| SAOPŠTENJE ZA JAVNOST |
PRETRESNO VIJEĆE
|
| (Isključivo za medije. Nije zvaničan dokument.) |
|
Haag, 19. juli 2005.
CT/MOW/990t
MIROSLAV BRALO SE IZJASNIO KRIVIM PO SLJEDEĆIM TAČKAMA OPTUŽNICE:
• Jednoj tački za zločine protiv čovječnosti
• Tri tačke za kršenja zakona i običaja ratovanja
• Četiri tačke za teške povrede Ženevskih konvencija
Danas, u utorak 19. jula 2005., Pretresno vijeće I održalo je raspravu kako bi razmotrilo Sporazum o izjašnjavanju o krivici postignut između Miroslava Brala i Tužilaštva.
Optužnica
Prema navodima predložene izmijenjene optužnice koja je dogovorena između optuženog i Tužilaštva kao dio Sporazuma o izjašnjavanju o krivici, Miroslav Bralo, poznati i kao Cicko, bio je pripadnik antiterorističkog voda 4. bataljona Vojne policije Hrvatskog vijeća odbrane (HVO), poznatog kao “Džokeri”.
U optužnici se u opštim crtama navodi da je najkasnije od januara 1993. pa barem do sredine jula 1993. HVO bio u oružanom sukobu s oružanim snagama Vlade Republike Bosne i Hercegovine (BiH). Dalje se navodi da je od početka neprijateljstava u januaru 1993., HVO napadao sela nastanjena uglavnom bosanskim Muslimanima u dolini rijeke Lašve u srednjem dijelu Bosne i Hercegovine. Rezultat tih napada bili su brojni mrtvi i ranjeni civili.
Osim toga, u optužnici se navodi da su civili bili zarobljavani, odvoženi iz svojih mjesta stanovanja, tjerani na prisilni fizički rad, mučeni, te seksualno, fizički i mentalno zlostavljani. HVO je uhapsio na stotine bosanskih Muslimana i odveo ih na mjesta kao što su kino-dvorana i veterinarska stanica u Vitezu, koja su korištena kao objekti za zatočenje.
U predloženoj izmijenjenoj optužnici navodi se da je Miroslav Bralo, zajedno s drugima, učestvovao u iznenadnom napadu na selo Ahmići. Prema navodima optužnice: “Miroslav Bralo je počinio, odnosno pomogao i podržao počinjenje progona, između ostalog na sljedeće načine”: ubijanje civila Muslimana u vezi s napadom na Ahmiće; učešće u rušenju donje džamije u Ahmićima; učešće u prisilnom premještanju stanovnika Ahmića, bosanskih Muslimana; i paljenje kuća Muslimana u selu Ahmići.
U optužnici se tvrdi sljedeće:
“Uveče 15. aprila 1993., Miroslav Bralo je pušten iz zatvora u Kaoniku kako bi učestvovao u napadu HVO-a na selo Ahmići koji je trebao da započne sljedećeg dana i krenuo je u “bungalov”, štab “Džokera”. Na tom mjestu, Miroslav Bralo se stavio pod komandu “Džokera” i učestvovao je u pripremama za iznenadni napad na Ahmiće koji je trebao da uslijedi u 5:30 sati narednog jutra. U ranim jutarnjim satima 16. aprila 1993., Miroslav Bralo i njegove kolege Stipo Krišto, Josip Jukić (“Dugi”), Velimir Benić (“Nindža Jedan”), Fabian Vujica (“Mali Fabo”), i Zlatko [prezime nepoznato], napustili su “bungalov” pod okriljem noći. Pješice su se uputili u susjedno selo Nadioci, gdje su upali u stan muslimanske porodice Osmana Salkića i njegove supruge Redžibe Salkić, pri čemu je Miroslav Bralo nožem ubio njihovu kćerku Mirnesu Salkić.
Dana 16. aprila 1993., Miroslab Bravo je zajedno s drugim učestvovao u iznenadnom napadu na selo Ahmiće. Svrha i cilj napada bili su da se izvrši etničko čišćenje sela, da se pobiju svi vojno sposobni muškarci Muslimani, da se spale muslimanske kuće i da se iz sela pod prisilom protjeraju svi stanovnici Muslimani.
Jednog dana između 16. aprila 1993. i 30. aprila 1993., Miroslav Bralo i Nikica Šafradin (“Cico”) pritvorili su 14 muškaraca, žena i djece Muslimana, članova porodice Salkić i članova porodice Mehmeta Čeremića, koje su zarobili na području Kratine nakon što su oni pobjegli iz svojih kuća nakon napada na Ahmiće i Nadioke….Istog dana, Nikica Šafradin(“Cico”) iz vatrenog oružja je lišio života 14 osoba koje je sprovodio. Dok je ubijanje trajalo, Miroslav Bralo je čuvao stražu nad žrtvama, sprečavajući svaku mogućnost bjekstva. Tijela žrtava ostavljena su u šumi.”
U optužnici se Miroslav Bralo takođe konkretno tereti za zatočenje i višekratno silovanje i mučenje bosanske Muslimanke, svjedokinje A. Prema navodima predložene izmijenjene optužnice, pripadnici “Džokera” su 15. maja 1993. odveli svjedokinju A u “bungalov”, gdje su je ispitivali. Tokom ispitivanja, jedan pripadnik vojske bosanskih Hrvata (žrtva B), koji je bio teško premlaćen, doveden je u sobu gdje su svjedokinju A ispitivali. Žrtvu B je u njenom prisustvu pretukao Miroslav Bralo. U optužnici se tvrdi sljedeće:
“Tokom njezinog ispitivanja, a u cilju iznuđivanja informacija, Miroslav Bralo je, u prisustvu drugih vojnika, više puta silovao svjedokinju A i izvršio penetraciju penisom u njenu vaginu. Dok je silovao svjedokinju A, Miroslav Bralo ju je ujedao po cijelom tijelu, uključujući bradavice, i više puta joj prijetio da će je ubiti.”
Sljedećeg dana, 16. maja 1996., svjedokinja A je odvedena u jednu vikendicu na području Nadioka, gdje su je protiv njene volje zatvorili Miroslav Bralo i drugi pripadnici “Džokera” i više puta je silovali.
U izmijenjenoj optužnici dalje se navodi da je u saradnji s drugima, Miroslav Bralo “držao zatvorene civile bosanske Muslimane i prisiljavao ih da kopaju rovove oko sela Kratine. Ti zatvorenici su pod prijetnjom oružjem radili u teškim vremenskim uslovima i uz ograničenu prehranu i odmor.” Dalje, u predloženoj izmijenjoj optužnici navodi se da je Miroslav Bralo prisiljavao zatvorenike bosanske Muslimane da praktikuju jedan obred katoličke vjere pod prijetnjom nanošenjem tjelesnih povreda i smrti.
U izmijenjenoj optužnici takođe se tvrdi da je Miroslav Bralo “lično i u saradnji s drugima koristio i učestvovao u korištenju civila kao “živih štitova” tako što je prisiljavao civile bosanske Muslimane da kopaju rovove na linijama fronta u cilju zaštite pripadnika HVO-a od vatrenog dejstva ABiH”.
Sporazum o ozjašnjavanju o krivici
Na današnjoj raspravi, Miroslav Bralo se izjasnio krivim po sljedećih osam tačaka iz predložene izmijenjene optužnice:
• jednoj tački za progone na političkoj, rasnoj i vjerskoj osnovi, zločin protiv čovječnosti, kažnjiv po članovima 5(h) i 7(1) Statuta Međunarodnog suda (“Statut”);
• jednoj tački za ubistvo, kršenje zakona ili običaja ratovanja, kažnjivo po članovima 3 i 7(1) Statuta;
• jednoj tački za mučenje ili nečovječno postupanje, teška povreda Ženevskih konvencija, kažnjiva po članovima 2(b) i 7(1) Statuta;
• jednoj tački za mučenje, kršenje zakona ili običaja ratovanja, kažnjivo po članovima 3 i 7(1) Statuta;
• jednoj tački za povrede ličnog dostojanstva uključujući silovanje, kršenje zakona ili običaja ratovanja, kažnjivo po članovima 3 i 7(1) Statuta;
• dvije tačke za protivpravno zatvaranje, teška povreda Ženevskih konvencija, kažnjiva po članovima 2(g) i 7(1) Statuta.
• jednoj tački za nečovječno postupanje, teška povreda Ženevskih konvencija, kažnjiva po članovima 2(b) i 7(1) Statuta.
Pretresno vijeće je na raspravi prihvatilo predloženu izmijenjenu optužnicu i izjavilo da se uvjerilo da Sporazum o izjašnjavanju o krivici ispunjava uslove iz Pravilnika o postupku i dokazima.
Pretresno vijeće je predložilo 16. septembar 2005. kao provizorni datum do kada strane u postupku treba da predaju svoje pismene podneske. Pretresno vijeće je dalje odredilo 10. oktobar 2005. kao provizorni datum održavanja rasprave o kazni.
*****
Kompletan tekst Sporazuma o izjašnjavanju o krivici možete naći na Internet stranici Međunarodnog suda http://www.un.org/icty/index-b.html ili na zahtjev dobiti od Službe za informisanje javnosti.
Na istoj stranici možete pratiti postupke pred Međunarodnim sudom.
*****
Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju
Za više informacija stupite u kontakt s našom Službom za medije/komunikacije
Tel.: +31-70-512-8752; 512-5343; 512-5356 Fax: +31-70-512-5355 - Email: press [at] icty.org
Pratite MKSJ na Twitteru i Youtubeu