|
Den
Haag, 7. marta 2001.
JL/P.I.S./571
OBRAĆANJE SEKRETARA
MKSJ-A, G.HANSA HOLTHUISA
PLENUMU KOMISIJE ZA PRIPREMU MEĐUNARODNOG KRIVIČNOG SUDA
TOKOM NJENOG SEDMOG ZASJEDANJA (6. MART 2001.)
Dobro jutro elim gospodinu predsjedavajućem,
potpredsjedavajućima, članovima Komisije za pripremu i uvaenim
gostima.
Velika mi je čast i privilegija to
mi se ukazala ova prilika da se obratim Sedmom zasjedanju Komisije za
pripremu MKS-a. Kao to moda znate, za Sekretara MKSJ-a postavljen
sam tek početkom ove godine te sam se stoga relativno skoro uključio
u proces oko Međunarodnog krivičnog suda. Bez obzira na to, smatram
da je vano da vam se neposredno prenesu viegodinja iskustva
Međunarodnog krivičnog suda za bivu Jugoslaviju, kao to
su to pred ovim uvaenim tijelom i ranije činili moj prethodnik,
bivi predsjednik i tuilac, i, prije samo godinu dana, jedan
od naih sudija u ime sadanjeg predsjednika Tribunala. Isto tako
se nadam da će zvaničnici Tribunala i dalje kroz svoj rad učestvovati
u vaem vanom zadatku.
Trudiću se da moje jutronje kratko
izlaganje bude praktične prirode i da se usredsredim na konkretne
sadraje u radu Tribunala a ne na iroke principe i opte
preglede.
Kao i tokom estog zasjedanja, i na
ovom se pred vama nalaze tri dokumenta za koje bih rekao da su točkići
pogonskog mehanizma Međunarodnog krivičnog suda, naime:
njegovi finansijski propisi, multilateralni sporazum o njegovim privilegijama
i imunitetu i sporazum koji regulie odnos između Suda i Ujedinjenih
nacija.
Nema ni potrebe reći da će svaki
od ovih sporazuma umnogome uticati na mogućnosti rada Suda. Dozvolite
mi, stoga, da dam nekoliko načelnih primjedbi u vezi sa nacrtima dokumenata
koji se razmatraju prije no to vam iznesem neka razmiljanja
o praktičnim aspektima potrebe osnivanja suda.
Osnivanjem Međunarodnog suda za bivu
Jugoslaviju, Ujedinjene nacije pokrenule su neto sasvim novo i neviđeno
u ovoj organizaciji. Trebalo je, u okrilju jedne administrativne i operativne
strukture decenijama izgrađivane da prevashodno upravlja tijelima
sa funkcijama sekretarijata a, potom, da sprovodi operacije čuvanja
mira i pomoći izbjeglicama, da se osnuje međunarodni krivični
sud koji bi sudio pojedincima za ratne zločine koje su počinili.
Jedan od zahtijeva međunarodnog krivičnog
postupka u odnosu na optuenog pojedinca je da u takvom procesu nema
mnogo prostora za kompromis. Ukoliko tuilac posumnja da je počinjeno
krivično djelo koje spada u njegovu nadlenost, mora da
pokrene istragu, i, ukoliko ima osnova, mora da krivično goni.
Ukoliko u toku postupka iskrsne neko teko pravno pitanje, sudije
ga moraju u potpunosti račistiti. I, kada proces jednom
počne, međunarodno prihvaćene norme ljudskih prava nalau
da se optuenom mora obezbijediti zastupnik (kojeg ili sam
plaća ili mu ga dodijeli sud). Pored toga, optueni ima pravo
da bude upoznat sa svim radnjama krivičnog postupka od istrage to
krivičnog gonjenja pred sudom na svom maternjem jeziku. Konačno,
upravo one međunarodno prihvaćene norme ljudskih prava koje sam
pomenuo, zahtijevaju da osoba koja je nevino optuena ili osuđena
ima pravo na određeni vid nadoknade.
Drugim riječima, jedan krivični
postupak bio on na nacionalnom ili međunarodnom nivou u velikoj
mjeri određuju norme koje se moraju potovati. To je proces
koji se, kada se pokrene, mora i okončati, i proces u kojem
nema mnogo prostora za kompromise i prečice. Tako je to bilo i u praksi
Međunarodnog tribunala, a Sekretarijat, koji shodno Statutu MKSJ-a
opsluuje i vijeća i Tuilatvo, je, kao to moda
znate, često prvi na udaru.
Mislim da Ujedinjene nacije i njihove drave
članice mogu da se ponose uspjelim uklapanjem sudske noge u administrativnu
cipelu. Naravno da ne treba da nas iznenadi činjenica da je cipela
ponekad malo i titala, jer je jednostavno teko uskladiti potrebe
jedne organizacije kao to su Ujedinjene nacije i ustanova kao to
su ad hoc međunarodni tribunali. Dozvolite mi da vam iznesem
neke primjere u nadi da će vam biti od koristi tokom vae tekuće
rasprave.
U pokuaju da predvidimo kako će
izgledati budući Međunarodni krivični sud i kako najefikasnije
njime upravljati, iskustvo nam govori da to treba da bude jedna institucija
sa upravom čiji se način rada zasniva na pojmu "fleksibilnost".
S tim u vezi, pomenuću dobrovoljnu
predaju 10 optuenih osoba u jednom danu oktobra 1997.
pred istek budetskog ciklusa Tribunala. Sve te osobe, osim jedne,
traile su da im Sud dodijeli branioca pozivajući se na svoje
slabo imovinsko stanje. Kao to sam već rekao, priroda krivičnog
sudskog procesa je takva da se razmatranje takvog zahtjeva, ukoliko su
zadovoljena odgovarajuća pravila, i njegovo odobravanje, ne mogu uskratiti
zbog nedostatka budetskih sredstava. Takođe ću pomenuti iznenadno
izbijanje krize na Kosovu, samo dva i po mjeseca nakon to smo usvojili
budet za 1999.godinu. Tribunalu su odjednom bila hitno potrebna značajna
novčana, kadrovska i tehnička sredstva kao i konkretno stručno
pojačanje. I u tom slučaju vailo je načelo da krivični
postupak zahtijeva neodlono pokretanje istrage, prije nego to
veći dio potencijalnog dokaznog materijala bude izmijenjen ili uniten.
U oba slučaja, valjalo je hitno djelati,
i rasporediti novac i sredstva u skladu sa zadacima povjerenim Tribunalu.
Kriza na Kosovu iziskivala je naglo povećanje obima terenskog rada
Tribunala. Za to je trebalo naći sredstva, a predvidjeti odgovarajuće
smanjenje istih nakon okončanja posla. Naglo povećanje broja pritvorenih
osoba u oktobru 1997., zahtijevalo je znatno proirenje smjetajnih
kapaciteta pritvorskog objekta Tribunala, takoreći preko noći.
Kao to sam rekao, to je podrazumijevalo i značajno povećanje
trokova za pravnu pomoć i ulaganje sredstava i stručnog znanja
u proirenje kapaciteta sudnica u veoma kratkom roku.
I u drugim oblastima izvukli smo pouke
iz prakse pa mi dozvolite da se sada malo detaljnije osvrnem na neke od
njih.
Nae iskustvo je pokazalo da finansijski
propisi i pravila za koje nastojimo da budu potpuno otvoreni to
je samo po sebi vrijedan cilj nisu uvijek primjereni ponekad delikatnim
uslovima u kojima treba obezbjediti finansiranje potreba osjetljivih svjedoka
koje poziva Sud. Uvjerili smo se da su mnogi principi regulisanja putovanja
osoblja i drugih osoba koji rade za Tribunal rijetko kad primjenjljivi
na ovu kategoriju osoba. Mnogi nai svjedoci su svjedoci rtve
koji su teko propatili u ratu. Izgubili su članove porodice,
kuće i imovinu, a često su i nezaposleni. Malo ih je ranije putovalo
avionom, a kamoli u neku drugu zemlju. Mnogi su takođe izbjeglice
ili interno raseljena lica koja se trude da ponovo počnu ivjeti
normalno u veoma tekim poslijeratnim uslovima. Neki su u opasnosti
obzirom na svoje svjedočenje. U nekim slučajevima, ti svjedoci
nemaju čak ni vaeće putne isprave i izrazili su strah za
svoje nacionalne organe vlasti /kao u originalu/. Očito je da ovi
svjedoci spadaju u sasvim različitu kategoriju od redovnog osoblja
UN za koje se obezbjeđuju putovanja, oprema, itd. Sekretarijatu je
bilo veoma teko da osigura punu tajnost i pribavi svu relevantnu
dokumentaciju prilikom organizovanja putovanja, privremenog smjetaja,
ljekarska nege za takve osjetljive svjedoke, a da se istovremeno u potpunosti
pridrava standardne finansijske prakse Ujedinjenih nacija. Shodno
tome, u svjetlu ovih iskustava, elim da ponovim neto to
je sudija May istakao prilikom svog obraćanja Komisiji marta prole
godine, a to je da je od ključnog značaja da se u finansijske
propise i pravilnik MKS-a, kao i njegove propise za nabavku, ugrade konkretne
odredbe primjenjljive na rtve i svjedoke i njihove posebne potrebe.
Ja bih njegovom apelu dodao i to da je potrebno unijeti odgovarajuće
i jasne formulacije i u sporazum o privilegijama i imunitetu, uzimajući
u obzir, naprimjer, da mnogi svjedoci i rtve neće biti voljni
da putuju i svjedoče a da nemaju uz sebe nekog člana porodice,
prijatelja, ili neki vid pravne zatite. U tom smislu, isto tako smo
konstatovali da privilegije i imunitet koji su koncipirani za, i po pravilu
ih uivaju, osoblje UN-a i predstavnici drava, ne obezbjeđuju
uvijek i jasno definisan zakonski status koji bi omogućio ekipi odbrane
da efikasno radi. Vie puta nam je veliki problem bio da odredimo
ko je u sastavu određene ekipe odbrane, a potom, utvrdivi to,
koje su privilegije i imuniteti potrebni pojedinim članovima ekipe.
Slična pitanja mogu se postaviti i u pogledu specijalnog zakonskog
statusa koji se mora dati drugim kategorijama lica koje nisu uobičajene
u ablonu UN: odvjetnik koji nije branilac (kao to sam rekao,
naprimjer, pravni zastupnik rtve): optueni, pa čak i osumnjičeni.
Ovoj kategoriji netipičnih treba dodati i predstavnike nevladinih
organizacija koji pruaju osnovne usluge ili drugu pomoć Međunarodnom
tribunalu. Svaka od ovih kategorija osoba igra bitnu ulogu u krivičnom
postupku pa smo konstatovali da je od najvećeg značaja da se njihov
zakonski status definie to je jasnije i eksplicitnije moguće.
Uvaeni delegati, to su neke od stvari
sa kojima smo se morali pozabaviti u naoj praksi. Iznio sam ih ovdje
otvoreno, ne kao prikrivenu albu Sekretarijat i MKSJ uspijevali
su da stvari rijee kroz tijesnu saradnju već, prije, kao problem
s kojim smo se suočili u praksi i kao faktore koji se po naem
miljenju moraju imati u vidu sada kada je i vrijeme i prilika da
se ustroji jedan administrativni i operativni okvir zaista usmjeren
na funkcionisanje jednog međunarodnog krivičnog suda kao
takvog.
Da zaključim svoje jutronje izlaganje,
htio bih vam iznijeti jo neka razmiljanja o praktičnim aspektima
osnivanja jednog suda, razmatrajući pitanja koja nisu nuno sadrana
u dokumentima o kojima Komisija trenutno raspravlja. Ova pitanja ipak
pokrećem jer smatram da zasluuju da se razmotre, bez obzira na
činjenicu da Rimski statut jo nije stupio na snagu.
Očigledno je da su praktična pitanja
vezana za osnivanje MKS-a mnogostruka i da predstavljaju veliki izazov
i u optimalnim uslovima.
MKSJ je od samog svog osnivanja imao na
raspolaganju jedan osnovni sistem i ljude obučene da rade u tom sistemu.
Od prvoga dana imao je finansijski pravilnik, pravilnik o nabavkama, angaovanju
osoblja i kadrovski pravilnik, na osnovu kojih su, naprimjer, angaovane
i plaćene osobe koje bi potom pokrenule dugotrajan proces pregovaranja
o iznajmljivanju neke zgrade. Postojali su osnovni sistemi bezbjednosti
za osnovne potrebe Tribunala iako oni nisu predviđali posebne potrebe
zatite informacija koje se moraju zadovoljiti u jednoj sudskoj ustanovi
koja ima mnogo zatićenih svjedoka.
Kao to sam upravo rekao, nije sve
bilo savreno ali je Tribunalu ipak omogućavalo da usmjeri sredstva
i pokrene rad na dodatnim, namjenskim sistemima za Tribunal koje je trebalo
organizovati, i daću vam samo nekoliko primjera takvih sistema: sistem
sudske arhive, pravila o pritvoru, pravila koja reguliu dodjelu branilaca,
propisi o posjetama i odravanju veza sa zatvorenicima, tipski sporazumi
za provođenje kazni i preseljavanje svjedoka, protokoli za istragu,
smjernice za zatitu informacija, bezbjednosne smjernice i protokoli
za osoblje na terenu, kodeksi ponaanja za branioce, postupci i protokoli
za rukovanje dokaznim materijalom, okvir za rjeavanje potraivanja
nevino optunih ili osuđenih osoba, i, naposljetku, kodeks ponaanja
za prevodioce.
Toplo preporučujem da se ovi sistemi
ustroje za Međunarodni krivični sud prije nego to
se suoči s izazovom svog prvog predmeta. Pretpostavljam da će
i taj prvi predmet sam po sebi biti dovoljno veliki izazov. Isto tako,
na osnovu naeg iskustva, pretpostavljam da će ustrojavanje tih
sistema iziskivati i vremena i truda.
Dozvolite mi da se vratim na elementarnu
strukturu. Kao to sam rekao, Međunarodni tribunal je bio u mogućnosti
da se u svojoj praksi uklopi u pravilnike o zapoljavanju i kadrovske
pravilnike UN i da koristi strukture kao to su Zajednički penzioni
fond UN i Administrativni sud UN. Međutim, uvidjeli smo da postojeća
rjeenja ne omogućavaju Tribunalu u dovoljnoj mjeri da se nosi
sa zahtjevima trita radne snage na kojem jedan međunarodni
krivični sud mora da angauje kadrove; a to će, dugoročno
gledano, uticati na mogućnost opstanka suda. Naprimjer, veliki dio
radne snage Tribunala, advokati, su pojedinci koji tee afirmaciji
u skladu sa zaslugama, pojedinci koji lako mijenjaju posao, koji naputaju
karijeru u tuilatvu, sudstvu ili kolstvu, ili posao u nekoj
advokatskoj firmi da bi radili u oblasti međunarodnog krivičnog
prava između tri i pet godina, a potom opet preli na neto
drugo ili se na poziv vratili da ponovo rade za svoje vlade. Za takve
kadrove potrebna su fleksibilna rjeenja za penzije i zdravstveno
osiguranje u koja oni mogu da se uključe, a organizaciji za koju rade
potrebna je takva sistematizacija radnih mjesta kojom će se optimalno
iskoristiti njihova iskustva.
Međunarodni krivični sud će
takođe morati imati u vidu činjenicu da će neki od neophodnih
stručnjaka biti deficitarni malobrojni su patolozi s iskustvom na
ekshumacijama masovnih grobnica u ratnim područjima i takvi kadrovi
će se morati naći i angaovati za Sud na fleksibilnoj osnovi
u skladu sa zahtjevima trita radne snage.
Cijenjeni delegati, jasno je iz iskustva
MKSJ-a da se mnoga praktična pitanja moraju rijeiti prije no
to Međunarodni krivični sud uopte bude u stanju da se
pozabavi svojim prvim predmetom. To iziskuje vremena. To isto iskustvo
nam govori da se to mora uraditi unaprijed, kako bi se Sudu dali
to je moguće djelotvorniji instrumenti za njegov značajan
i teak zadatak. U tom smislu, jo jednom vam nudim praktična
iskustva Sekretarijata i drugih organa MKSJ-a. Zajednički je stav
naeg osoblja da je osnivanje jakog, djelotvornog i pouzdanog Međunarodnog
krivičnog suda u slubi međunarodne pravde isto toliko vano
i zasluuje portvovan rad kao to je pobrinuti se da ad
hoc sudovi ispune svoj mandat.
Gospodine predsjedavajući, uvaeni
delegati, privodite kraju proces pokrenut prije dosta vremena. Dozvolite
mi da vas ohrabrim da, kao i do sada, budete briljivi u razradi pojedinosti
i planova, kako biste Međunarodnom krivičnom sudu dali zamajac
za pokretanje njegovog vanog zadatka.
Zahvaljujem vam na panji.
|
