MILAN MARTIĆ OSUĐEN NA 35 GODINA ZATVORA ZA ZLOČINE PROTIV ČOVJEČNOSTI I RATNE ZLOČINE
Suci Međunarodnog suda danas su osudili Milana Martića, bivšeg političkog vođu hrvatskih Srba, na 35 godina zatvora za zločine počinjene u ranim devedesetim godinama protiv Hrvata i drugih nesrba u Hrvatskoj.
Martić je osuđen po 16 točaka optužnice za djela koja uključuju progone, ubojstva, mučenje, deportaciju, napade na civile, bezobzirno razaranje civilnih područja i druge zločine protiv čovječnosti i kršenja ratnih zakona i običaja. Oslobođen je krivnje po jednoj točki optužnice kojom je bio optužen za istrebljenje.
Između 1991. i 1995., Martić je bio na položajima ministra unutarnjih poslova, ministra obrane i predsjednika samoproglašene "Srpske Autonomne Oblasti Krajina" (SAO Krajina), koja je kasnije preimenovana u "Republiku Srpsku Krajinu" (RSK). Zaključeno je da je tijekom tog razdoblja sudjelovao u udruženom zločinačkom pothvatu u koji je bio uključen i Slobodan Milošević, a čiji je cilj bio stvaranje ujedinjene srpske države putem počinjena široko rasprostranjene i sustavne kampanje zločina protiv nesrba koji su živjeli u područjima u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini koja su trebala postati dijelom takve države.
Raspravno vijeće je zaključilo da su, između ostalih, Blagoje Adžić, Milan Babić, Radmilo Bogdanović, Veljko Kadijević, Radovan Karadžić, Slobodan Milošević, Ratko Mladić, Vojislav Šešelj, Franko "Frenki" Simatović, Jovica Stanišić, i kapetan Dragan Vasiljković sudjelovali u promidžbi zajedničkog zločinačkog cilja udruženog zločinačkog pothvata.
Raspravno je vijeće utvrdilo da je Martić imao apsolutnu vlast nad Ministarstvom unutarnjih poslova, a kao predsjednik RSK, imao je kontrolu nad oružanim snagama RSK. U tom svojstvu, Martić je imao obvezu spriječiti počinjenje zločina ili kazniti počinitelje, a umjesto toga zlorabio je svoje položaje i poticao atmosferu u kojoj je nesrpsko stanovništvo bilo podvrgnuto rasprostranjenim i sustavnim zločinima.
Uz to, Martić je osuđen zbog toga što je naredio raketne napade na središte Zagreba 2. i 3. svibnja 1995., u kojima je sedmero ljudi poginulo, a više od 200 je ranjeno. U nekoliko izjava za medije Martić je priznao da je naredio te napade. U radijskom intervjuu 5. svibnja 1995., izjavio je: "Tu sam naredbu izdao ja lično, za odmazdu Franji Tuđmanu i njegovom štabu za naredbu koju je izdao da se izvrši agresija na zapadnu Slavoniju."
Raspravno je vijeće utvrdilo da je većina kaznenih djela za koja je Milan Martić proglašen krivim počinjena protiv starijih osoba, osoba koje su držane u zatočeništvu i protiv civila. Prilikom odmjeravanja kazne, Vijeće je uzelo u obzir posljedice koje su ta kaznena djela imale na žrtve i njihove obitelji i konstatiralo da je praktički cjelokupno hrvatsko i drugo nesrpsko stanovništvo protjerano s područja pod Martićevom kontrolom. Raspravno je vijeće posebno istaknulo strašne povrede i tešku patnju koji su naneseni civilima kao posljedica neselektivnih napada na Zagreb, a koje je Martić naredio.
Raspravno je vijeće konstatiralo da je Martić sedam godina bježao pred pravdom znajući da je protiv njega podignuta optužnica. S obzirom na to, Vijeće je prilikom odmjeravanja kazne pridalo minimalnu težinu činjenici da se 2002. dobrovoljno predao.
Prvobitna optužnica protiv Milana Martića podignuta je 25. srpnja 1995. Nakon što je sedam godina bio u bijegu, Martić se 15. svibnja 2002. predao Međunarodnom sudu. Suđenje je počelo 13. prosinca 2005., a završilo 13. siječnja 2007.
Od prve rasprave održane u studenom 1994., Međunarodni sud je optužio 161 osobu, a postupci su završeni u predmetima protiv 107 optuženika. Više se neće podizati nove optužnice. Planira se da Međunarodni sud završi svoju misiju do kraja 2010. godine.
*****
Sažetak presude kojeg je pročitao sudija Moloto možete naći na sljedećoj adresi:
http://www.icty.org/x/cases/martic/tjug/bcs/070612bcs_summary.pdf
Postupke pred Sudom možete pratiti na Internet stranici www.icty.org
|