Predmet Orić: donesena usmena odluka u skladu s pravilom 98bis

Hag, 8. jun 2005.
CVO/MOW/974-t

PREDMET ORIĆ:

DONESENA USMENA ODLUKA U SKLADU S PRAVILOM 98BIS

Danas, 8. juna 2005, Pretresno vijeće II donijelo je odluku u skladu s pravilom 98bis u predmetu Tužilac protiv Nasera Orića. Odluku je pročitao predsjedavajući sudija Agius. U odluci je Pretresno vijeće utvrdilo sljedeće:

Tačka 1 - ubistvo (članovi 3 i 7(3)). Pretresno vijeće je ustanovilo da postoje dovoljni dokazi, osim za navodno ubistva Bogdana Živanovića, što je Tužilaštvo već prihvatilo;

Tačka 2 - okrutno postupanje (članovi 3 i 7(3)). Pretresno vijeće je ustanovilo da postoje dovoljni dokazi, osim za navodno okrutno postupanje prema Miloju Obradoviću, što je Tužilaštvo već prihvatilo;

Tačke 3 i 5 - bezobzirno razaranje (članovi 3(b), 7(1) i 7(3)). Pretresno vijeće je ustanovilo da postoje dovoljni dokazi, osim za sela Radijevići i Božići, što je Tužilaštvo već prihvatilo;

Tačke 4 i 6 - pljačka (članovi 3(e), 7(1) i 7(3)). Pretresno vijeće je oslobodilo Nasera Oriće krivice po ove dvije tačke jer je ustanovilo da Tužilaštvo nije pružilo dokaze koji bi bili osnova za osuđujuću presudu.

Podaci o predmetu

Suđenje Naseru Oriću počelo je 6. oktobra 2004. Tužilaštvo je završilo s izvođenjem dokaza 31. maja 2005. Naser Orić se, prema članu 3 Statuta Međunarodnog suda, tereti u šest tačaka za kršenja zakona ili običaja ratovanja. Konkretnije, Naser Orić je, prema članu 3 Statuta i Zajedničkom članu 3(1)(a) Ženevskih konvencija iz 1949., optužen za ubistvo i okrutno postupanje. Takođe je, prema članu 3(b) i (c) Statuta, optužen za bezobzirno razaranje gradova, sela i naselja koje nije opravdano vojnom nuždom i za pljačku javne ili privatne imovine.

Pretresno vijeće je 2. i 3. juna 2005. saslušalo podneske odbrane i optužbe u vezi s pravilom 98bis. Danas, 8. juna 2005., Pretresno vijeće je donijelo usmenu odluku u skladu s pravilom 98bis.

Pravilo 98bis izmijenjeno je 8. decembra 2004., a odluka u predmetu Orić prva je primjena ovog pravila. Postupak je sada u potpunosti usmen i više ga ne inicira strana u postupku. Pretresno vijeće je utvrdilo da standard pregleda ostaje isti te je prema tome primjenilo standard kakav je naveden u Presudi Žalbenog vijeća u predmetu Jelisić: da li su dokazi optužbe, ako im se vjeruje, dovoljni da bilo koji razumni presuditelj o činjenicama utvrdi da je krivica optuženog dokazana izvan razumne sumnje. Postupak prema novom pravilu 98bis mnogo je brži i treba konstatovati da su podnesci - uz izvrsnu saradnju obiju strana - i obrazložena odluka, svi zajedno doneseni za manje od jedne sedmice. Kao što je Pretresno vijeće konstatovalo, zahvaljujući ovom novom usmenom postupku, već je ušteđena znatna količina dragocjenog sudskog vremena u ovom predmetu (možda čak do dva mjeseca). Zapravo, kao što je Pretresno vijeće takođe naložilo na kraju svoje današnje odluke, zakazan je vrlo skori početak izvođenja dokaza odbrane, tj. u ponedeljak, 4. jula 2005. (a konferencija prije početka izvođenja dokaza odbrane zakazana je za petak, 1. jula 2005).

Što se tiče sadržaja odluke u skladu s pravilom 98bis, Pretresno vijeće je ustanovilo da postoje dokazi koji bi, ako im se vjeruje, mogli dokazati da su opšti pravni zahtjevi za primjenu člana 3 zadovoljeni, odnosno utvrdilo je:

da je na teritoriji Bosne i Hercegovine postojao oružani sukob između 10. juna 1992. i 20. marta 1993.;

da je postojala veza između postupaka Nasera Orića i tog oružanog sukoba;

da krivična djela ubistva, okrutnog postupanja, bezobzirnog razaranja i pljačke predstavljaju kršenja pravila međunarodnog običajnog prava koje štiti važne vrijednosti i za sobom povlači krivičnu odgovornost; i

što se tiče krivičnih djela ubistva i okrutnog postupanja, osobe za koje se navodi da su ubijene ili podvrgnute okrutnom postupanju nisu aktivno sudjelovale u neprijateljstvima u navedenom razdoblju.

Pretresno vijeće je detaljno objasnilo primjenjivo pravo kako u odnosu na osnovna krivična djela tako i u odnosu na krivičnu odgovornost.

Uzevši u obzir sve dokaze koje je predočio Tužilac, Pretresno vijeće je donijelo oslobađajuću presudu za Nasera Orića za optužbe navedene u tačkama 4 i 6 optužnice, odnosno za optužbu za pljačku javne i privatne imovine kao kršenje zakona i običaja ratovanja, kažnjivo prema članu 3(e) i članovima 7(1) i 7(3) Statuta. Konkretnije, treba konstatovati da se Naser Orić u optužnici tereti samo za pljačku Ťstoke, namještaja i televizorať. Pretresno vijeće je u vezi s tim utvrdilo da ima vrlo malo dokaza koji se odnose na pljačku namještaja i televizora, te da, stoga, predočeni dokazi nisu zadovoljili pravni zahtjev iz člana 1 Statuta, odnosno zahtjev da su kršenja ozbiljna.

Iako je Pretresno vijeće smatralo da postoje dovoljni dokazi koji bi, ako im se vjeruje, mogli dovesti do zaključka da je nekoliko stotina grla stoke bilo prisvojeno tokom napada ili neposredno poslije njih, utvrdilo je da je bilo kakva krivična odgovornost Nasera Orića kako prema članu 7(1) tako i prema članu 7(3) neutralizovana stvarnom i postojećom nužnošću da nabavi hranu za preživljavanje srebreničkog stanovništva. Priznavši da je odbrana nuždom bila prihvaćeni princip u međunarodnom običajnom pravu 1992. i 1993., Pretresno vijeće je uzelo u obzir vanredne humanitarne okolnosti u Srebrenici u to vrijeme. Stoga je utvrdilo da postoje iscrpni dokazi da je Srebrenica bila izolovana, da je broj stanovnika koji su gladovali drastično rastao kao posljedica priljeva izbjeglica, te da je uzastopno tražena pomoć.

Pretresno vijeće je konstatovalo da nema dokaza da je otuđivanje stoke bilo nesrazmjerno niti da su direktni počinioci otuđivanja stoke sami izazvali takvu humanitarnu situaciju, već da su ta djela bila neophodna za preživljavanje srebreničkog stanovništva. Pretresno je vijeće, prema tome, smatralo da optužba nije pružila dokaze koji bi mogli biti osnova za osudu za zločin pljačke javne ili privatne imovine, i stoga, oslobodilo je Nasera Orića krivice po tačkama 4 i 6 optužnice.

Pretresno vijeće je naložilo da se postupak protiv Nasera Orića nastavi u vezi s drugim tačkama optužnice, tj. tačkama 1, 2, 3 i 5. Ipak, što se tiče navodnog ubistva Bogdana Živanovića iz tačke 1 i navodnog okrutnog postupanja prema Miloju Obradoviću iz tačke 2, Pretresno vijeće je utvrdilo da nema dokaza koji bi bili osnova za osudu, te da se, shodno tome, Naser Orić ne treba baviti tim navodnim događajima. Takođe, što se tiče navodnog bezobzirnog razaranja u selima Radijevići i Božići navedenim u tačkama 3 i 5, Pretresno vijeće je utvrdilo da nema dokaza koji bi mogli biti osnova za osudu te da se Naser Orić stoga ne treba baviti tim navodnim događajima tokom izvođenja dokaza odbrane.

Pretresno vijeće je iz praktičnih razloga pozvalo Tužilaštvo da preda izmijenjenu verziju optužnice koja će odražavati gore navedene nalaze.

***

Postupke pred Međunarodnim sudom možete pratiti Internet stranici Međunarodnog suda: www.icty.org.