Obraćanje predsjednika Theodora Merona na Memorijalnom groblju Potočari

Den Hag, 23. juna 2004.

CT/P.I.S./860-t

OBRAĆANJE PREDSJEDNIKA THEODORA MERONA

NA MEMORIJALNOM GROBLJU POTOČARI

U prilogu se nalazi puni tekst izjave koju je sudija Thedor Meron, predsjednik Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, pročitao na Memorijalnom groblju Potočari 23. juna 2004.

Sa osjećajem časti i poniznosti stojim danas ovdje na Memorijalnom groblju u Potočarima. Ovo mjesto svakodnevno podsjeća na užase koji su se desili u Srebrenici tokom rata u Bosni u Hercegovini. Zločini počinjeni ovdje dobro su dokumentovani i priznati - te otvoreno i na odgovarajući način osuđeni – od strane Ujedinjenih nacija, međunarodne zajednice uopće i naroda s područja bivše Jugoslavije. Ti zločini su takođe detaljno opisani i označeni kao sramni u odlukama koje je izrekao sud čiji sam predsjednik - Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju.

Imao sam posebnu želju da posjetim Memorijalno groblje u Potočarima jer sam početkom ove godine imao čast da predsjedavam Žalbenim vijećem koje je, kao prvo, donijelo sudsku odluku kojom su zločini počinjeni protiv bosanskih Muslimana u Srebrenici 1995. ocijenjeni kao genocid. U tom predmetu, poznatom kao Tužilac protiv Radislava Krstića, Žalbeno vijeće Međunarodnog suda proglasilo je jednog od vođa napada bosanskih Srba na Srebrenicu, generala Radislava Krstića, krivim za pomaganje genocida i poticanje na genocid. Žalbeno vijeće je takođe zaključilo da su neki članovi glavnog štaba vojske bosanskih Srba poticali namjeru da se počini genocid protiv bosanskih Muslimana koji su tražili utočište u srebreničkoj enklavi i da su ti zvaničnici djelovali u namjeri da provedu smišljen i masovan masakr nad Muslimana u Srebrenici.

Ta presuda Žalbenog vijeća biće od značaja ne samo zbog ocjene zločina koji je počinjen u Srebrenici kao takvog, već i zbog razvoja i boljeg razumijevanja genocida u međunarodnom krivičnom pravu. Raspravljajući i razmatrajući pravne uslove neophodne za postojanje zločina genocida i objašnjavajući njihovu primjenu na okolnosti u Srebrenici, Žalbeno vijeće je doprinijelo prepoznavanju i, nadam se, sprječavanju takvog užasnog zločina.

Mnoge žrtve ovog zločina počivaju ovdje, na ovom groblju. U znak sjećanja na njih, želio bih pročitati kratki odlomak iz presude u predmetu Krstić, odlomak u kojem se govori o težini i užasnoj prirodi zločina genocide i navodi se čvrsta riješenost da počinioci zasigurno izađu pred lice pravde.

"Kao jedan od najtežih zločina koje je ovaj Međunarodni sud dužan da kazni, zločin genocida je posebno sramotan i zaslužuje posebnu osudu. Taj zločin je strašan već zbog svojih ogromnih razmjera; njegovi izvršioci određuju cijelu jednu grupu ljudi za uništenje. Oni koji planiraju i provode genocid teže da liše čovječanstvo velikog bogatstva koje čine njegovi razni narodi, rase, etničke grupe i religije. To je zločin protiv cijelog čovječansta i njegove posljedice osjeća ne samo grupa koja je meta uništenja , nego cijelo čovječanstvo.

Težina genocida ogleda se u strofim zahtjevima koji se moraju zadovoljiti prije no što se proglasi krivica za to krivično djelo. Ti zahtjevi – uslov postojanja dokaza posebne namjere i pokazatelja da je cijela grupa, ili njen bitan dio, bila određena za uništenje – čuvaju od opasnosti da se osuda za to krivično djelo proglasi olako. Međutim, kada se zadovolje ti uslovi, pravo se ne smije skanjivati da počinjeni zločin nazove njegovim pravim imenom. Pokušavajući da eliminira jedan dio bosanskih Muslimana, snage bosanskih Srba su počinili genocid. Oni su odredili za uništenje četrdeset hiljada bosanskih Muslimana stanovnika Srebrenice, koji su kao grupa predstavljali bosanske Muslimane uopšte. Oni su svim zarobljenim muškarcima, bosanskim Muslimanima, i vojnicima i civilima, starim i mladim, oduzeli lične stvari i dokumente, te ih smišljeno i metodično ubijali isključivo na osnovu njihove pripadnosti. Snage bosanskih Srba bile su svjesne, kada su krenule u svoj genocidni poduhvat, da će bosanskim Muslimanima šteta koju su im nanijeli donijeti trajne nevolje. Žalbeno vijeće s potpunim uvjerenjem izjavljuje da pravo osuđuje, odgovarajućim formulacijama, duboku i trajnu štetu koja je nanesena i pokolj u Srebrenici naziva njegovim pravim imenom: genocid. Odgovorni će nositi žig i on će služiti kao upozorenje za budućnost svima onima koji pomisle da počine tako gnusno djelo."

Oni koji su neposredno poslije Drugog Svjetskog rata i holokausta sastavili Konvenciju o sprječavanju i kažnjavanju zločina genocida, potaknuti su željom da osiguraju da se užas smišljenog i masovnog ubistva jedne grupe ljudi, organizovan na državnom nivou, samo zbog njihovog identiteta više nikada ne ponovi u historiji čovječanstva. Autori te Konvencije su se nadali da će, utvrđujući opće karakteristike zločina genocida, nedvosmislenom tvrdnjom da on neće ostati nekažnjen i zahtjevom da međunarodna zajednica učini sve što je u njenoj moći kako bi ga spriječila, zauvijek zaustaviti pokušaje da se uništi bilo koja nacionalna, etnička ili vjerska grupa na svijetu. Kao što grobovi na ovom groblju svjedoče, borba za oslobođenje svijeta od genocida nije laka i nije jedna u nizu neprekinutih pobjeda. Ipak, želio bih vjerovati da smo prepoznavanjem ovdje počinjenih zločina kao genocida i njihovom energičnom osudom pomogli da se nade onih koji su sastavili Konvenciju o genocidu pretvore u očekivanje i možda čak stvarnost. Dok danas stojim ovdje, ne mogu da učinim mnogo više nego da ponovim svečano upozorenje koje je izreklo Žalbeno vijeće Međunarodnog suda da oni koji počine ovo nečovječno djelo neće izbjeći pred sudom pravde i sudom historije.

Konačno, koristim ovu priliku da još jednom pozovem vlasti Bosne i Hercegovine da ispune obaveze koje imaju u skladu s međunarodnim pravom da u potpunosti sarađuju sa MKSJ-om. Jednostavno je neprihvatljivo da vlasti Republike Srpske još nisu uhapsile i prebacile na Međunarodni sud nijednu osobu sa svoje teritorije protiv koje je Međunarodni sud podigao optužnicu. Ne može se dozvoliti da ta praksa potraje i volio bih da vidim dramatičnu promjenu nivoa ispunjavanja zakonskih obaveza koje ima Republika Srpska. Krajnje je vrijeme da RS prekine tradiciju nesaradnje i opstrukcije vladavine prava.

U tom pogledu, ističem zaključke preliminarnog izvještaja Komisije za Srebrenicu Republike Srpske, za koje smatram da predstavljaju korak u pravom smjeru. Taj izvještaj ukazuje na novu spremnost da se suoči sa bolnim događajima iz prošlosti i da se obuzdaju tendencije ka historijskom revizionizmu. Međutim, taj proces je još daleko od kraja.