|
Den Haag, 16. studenog 1998.
CC/P.I.U./364-T
PREDMET ČELEBIĆI: PRESUDA RASPRAVNOG VIJEĆA
ZEJNIL DELALIĆ OSLOBOĐEN KRIVNJE
ZDRAVKO MUCIĆ OSUĐEN NA 7 GODINA ZATVORA
HAZIM DELIĆ OSUĐEN NA 20 GODINA ZATVORA
ESAD LANDŽO OSUĐEN NA 15 GODINA ZATVORA
U ponedjeljak, 16. studenog
1998., predsjedavajući sudac Adolphus Karibi-Whyte, sutkinja Elizabeth
Odio Benito i sudac Saad Saood Jan, izrekli su presudu u predmetu Tužitelj protiv Zejnila Delalića, Zdravka
Mucića, Hazima Delića i Esada Landže.
Optužnica protiv njih
podignuta je 21. ožujka 1996. Optužnica navodi da su snage bosanskih
Muslimana i bosanskih Hrvata 1992. preuzele kontrolu nad selima s većinskim
srpskim stanovništvom u i oko općine Konjic u srednjoj Bosni.
Osobe koje su uhićene tijekom tih operacija
držane su u objektu bivše Jugoslovenske narodne armije (JNA)
u selu Čelebići, zvanom “zatvor/logor Čelebići”,
gdje su zatvorenici ubijani, mučeni, seksualno zlostavljani, tučeni
te na druge načine izlagani okrutnom i nečovječnom postupanju
četvorice optuženika.
Suđenje četvorici
optuženika počelo je 10. ožujka 1997. i trajalo gotovo
19 mjeseci. Tijekom suđenja Raspravno je vijeće saslušalo
svjedočanstva 122 svjedoka, primilo 691 primjerak dokaznog materijala
i pažljivo razmotrilo argumente strana u postupku. Također su
postavljena mnoga proceduralna i dokazna pitanja kojima su suci posvetili
punu pažnju, imajući uvijek na umu prava optuženika i potrebu
za pravičnim i brzim suđenjem. Zločini navedeni u optužnici
predstavljaju teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava
i Raspravno se vijeće moralo baviti mnogim složenim činjeničnim
i pravnim pitanjima kojima se ranije nije bavilo nijedno međunarodno
sudsko tijelo.
Presuda
je zbog tih razloga opsežan dokument, od približno 500 stranica,
koji ovo priopćenje za javnost ne rezimira. Tu je samo kratki pregled
najznačajnijih pravnih aspekata presude i nalaza Vijeća u vezi
sa svakim od optuženika.
Cijelokupni
tekst službenog sažetka presude koji jeu sudnici pročitao
predsjedavajući sudac kao i cijelokupni tekst presude možete
dobiti na zahtjev od Službe za informiranje javnosti.
NAJZNAČAJNIJI
PRAVNI ASPEKTI
Presuda u ovom predmetu
druga je presuda MKSJ-a nakon suđenja i treći put da su kazne
izrečene optuženim osobama. Ipak, ovo je prva presuda koja uključuje
skupinu optuženika.
U vezi s pitanjem pravne
klasifikacije sukoba u Bosni i Hercegovini “Raspravno
vijeće zaključuje da sukob… treba smatrati međunarodnim
oružanim sukobom tijekom cijele 1992. Neosporno je da su snage s
teritorija izvan Bosne i Hercegovine, posebice snage Jugosalvenske narodne
armije (JNA), sudjelovale u neprijateljstvima u toj državi. Sredinom
svibnja 1992., vlasti Savezne Republike Jugoslavije (SRJ) pokušale
su stvoriti privid da više nisu uključene (…). Raspravno
vijeće, ipak, smatra da je to bio namjeran pokušaj prikrivanja
kontinuiranog sudjelovanja SRJ…”.
Ova je presuda prvo objašnjenje
koncepcije zapovjedne odgovornosti koje je donijelo jedno međunardno
sudsko tijelo nakon 2. svjetskog rata. Ona naglašava da doktrina
zapovjedne odgovornosti uključuje “ne
samo vojne zapovjednike, već i civile koji obnašaju vlast (…)”
i “ne samo osobe koji
su na položajima de jure već
i one koji su na takvim položajima de facto (…)”.
Ova presuda također
uključuje prvu osudu osobe optužene pred Međunarodnim sudom
za silovanje kao mučenje. Silovanje kao mučenje smatra se teškom
povredom Ženevskih konvencija i kršenjem zakona ili običaja
ratovanja. Prema Raspravnom vijeću “neosporno je da se djelo
silovanja može smatrati mučenjem prema običajnom pravu”.
IZREČENE
KAZNE
Slijedeći odluku Raspravnog
vijeća da će “kazne
biti izvršene istovremeno”, ovaj document navodi
samo najvišu kaznu izrečenu svakom od osuđenika.
Zejnil DELALIĆ:
oslobođen je krivnje za optužbe navedene u 11 točaka zbog
njegovog navodnog upravljanja zatvorom/logorom Čelebići u predmetno
vrijeme - za teške povrede Ženevskih konvencija i kršenje
zakona ili običaja ratovanja. Također je oslobođen krivnje
za optužbu navedenu u jednoj točki – kao izravni sudionik
u nezakonitom zatvaranju civila.
Raspravno je vijeće
također zaključilo da g. Delalić nije upravljao niti imao
kontrolu nad zatvorom/logorom Čelebići i čuvarima koji
su ondje radili koja bi mogla rezultirati u njegovoj kaznenoj odgovornosti
za njihova djela.
Zdravko MUCIĆ:
koji je bio optužen u 13 točaka za teške povrede Ženevskih
konvencija i kršenja zakona ili običaja ratovanja, proglašen
je KRIVIM za optužbe iz 11 točaka i osuđen na 7 godina
zatvora temeljem kaznene odgovornosti nadređenog za ubojstvo (9 žrtava),
nanošenje teške patnje ili ozbiljnih povreda (4 žrtve),
nečovječno postupanje (6 žrtava), i za njegovo izravno
sudjelovanje u nezakonitom zatočavanju civila u nečovječnim
uvjetima.
Objašnjavajući
kaznu, Raspravno je vijeće navelo sljedeće: “Želimo naglasiti dužnost zapovjednika
bilo kojeg pritvorskog objekta za vrijeme oružanog sukoba…
G. Mucić je sasvim očito bio nemaran u obavljanju svoje dužnosti
i dopustio je svojim podređenima da čine najstrašnija kaznena
djela, ne poduzimajući nikakve disciplinske mjere. Nadalje, kao zapovjednik
zatvora/logora Čelebići, bio je osoba koja je imala najveću
odgovornost za uvjete u kojima su zatočenici držani. Raspravno
je vijeće zaprepašteno neprimjerenom opskrbom vodom i hranom,
liječničkim uslugama i uvjetima za spavanje koji su pruženi
zatočenicima, kao i ozračjem terora koje je vladalo u zatvoru/logoru
Čelebići…”.
Neki od olakšavajućih
čimbenika koje je Raspravno vijeće razmotrilo bili su činjenica
da g. Mucića nijedan svjedok nije imenovao kao aktivnog sudionika
u bilo kojem ubojstvu ili mučenju za koja je optužen temeljem
odgovornosti nadređenog. Uz to, Raspravno je vijeće smatralo
da su djela g. Mucića bila rezultat ljudske slabosti više nego
zlih namjera pojedinca.
Hazim DELIĆ:
koji je optužen u 38 točaka za teške povrede Ženevskih
konvencija i kršenja zakona ili običaja ratovanja, proglašen
je KRIVIM za optužbe iz 13 točaka i osuđen na 20 godina
zatvora za ubojstvo (2 žrtve), mučenje i silovanje (2 žrtve),
nanošenje teške patnje ili ozbiljnih povreda (1 žrtva),
nečovječno postupanje uključujući uporabu električnih
naprava i nečovječnih uvjeta.
Objašnjavajući
kaznu, Raspravno vijeće navodi sljedeće: optuženik je “pokazao nevjerojatnu okrutnost u usmrćivanju
dvojice zatočenika zatvora/logora Čelebići i proračunatu
okrutnost u mučenju i zlostavljanju mnogih drugih. Više puta
je silovao dvije bespomoćne žene, pokušavajući u njima
izazvati krajnji strah. Raspravno vijeće smatra silovanje bilo koje
osobe djelom koje zaslužuje prijezir i koje pogađa samu srž
ljudskog dostojanstva i fizičkog integriteta. Cijelo razdoblje dok
je bio na dužnosti zamjenika zapovjednika zatvora/logora Čelebići,
Delić je bio odgovoran svojim djelima i prijetnjama, te ponižavanjem
zatočenika za stvaranje atmosfere terora. Čini se da je sadistički
uživao u nanošenju bola i patnji zatočenicima, što
jasno ilustrira njegova česta uporaba naprava za davanje električnih
šokova. G. Delić je zloupotrijebio svoj poločaj i ovlasti
zamjenika zapovjednika i premda je zaključeno da ne snosi zapovjednu
odgovornost za kaznena djela drugih unutar zatvora/logora, svojim je djelima
ohrabrivao druge čuvare da se upuštaju u vlastite oblike zlostavljanja
zatočenika…”.
Esad LANDŽO: koji je optužen u
24 točke za teške povrede Ženevskih konvencija i kršenja
zakona ili običaja ratovanja, proglašen je KRIVIM za optužbe
iz 17 točaka i osuđen na 15 godina zatvora za ubojstva (3 žrtve),
mučenje (3 žrtve), nanošenje velike patnje ili teških
povreda (2 žrtve) i nečovječne uvjete.
Objašnjavajući
kaznu, Raspravno vijeće navodi sljedeće: “Iako smo odbacili njegovu obranu smanjenom uračunljivošću,
uzeli smo u obzir njegovu mladost u predmetno vrijeme, njegovu prijemljivost
za dojmove i nezrelost, kao i posebne crte ličnosti te učinak
koji je oružani sukob u njegovom rodnom gradu imao na nj. Zbog tih
čimbenika smo izrekli blažu kaznu nego što bi inače
zahtijevala ozbiljnost i okrutnost njegovih zločina. Raspravno vijeće,
ipak, ne prihvaća da je g. Landžo bio samo instrument svojih
nadređenih, koji nije imao mogućnost izražavanja vlastite
volje. Priroda njegovih zločina sugerira veliku imaginaciju i perverzno
uživanje u nanošenju bola i patnje. Krajnje je uznemirujuće
vidjeti takvu sklonost nasilju i nepoštivanje ljudskog života
i dostojanstva u tako mladoj osobi…”.
URAČUNAVANJE
VREMENA PROVEDENOG U PRITVORU
Osuđene osobe imaju
pravo da im se vrijeme provedeno u pritvoru u razdoblju dok su čekali
prebacivanje na MKSJ i na suđenje uračuna u kaznu: Zdravku Muciću
2 godine, 7 mjeseci i 29 dana, a Hazimu Deliću i Esadu Landži
2 godine, 6 mjeseci i 14 dana. Također će se uračunati
i moguće dodatno vrijeme koje će provesti u Pritvorskoj jedinici
MKSJ-a čekajući završetak žalbenog postupka.
|
