju je Sekretarijat donio, mislim, početkom maja 2004., bila je rezultat činjenice da su mnoge zemlje – odnosno previše zemalja – kasnile s plaćanjem svojih prijašnjih i trenutnih budžetskih doprinosa za Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju i Međunarodni krivični sud za Ruandu.

Tokom posljednjih nekoliko sedmica proveo sam mnogo vremena obraćajući se pojedinim Vladama i moleći ih da plate svoje dugove što je prije moguće, odnosno, ako je to moguće, odmah. Ta kampanja prikupljanja sredstava imala je znatan uspjeh. Takođe smo se obratili manjim zemljama koje duguju manje novca Međunarodnom sudu ali čija je podrška, vjerujem, jednako važna i u moralnom i u političkom smislu kao i podrška zemalja koje plaćaju velike doprinose. Drago mi je da mogu izvijestiti da je, što se tiče zaostataka, financijska situacija Međunarodnog suda danas bolja nego što je bila, recimo, polovicom novembra prošle godine.

Vjerujem da smo došli do stadija kad bi nastavak zabrane zapošljavanja katastrofalno djelovao na efikasan i vrlo intenzivan posao koji na Međunarodnom sudu pokušavamo obaviti. Posljedica toga bili bi daleko veći troškovi. Vodstvo mojega Suda - tužiteljica, sekretar i ja – zamolili smo generalnog sekretara da ponovo razmotri zabranu zapošljavanja. S obzirom na bolju financijsku situaciju, nadam se da će zabrana zapošljavanja uskoro – kao što i treba - biti ukinuta.

Predstavnik Filipina me pitao kad se može očekivati da će predmeti optuženih srednjeg ili nižeg ranga biti proslijeđeni u regiju. Kao što sam ranije napomenuo, šest tužiteljičinih zahtjeva je već pred Pretresnim vijećem, a danas nas je obavijestila da će predati i dodatne zahtjeve. Prema našim pravilima o postupku, odluka o tome treba li predmet proslijediti na suđenje kompetentnim nacionalnim sudovima u rukama je Pretresnog vijeća. Radije ne bih predviđao kakve će odluke donijeti moje sudije, ali želio bih reći da se nadam da će početkom 2005. doći do prosljeđivanja nekih predmeta –svakako sarajevskom Specijalnom vijeću, ali ne samo njemu. Znači, da se sve doista odvija po planu. Pretresno vijeće razmatra zahtjeve koji su podneseni, i siguran sam da ćemo podjednako brzo razmotriti i zahtjeve koji će biti podneseni u budućnosti.

Predstavnik Španije je pitao što bismo mogli učiniti u vezi sa sudijama ad litem kako bismo izbjegli prekid suđenja. Kao što Savjet zna, mandat svih sudija ad litem će isteći u junu 2005. Kao što sam danas napomenuo u svojim ranijim opaskama, već sam pisao Pravnom savjetu Ujedinjenih nacija tražeći da učine što je potrebno kako bi se izbori nove grupe – nove kandidatske liste - sudija ad litem održali što je ranije moguće u 2005. Uvjeren sam da će Pravni savjet uskoro razmotriti ovu molbu.

Kako bi se izbjegli prekidi, takođe će trebati produžiti mandate pojedinih sudija ad litem koji će sudjelovati u suđenjima koja neće biti završena do juna 2005., i MKSJ će se u dogledno vrijeme obratiti Savjetu bezbjednosti sa zahtjevom za produženje mandata pojedinih sudija.

Želio bih Savjetu skrenuti pažnju na jedno pitanje politike o kojem treba odlučiti Savjet, a ne sudije. Radi se o tome da li bi bilo pametno povući zabranu koja je na snazi prema postojećem statutu u vezi s reizborom sudija ad litem. To je pitanje politike koje treba razmotriti Savjet.

Španija je takođe tražila više informacija o zemljama s kojima su sklopljeni - ili s kojima smo u kontaktu – dodatni sporazumi o sprovođenju kazni. Trenutno imamo 10 takvih sporazuma s 10 zemalja. Ali kako broj osuđenih raste zajedno sa sve impresivnijim spiskom naših sudskih predmeta, potrebno je da više država s nama sklopi takve sporazume. U ovom kontekstu, takođe je potrebno da više država s nama sklopi sporazume o relokaciji svjedoka. Zaštita je potrebna zbog svjedočenja – katkad vrlo hrabrih – datih tokom naših postupaka.

Naš sekretar je stoga vrlo aktivan u nastojanju da se prošiti krug država s kojima imamo sporazume, i želio bih osobno zamoliti Vlade da budu dobrohotne prema tim zahtjevima i obraćanjima u vezi s tim, jer nam je to potrebno. To je pitanje postavio predstavnik Španije, i posebno bih htio zahvaliti Španiji ne samo na tome što je s nama sklopila takav sporazum već na činjenici da četiri osuđene osobe trenutno izdržavaju svoje kazne u Španiji. Mi razumijemo o kakvim se troškovima radi, o kakvom teretu, o kakvoj žrtvi, i izuzetno smo zahvalni.

Francuska je primijetila da bi do prosljeđivanja predmeta nacionalnim sudovima trebalo doći samo onamo gdje možemo očekivati pravična suđenja – suđenja bez zastrašivanja ili etničke i vjerske pristranosti. Želio bih uvjeriti francusku Vladu da vodstvo Međunarodnog suda u potpunosti dijeli te poglede. Prema našim pravilima o postupku, prosljeđivanje predmeta nekom određenom pravosuđu zavisi o pravičnosti i redovnom postupku.

Sad bih želio zaključiti s nekoliko općih komentara. Kao prvo, dopusite mi da izrazim svoju zahvalnost stalnim članicama i cijelom Savjetu bezbjednosti na dalekosežnoj poruci podrške radu koji sada obavljamo nastojeći privesti kraju nekažnjavanje, uspostaviti načelo međunarodne krivične pravde na vrlo konkretan i vjerodostojan način, te poduprijeti pravdu i pomirenje u bivšoj Jugoslaviji.

Takođe sam čuo komentare koji sugeriraju da strategija okončanja rada ne bi smjela biti izlika za stvaranje prostora nekažnjavanja. To je i naše uvjerenje. Drago nam je da je tako mnogo članica Savjeta prepoznalo efikasnije mjere koje smo usvojili kao i reforme koje smo uveli i nastavljamo uvoditi kako bi suđenja bila što je moguće efikasnija sa što optimalnijim rezultatima u odnosu na troškove, istovremeno osiguravajući da se poštuju ljudska prava i međunarodni redovni postupak.

Takođe sam vrlo zahvalan svim članicama Savjeta na zabrinutosti koju su iskazale u vezi sa zabranom zapošljavanja koja nam je nametnuta i još traje, a čiji nastavak može imati samo razorni uticaj na ciljeve Savjeta bezbjednosti i budućnost strategije okončanja rada.

Na kraju, što se tiče Radne grupe Savjeta bezbjednosti za ispitivanje djelovanja Međunarodnih sudova, koju su spomenule Njemačka i Španija, imao sam zadovoljstvo dvaput raditi s tom grupom i radujem se našem zajedničkom radu u budućnosti. Siguran sam da govorim i u ime tužiteljice i sekretara kad kažem da bi nam bilo vrlo drago da grupa održava svoje sastanke u Hagu.