Obraćanje Glavne tužiteljice Međunarodnog suda Savjetu bezbjednosti o ostvarenom napretku u provođenju strategije okončanja rada suda
Saopštenje za javnost (Isključivo za medije. Nije službeni dokument.) |
|
|
|
Hag, 7. juni 2006. OBRAĆANJE GLAVNE TUŽITELJICE MEĐUNARODNOG SUDA SAVJETU BEZBJEDNOSTI
Glavna tužiteljica Međunarodnog suda Carla Del Ponte iskoristila je svoje obraćanje Savjetu bezbjednosti UN da da svoju ocjenu napretka postignutog u sprovođenju strategije okončanja rada Suda i istakne probleme i prepreke za njeno provođenje. U svom obraćanju usredsredila se na korake koje je Tužilaštvo interno preduzelo ili predložilo kako bi se povećala efikasnost Međunarodnog suda. Ti napori su usmjereni na sljedeća tri aspekta aktivnosti Međunarodnog suda: - inicijativa tužiteljice za spajanje predmeta sa sličnom bazom zločina; U svom obraćanju, tužiteljica se osvrnula na odluku usvojenu na Plenarnoj sjednici sudija 30. maja 2006. kojom su usvojene izmjene i dopune Pravilnika kako bi se pretresnom vijeću omogućilo da uputi tužioca da smanji broj tačaka optužnice. Po mišljenju tužiteljice, takve upute sudskih vijeća mogu se jedino shvatiti kao savjetodavne. Samo Savjet bezbjednosti ima ovlašćenja da izmijeni Statut Međunarodnog suda, koji garantuje nezavisnost tužioca i povjerava mu odgovornost da utvrdi koje tačke optužnice da iznese u nekom krivičnom postupku. Obraćajući se pred Savjetom bezbjednosti, tužiteljica je ponovo pozvala sve organe Međunarodnog suda da se usredsrede na prijedloge Radne grupe sudija i Tužilaštva. Dalje, tužiteljica se osvrnula na pitanje hapšenja i prebacivanja preostale šestorice optuženih koji se nalaze u bjekstvu, kao i saradnje država i entiteta s Tužilaštvom. Ponovo je naglasila da bi bilo nezamislivo da se Međunarodni sud zatvori bez suđenja Radovanu Karadžiću i Ratku Mladiću. Nekažnjavanje ove dvojice najvažnijih arhitekata zločina počinjenih u Bosni i Hercegovini, koji su optuženi za genocid, predstavljalo bi strašan udarac za Međunarodni sud i međunarodnu pravdu u cjelini. Tužiteljica je kritikovala nivo saradnje Srbije u pogledu hapšenja Ratka Mladića i u pogledu odgovornosti Beograda da pronađe, uhapsi i prebaci svu preostalu šestoricu bjegunaca. Saradnja koju je Srbija pružila Međunarodnom sudu bila je i ostaje veoma teška i frustrirajuća. Nedavno odobreni pristup arhivima i napredak koji je postignut u pogledu pristupa dokumentima ohrabruju i potvrđuju činjenicu da kad se hoće, onda se može. Tužiteljica je u svom izvještaju Savjetu decembra prošle godine detaljno objasnila zašto se Karadžić i Mladić i dalje nalaze na slobodi 10 godina nakon što su optuženi. Njena ocjena i danas ostaje ista. Srbija mora učiniti mnogo više na hapšenju i prebacivanju Ratka Mladića. Hapšenje Radovana Karadžića je zajednička odgovornost Srbije i Republike Srpske, entiteta u Bosni i Hercegovini, kao i NATO-a i EUFOR-a. Jadno je da danas, kako se čini, niko aktivno ne traga za Karadžićem. U svom obraćanju Savjetu bezbjednosti tužiteljica je izrazila ozbiljnu zabrinutost zbog nedostatka pune saradnje sestrinske organizacije Međunarodnog suda, Misije UN na Kosovu. Integralan tekst govora na engleskom jeziku možete naći na sljedećoj Internet adresi: ***** Postupke pred Međunarodnim sudom možete pratiti na sljedećoj adresi:
|