| SAOPŠTENJE ZA JAVNOST |
TUŽILAŠTVO
|
| (Isključivo za medije. Nije zvaničan dokument.) |
Haag, 22. mart 1996.
CC/PIO/048t
Međunarodni sud podigao prvu optužnicu za zločine protiv bosanskih Srba
Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju je danas, u petak 22. marta 1996., objavio podizanje optužnice protiv četvorice navodnih počinilaca zločina nad žrtvama bosanskim Srbima.
Ova optužnica je zasnovana na događajima tokom postojanja zatočeničkog objekta poznatog kao logor Čelebići, u opštini Konjic (središnja Bosna i Hercegovina), i odnosi se na događaje koji su se desili u logoru od kasnog proljeća do jeseni 1992. godine.
U vrijeme sukoba u Bosni i Hercegovini vlasti bosanskih Muslimana i bosanskih Hrvata su međusobno sarađivale.
Zatočenici su bili bosanski Srbi s područja Konjica, koji su bili izloženi ozbiljnim kršenjima međunarodnog humanitarnog prava uključujući: ubistva; mučenje, između ostalog i silovanje zatočenica; premlaćivanje i nečovječno postupanje.
Optužena su sljedeća lica:
- Zejnil Delalić (rođen 25. marta 1948.) je koordinirao aktivnosti snaga bosanskih Muslimana i bosanskih Hrvata na području Konjica od otprilike aprila 1992. barem do septembra 1992. i bio je zapovjednik Prve taktičke grupe snaga bosanskih Muslimana od otprilike juna do novembra 1992. godine. Između ostalog, bio je nadležan za logor Čelebici i njegovo osoblje.
- Zdravko Mucić, poznat i kao "Pavo" (rođen 31. avgusta 1955.), bio je komandant logora Čelebići od otprilike maja do novembra 1992. godine.
- Hazim Delić (rođen 13. maja 1964.), bio je zamjenik komandanta logora Čelebići od otprilike maja do novembra 1992. godine. Nakon odlaska Zdravka Mucića otprilike u novembru 1992, Delić je postao i bio komandant logora Čelebići do njegovog zatvaranja negdje u decembru 1992. godine.
- Esad Landžo, poznat i kao "Zenga" (rođen 7. marta 1973.), bio je stražar u logoru Čelebići od otprilike maja do decembra 1992 godine.
Strategija tužilaštva
Ova optužnica, prva koja se odnosi na žrtve bosanske Srbe, ilustruje jednak pristup koji je sudija Goldstone naglašavao više puta, a to je da se "istraže i krivično gone lica koja su odgovorna za zločine nezavisno od političke ili etničke grupe kojoj pripadaju. Istrage se sprovode na osnovu dokaza i informacije dobijene iz svih upućenih izvora o svim zločinima i mogućim počiniocima su dobrodošle".
Istraga je bila ometana nedostatkom saradnje
Tužilaštvo je ispitivalo sve navode povezane s vođenjem logora Čelebići od kraja 1994. godine. Bila je to teška i dugotrajna istraga, prevashodno zbog nespremnosti strana na saradnju.
Najveće probleme istražiteljima je prouzrokovalo to što im vlasti Savezne Republike Jugoslavije i Republike Srpske nisu dozvolile da obave razgovore sa žrtvama i svjedocima. Tužilaštvo je na kraju uspjelo da organizuje da svjedoci otputuju u treće zemlje kako bi bili intervjuisani. Nekoliko nevladinih organizacija, među kojima i jedna sa sjedištem u Beogradu i druga iz Sjedinjenih Američkih Država, dale su značajan doprinos u organizovanju ovih intervjua.
Zločini navedeni u optužnici
Zejnil Delalić, Zdravko Mucić i Hazim Delić bili su u nadređenom položaju u odnosu na sve stražare u logoru i ostale pojedince koji su ulazili u logor i maltretirali zatočenika. Optuženi nisu preduzeli potrebne i razumne mjere da spriječe takva djela i kazne počinioce.
Optuženi su shodno tome odgovorni za zločine koje su, kako se navodi, počinili njihovi podređeni: - ubistvo najmanje 14 zatočenika; - barem sedam slučajeva mučenja, uključujući dva silovanja; - najmanje pet slučajeva nanošenja velike patnje ili teških povreda; - najmanje tri slučaja nečovječnih djela, među kojima i primoravanje osoba da jedan nad drugim izvrše fellatio; - protivpravno zatočenje zatvorenika u nečovječnim uslovima.
Zdravko Mucić je takođe pojedinačno odgovoran za, kako se navodi, pljačku imovine zatočenika.
Hazim Delić je takođe pojedinačno odgovoran za, kako se navodi, njegovo neposredno učešće u: - 4 ubistava; - 5 slučajeva mučenja, među kojima 2 silovanja; - 1 slučaj nanošenja velike patnje ili teških povreda; - korišćenje električne naprava za nanošenje bolova.
Esad Landžo je pojedinačno odgovoran za, kako se navodi, njegovo neposredno učešće u: - 5 ubistava; - 4 slučaja mučenja; - 1 slučaj nanošenja velike patnje ili teških povreda; - držanje zatočenika u nečovječnim uslovima.
Optužbe
Zejnil Delalić, Zdravko Mucić, Hazim Delić i Esad Landžo se terete za teške povrede Ženevskih konvencija i kršenja zakona i običaja ratovanja.
Postupak
Tužilaštvo je imalo informacije o tome gdje se optuženi nalaze. Kada se istraga počela bližiti kraju, Tužilaštvo je poslalo zahtjeve za privremeno lišavanje slobode optuženih u skladu s pravilom 40 Pravilnika o postupku i dokazima ("Privremene mjere" u slučaju nužde).
Zejnil Delalić je uhapšen u Minhenu (Njemačka) 18. marta 1996, a Zdravko Mucić u Beču (Austrija) istog dana.
Tužilac se zahvaljuje izvrsnoj pomoći i saradnji vlasti Njemačke i Austrije, između ostalih i policije.
Do ovog momenta, vlasti Bosne i Hercegovine još uvijek nisu uhapsile Hazima Delića i Esada Landžu.
Međutim, bosanske vlasti su iznijele uvjeravanja da će optuženi biti uhapšeni i predati Međunarodnom sudu.
Tužilaštvo MKSJ je u srijedu 20. marta 1996. godine podnijelo optužnicu Sekretarijatu.
Sudija Jorda je u četvrtak 21. marta 1996. godine pregledao optužnicu i prateći materijal. Sudija Jorda je potvrdio optužnicu i potpisao odgovarajuće naloge za hapšenje.
Sekretarijat trenutno organizuje prebacivanje optuženih koji su već uhapšeni.
*****
Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju
Za više informacija stupite u kontakt s našom Službom za medije/komunikacije
Tel.: +31-70-512-8752; 512-5343; 512-5356 Fax: +31-70-512-5355 - Email: press [at] icty.org