|
Hag,
24. marta 2000.
CC/P.I.S./481-t
PREDMET ALEKSOVSKI:
ŽALBENO VIJEĆE JE POVEĆALO KAZNU ZLATKU ALEKSOVSKOM NA SEDAM GODINA
ZATVORA
Danas,
24 marta 2000., Žalbeno vijeće Međunarodnog krivičnog suda
za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) objavilo je svoju obrazloženu pismenu presudu
u predmetu Zlatka Aleksovskog.
Prema nalogu potpredsjednika
koji je izdat 22. marta 2000., presudu su pročitali sudija May (predsjedavajući),
sudija Mumba i sudija Hunt, dok sudija Robinson i sudija Wang nisu prisustvovali
uslijed izuzetnih okolnosti. Sudija Robinson i sudija Wang su učestvovali
u pretresu, u vijećanju i u sastavljanju presude.
Suština
presude Žalbenog vijeća:
odbacuju
se četiri osnova po kojima se optuženi žalio na presudu Pretresnog
vijeća I od 7. maja 1999. kojom ga je ono proglasilo krivim:
Odbijen
je navod žalioca da Pretresno vijeće nije uspjelo utvrditi njegovu
"diskriminatornu namjeru". Žalbeno vijeće smatra da "diskriminatorna
namjera ili motiv nije element ni krivičnih djela prema
članu 3 Statuta (kršenje ratnih zakona i običaja) ni krivičnog
djela povrede ličnog dostojanstva".
Žalbeno vijeće "nije
uspjelo naći niti jedan razlog da sumnja u ozbiljnost krivičnih
djela" koja je izvršio Zlatko Aleksovski. Takođe je odbacilo
odbranu krajnje nužde: "Žalilac, suočen sa izborom da li da
loše postupa sa zatočenicima ili da to ne učini, proglašen
je krivim zato što se opredijelio da to ipak čini."
Žalbeno
vijeće je ocijenilo da Pretresno vijeće "nije pogriješilo
u upotrebi svog diskrecionog prava prilikom ocjenjivanja svjedočenja
raznih svjedoka" i samim tim je "ispravno primjenilo kriterij validnosti
dokaznog materijala".
Žalbeno
vijeće smatra da "žalilac nije uspio ubijediti Žalbeno vijeće
da je Pretresno vijeće donijelo neosnovane zaključke"
u vezi sa njegovom ulogom nadređenog.
djelomično se
prihvataju dva osnova žalbe Tužioca na presudu od 7. maja 1999.:
Slijedeći
nalaze iz Presude u predmetu Tadić od 15. jula 1999., Žalbeno
vijeće je prihvatilo tvrdnje Tužilaštva da je sukob u ovom slučaju
bio "međunarodni" i da su "žrtve bile zaštićene
osobe prema članu 4 Ženevske konvencije IV". Međutim,
odlučilo je da "ne vrati predmet Pretresnom vijeću"
i "odbilo da preinači presudu kojom je oslobođen optužbi"
zato što "svaka dodatna kazna bila bi usporedna kaznama po svim
drugim tačkama i ne bi dovela ni do kakvog povećanja kazne."
Žalbeno
vijeće je preinačilo odluku Pretresnog vijeća da optuženi
nije bio odgovoran za zlostavljanja zatočenika izvan zatvora.
Žalbeno vijeće smatra da je Zlatko Aleksovski "bio odgovororan
za zlostavljanja od strane HVO-a izvan zatvora" i proglasio ga
"krivim za pomaganje i podržavanje" tog zlostavljanja. Međutim,
Žalbeno vijeće je navelo da "ne smatra da ovaj dodatni nalaz
sam po sebi opravdava neku težu kaznu."
Prihvaćen je
treći osnov optužbe protiv prvobitne kazne od dvije i po godine:
Žalbeno
vijeće smatra da je Pretresno vijeće "pogriješilo prilikom
odmjeravanja kazne. Konkretno, Žalbeno vijeće nalazi da je Pretresno
vijeće pogriješilo kada nije u dovoljnoj mjeri uzelo u obzir težinu
ponašanja žalioca, i to iz sljedećih razloga. Njegova krivična
djela nisu trivijalna. Umjesto da sprečava, žalilac se kao nadređeni
sam uključio u nasilje nad onima koje je on trebao štititi, i
dozvolio da oni budu izloženi psihološkom teroru. Takođe, nije
kaznio odgovorne za to. A najozbiljnije je to što je žalilac, time
što je sudjelovao u odabiru zatočenika koji će biti korišteni
za živi štit i za kopanje rovova, a što je on morao znati, izlagao
riziku živote onih koji su mu bili povjereni na čuvanje. Svojim
neposrednim sudjelovanjem, kao komandant, pružio je dodatno ohrabrenje
svojim podređenima da čine slična djela. Kombinacija ovih
faktora morala je, dakle, rezultirati dužom zatvorskom kaznom, a sigurno
nije smjela pružiti osnove za olakšavajuće okolnosti."
Žalbeno
vijeće je odlučilo da preinači kaznu u skladu sa nalazima
u presudi u predmetu Tadić od 15. jula 1999. u kojoj je
Žalbeno vijeće smatralo da ne bi trebalo intervenirati u diskreciono
pravo Pretresnog vijeća na odmjeravanje kazne osim ukoliko nije
riječ o "primjetnoj grešci". Primjenjujući taj test na ovaj
predmet, Žalbeno vijeće nalazi "da je došlo do primjetne
greške (
): ta se greška sastoji u tome što nije dana dovoljna
težina ozbiljnosti ponašanja žalioca, kao i u tome što njegov položaj
komandanta nije tretiran kao otežavajuća okolnost s obzirom na
njegovu odgovornost po članu 7(1) Statuta. Kazna koju je izreklo
Pretresno vijeće bila je očito neprimjerena."
Prilikom
izricanja preinačene kazne, Žalbeno vijeće ima na umu "element
"double jeopardy" u ovom procesu, koji se sastoji u tome da se žalilac
morao za isto ponašanje dva puta pojaviti na izricanju kazne, što
je kod njega uzrokovalo dodatnu tjeskobu i duševnu bol, kao i u tome
da je pritvoren po drugi puta nakon što je devet mjeseci proveo na
slobodi. Da nije bilo tih faktora, kazna bi bila znatno duža."
Kazna Zlatku
Aleksovskom se povećava na 7 (sedam) godina.
Zatvorska
kazna počinje teći od danas, 24. marta 2000. s time da se od
toga oduzima tri godine i 12 dana koje je Zlatko Aleksovski proveo u
pritvoru.
PODACI O SUĐENJU
Dana 7. maja 1999., Pretresno
vijeće I je proglasilo Zlatka Aleksovskog krivim po jednoj tački
kršenja ratnih zakona i običaja (član 3 Statuta) za povrede ličnog
dostojanstva koje je činio 1993. u zatvoru Kaonik (srednja Bosna)
Aleksovski je bio komandant zatvora i proglašen je krivim na osnovu individualne
krivične odgovornosti i odgovornosti nadređenog.
Osuđen
je na dvije godine i šest mjeseci zatvora. Međutim, primjenujući
pravilo 101(D) Pravinika o postupku i dokazima Međunarodnog suda.
Pretresno vijeće je smatralo da Aleksovski ima pravo da mu se vrijeme
provedeno u pritvoru u trajanju od dvije godine, deeset mjeseci i 29 dana
uračuna u kaznu. Pretresno vijeće je zato naložilo da ga se odmah
pusti na slobodu, bez obzira na žalbe.
Nakon presude Pretresnog
vijeća, optuženi i tužilaštvo su podnijeli žalbe na presudu od 7.
maja 1999. (pogledati saopštenje za javnost broj 469).
Dana 9. februara 2000.,
Žalbeno vijeće je saslušalo usmene podneske stranaka. Na kraju pretresa,
Žalbeno vijeće je:
odbacilo žalbu Aleksovskog
na osuđujuću presudu;
prihvatilo žalbu Optužbe
na kaznu, izjavivši da će razmotriti "preinačenu kaznu" i
naložilo da se Aleksovski odmah vrati u pritvor;
odložilo je svoju presudu
po osnovama optužbe na presudu od 7. maja 1999. i najavilo da će
obrazložena pismena presuda biti objavljena kasnije.
PODACI O OPTUŽENOM
Zlatko
Aleksovski je 8. juna 1996. uhapšen u Republici Hrvatskoj od strane hrvatske
policije, a na osnovu naloga za hapšenje Međunarodnog suda. Prebačen
je u Pritvorsku jedinicu Međunarodnog suda u Hagu 28. aprila 1997.
Prema
optužnici, Zlatko Aleksovski je bio upravitelj zatvorskog objekta u Kaoniku
blizu Busovače, a nakon toga je postao načelnik okružnog zatvora
Hrvatskog vijeća odbrane (HVO) "Heliodrom" u Mostaru. Prema optužnici,
"od januara 1993. pa najranije do kraja maja 1993, Zlatko Aleksovski
je od HVO-a ili njihovih predstavnika, preuzeo u svoju nadležnost u zatočenički
objekat u Kaoniku stotine privedenih civila, bosanskih Muslimana. Zatočenici
su bili sa širokog područja, između ostalog sa područja općina
Vitez i Busovača. Mnogi zatočenici u njegovoj nadležnosti podvrgavani
su nečovječnim postupcima, između ostalih prekomjernom i okrutnom
isljeđivanju,
fizičkim i psihičkim povredama, prisilnom radu (kopanje rovova)
u opasnim situacijama, korištenju kao živi štit, a neki su ubijeni ili
na drugi način lišeni života."
|
