Website o naslijeđu Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju

Od zatvaranja MKSJ-a 31. decembra 2017., Mehanizam održava ovaj website u okviru svoje misije očuvanja i promovisanja naslijeđa međunarodnih krivičnih sudova UN-a.

 Posjetite website Mehanizma.

Predsjednica McDonald izvještava Vijeće sigurnosti o kontinuiranoj nesuradnji Savezne Republike Jugoslavije

Press Release . Communiqué de presse . Priopćenje
za javnost


(Isključivo za medije. Nije službeni dokument.)

Den Hag, 18. ožujka 1999.

JL/P.I.U./386-T


PREDSJEDNICA McDONALD IZVJEŠTAVA VIJEĆE
SIGURNOSTI

O KONTINUIRANOJ NESURADNJI SAVEZNE REPUBLIKE JUGOSLAVIJE


U
nastavku se nalazi tekst pisma koje je predsjednica Međunarodnog
suda, sutkinja Gabrielle Kirk McDonald uputila predsjedniku Vijeća
sigurnosti 16. ožujka 1999. i u kojem izvještava o kontinuiranom
odbijanju Savezne Republike Jugoslavije da surađuje s MKSJ-om. Pored
toga, u prilogu je također pismo predsjednice McDonald tužiteljici,
sutkinji Louise Arbour, u kojem objašnjava svoj odgovor na Zahtjev
u skladu s pravilom 7bis(B) koji joj je tužiteljica dostavila 2. veljače
1999.


Njegova ekscelencija

Veleposlanik Qin Huasun

Predsjednik Vijeća sigurnosti


Ujedinjeni narodi

New York,, NY
10017


16.
ožujka 1999.


Ekselencijo,


Još
jednom, dužnost mi je izvijestiti Vijeće sigurnosti o kontinuiranom
odbijanju Savezne Republike Jugoslavije (Srbija i Crna Gora) da surađuje
s Međunarodnim sudom, što zahtijevaju brojne rezolucije Vijeća
sigurnosti i Statut Suda. Razlog za ovo izvješće su dodatni
slučajevi u kojima je Savezna Republika Jugoslavija odbila dopustiti
tužiteljici i njezinim istražiteljima da uđu na Kosovo
kako bi započeli istrage o navodnim zločinima počinjenim
na tom području.


Dana
2. veljače 1999. primila sam “Zahtjev tužiteljice u skladu
s pravilom 7bis(B) da predsjednik Suda obavijesti Vijeće
sigurnosti da Savezna Republika Jugoslavija nije ispunila svoje obveze
iz članka 29” (u daljnjem tekstu: Tužiteljičin zahtjev)
i dokumente koji zahtjev potkrijepljuju. Dana 12. veljače 1999.,
pozvala sam Saveznu Republiku Jugoslaviju da najkasnije do 26. veljače
1999. odgovori na tvrdnje tužiteljice. Odgovor nisam primila.


Tužiteljičin
zahtjev odnosi se, inter alia, na
činjenicu da Savezna Republika Jugoslavija nije dopustila tužiteljici
i njezinoj istražiteljskoj ekipi da 18. siječnja 1999. uđu
na Kosovo kako bi pokrenuli istragu o navodnim zločinima u Račku,
Kosovo. Tužiteljica se poziva, djelomično, na Rezoluciju 1160
(1998) Vijeća sigurnosti kojom se Tužiteljstvu nalaže da
“počne skupljati podatke u vezi s nasiljem na Kosovu koje bi
moglo spadati u nadležnost Tužiteljstva”. Ovo odbijanje
je u izravnoj suprotnosti s obvezama Savezne Republike Jugoslavije koje
proizlaze iz Rezolucije 1160, koja navodi da “vlasti Savezne Republike
Jugoslavije imaju obvezu surađivati s Međunarodnim sudom”,
i međunarodnim pravom općenito.


Prema
pravilu 7bis(B) Pravilnika o postupku i dokazima
MKSJ-a, kad tužitelj obavijesti predsjednika Međunarodnog suda
da neka država ne ispunjava svoje obveze koje proizlaze iz Statuta
Međunarodnog suda, “predsjednik Suda će o tome obavijestiti
Vijeće sigurnosti”. U skladu s pravilom 7bis(B), ustanovila
sam da Savezna Republika Jugoslavija ne ispunjava svoje obveze prema članku
29 Statuta Međunarodnog suda.


Također
želim primijetiti da je Vijeće sigurnosti u svojoj Rezoluciji
1207 od 17. studenog 1998., ponovno pozvalo Saveznu Republiku Jugoslaviju
da u potpunosti surađuje s Tužiteljstvom u istragama o svim
djelima koja su u nadležnosti Međunarodnog suda. U Rezoluciji
1207, Vijeće je zatražilo da ga obavještavam “o provedbi
rezolucije”.


Vijeće
sigurnosti osnovalo je Međunarodni sud kako bi istraživao i
kazneno gonio osobe koje su odgovorne za neke od najužasnijih kršenja
međunarodnog humanitarnog prava. Kao subsidijarno tijelo Vijeća
sigurnosti, te stoga što Međunarodni sud ne raspolaže mehanizmima
kojima bi prisilio države da ispunjavaju svoje obveze, oslanjamo
se na Vijeće sigurnosti da poduzme mjere kojima bi prisililo države
koje ne surađuju da počnu ispunjavati svoje obveze. Još
jednom, molim vas za nužnu podršku koja će omogućiti
Međunarodnom sudu da ispuni svoj mandat, kao i da poduzmete dovoljno
uvjerljive mjere kako bi Savezna Republika Jugoslavija ispunjavala svoje
obveze prema međunarodnom pravu.


Ekselencijo,
primite izraze mojeg najiskrenijeg poštovanja.


Gabrielle Kirk McDonald

Predsjednica


cc: Sutkinja Louise Arbour

Tužiteljica


Gabrielle Kirk McDonald

Predsjednica


Sutkinji Louise Arbour

Tužiteljici

Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju


16.
ožujka 1999.


Poštovana
sutkinjo Arbour,


Dana
2. veljače 1999., vaš je ured podnio “Zahtjev u skladu
s pravilom 7bis(B) (u daljnjem tekstu: “Zahtjev”)
kojim traži da obavijestim Vijeće sigurnosti o tome da Savezna
Republika Jugoslavija ne ispunjava obveze iz članka 20 Statuta Međunarodnog
suda. Dana 12. veljače 1999., pozvala sam Saveznu Republiku Jugoslaviju
da najkasnije do 26. veljače 1999. u pismenom obliku odgovori na
ovo pitanje. Nisam primila nikakav odgovor. Uzimajući u obzir Zahtjev,
Statut i Pravilnik o postupku i dokazima, izlažem ovdje svoje zaključke.


U
Zahtjevu, navodite da “s ciljem uvjeravanja predsjednice Suda da
se radi o neispunjavanju obveza”, tužiteljica pokazuje: 1)
osnovu za pokretanje istrage na Kosovu; 2) “prirodu neispunjavanja
obveze od strane države”; 3) dovoljnu odlučnost potrebnu
za pokretanje istrage; 4) primjedbe Savezne Republike Jugoslavije koje
se tiču nadležnosti; i 5) “zašto te primjedbe nisu
meritorne” (Zahtjev, str. 2). U Zahtjevu se nadalje navodi da ćete
pokazati da je tužiteljica “korektno koristila svoje ovlasti
i mandat procjenjujući informacije te da postoji dovoljna osnova
za pokretanje istrage o događajima na Kosovu” (Zahtjev, str.
3). Kako bi pokazali da su ti uvjeti zadovoljeni, navodite da je tužiteljica:
1) obavila razumnu procjenu primljenih informacija; 2) odlučila da
su informacije vjerodostojne; 3) zaključila da se čini da informacije
“pokazuju da su na Kosovu počinjeni zločini koji spadaju
u nadležnost Međunarodnog suda”.


Kako
bi potkrijepili ove argumente, detaljno navodite pravne i činjenične
temelje za Zahtjev. U Zahtjevu se, inter alia, govori
o Rezoluciji 1160 Vijeća sigurnosti od 31. ožujka 1998. kojom
se Tužiteljstvu nalaže da sakupi dokaze u vezi s nasiljem na
Kosovu, i također se govori o odbijanju Savezne Republike Jugoslavije
da surađuje s Tužiteljstvom na način da im nije dopušten
pristup na Kosovo.


Naglašavate
da je to dio obrasca neispunjavanja obveza što je u suprotnosti sa
Statutom, npr. nepodvrgavanje nadležnosti Međunarodnog suda,
neizručivanje državljana radi suđenja, neizvršavanje
naloga, i nedostavljanje dokaza i informacija.


U
Zahtjevu se također navode navodni temelji na kojima je zasnovano
odbijanje Savezne Republike Jugoslavije da surađuje s Tužiteljstvom,
a zatim se sustavno razlaže vaša osnova za pokretanje istrage.
U vezi s tim, opširno navodite navodna počinjena djela koja
spadaju u nadležnost Međunarodnog suda, postojanje oružanog
sukoba i informacije koje ste procijenili.


Čini
se da su Zahtjevu smatra “da je istraga Tužiteljstva podložna
ponovnom preispitivanju” od strane Predsjednika prema pravilu 7bis(B) i navodi se da je kriterij ponovnog preispitivanja samovoljan
i nestalan kriterij (Zahtjev, str. 5). Navodite da, “ako bi osoba koja preispituje”
zaključila da je odluka bila samovoljna i hirovita, ta osoba morala
“zaključiti da nijedna razumna osoba ne bi odlučila pokrenuti
istragu” (id).


Temeljem
Zahtjeva, čini se da tražite da preispitam vašu odluku
da pokrenete istragu, uključujući i vaše zaključke
da su navodna kaznena djela u nadležnosti Međunarodnog suda
i da na Kosovu postoji oružani sukob.


Ovlast
Predsjednika Međunarodnog suda da obavijesti Vijeće sigurnosti
o tome da neka država ne ispunjava
obveze iz članka 29 Statuta navodi se u pravilu 7bis(B), koje kaže:


Ako
tužitelj dokaže predsjedniku da neka država ne poštuje
svoju obvezu iz članka 29


Statuta
u vezi sa zahtjevom tužitelja na temelju pravila 8, pravila 39 ili
pravila 40,


predsjednik
će o tome obavijestiti Vijeće sigurnosti.


Iz
dolje navedenih razloga, zaključila sam da radi donošenja odluke
prema članku 7bis(B) o neispunjavanju
obveze, nije potrebno niti primjereno da predsjednik preispituje odluku
tužitelja o postojanju dovoljne osnove za pokretanje istrage prema
članku 18 Statuta.


Prema
članku 16(2) Statuta, tužitelj djeluje neovisno kao zasebni
organ Međunarodnog suda; štoviše, prema članku 18,
tužitelj “pokreće istrage”. Stoga je jasno da samo
tužitelj može pokrenuti istragu i da predsjednik u tom smislu
ne vrši nikakvu kontrolu. Pristup predložen u Zahtjevu bi rezultirao
u tome da predsjednik donosi kvazi-sudsku odluku u vezi s pokretanjem
neke istrage, što je isključiva odgovornost tužitelja.
Pravilo 7bis(B) ne može
se tumačiti ili primjenjivati na način koji je suprotan Statutu;
stoga, ja nemam ovlast obaviti preispitivanje predloženo u Zahtjevu.


Štoviše,
kvazi-sudska odluka koju tražite bi, po mojem mišljenju, bila
suprotna ravnoteži koju su Statut i Pravilnik postigli u uspostavljanju
neovisnog tužitelja. Na primjer, kad bi predsjednik donio negativnu
odluku, bi li to spriječilo tužitelja da nastavi s istragom
o navodnim zločinima na Kosovu? Takav bi rezultat povrijedio neovisnost
Tužiteljstva. U našem Statutu i Pravilniku jednostavno nema
nijedne odredbe koja traži sudsko razmatranje tužiteljeve odluke
o pokretanju neke istrage. Usporedbe radi, prema članku 15(3) Statuta
Međunarodnog kaznenog suda, traži se sudsko preispitivanje tužiteljeve
odluke da pokrene neku istragu. Ipak, jasno je vidljivo da takva odredba ne postoji ni u Statutu
ni u Pravilniku o postupku i dokazima Međunarodnog suda.


Dana
5. studenog 1998., podnijeli ste sličan zahtjev da se utvrdi da Savezna
Republika Jugoslavija ne ispunjava svoje obveze prema pravilu 7bis(B). U tom zahtjevu, ipak, niste smatrali da je potrebno
sudsko ili kvazi-sudsko preispitivanje kako bi se utvrdilo jesu li primjerene
i dovoljne osnove da tužitelj pokrene
neku istragu. U tom slučaju, izvijestila sam Vijeće sigurnosti
o neispunjavanju obveza.


U
Zahtjevu se također traži da se utvrdi da na Kosovu postoji
oružani sukob. To je bitno sudska odluka koju treba donijeti u kontekstu
nekog postupka koji traje; nije potrebno da predsjednik donosi takvu odluku
kako bi ustanovio da neka država ne ispunjava svoje obveze prema
pravilu 7bis(B). To ni u kojem smislu ne utječe na mogućnost
vašeg pokretanja istrage na Kosovu prema člancima 16 i 18 Statuta.


Premda
ne mogu obaviti preispitivanje predloženo u Zahtjevu, smatram da
su u Zahtjevu predočeni dodatni slučajevi neispunjavanja obveza
Savezne Republike Jugoslavije. Oni uključuju odbijanje Savezne Republike
Jugoslavije da vama i vašim istražiteljima 18. siječnja
1999. dopusti pristup na svoj teritorij radi istrage na Kosovu (Zahtjev,
str. 4). Taj propust Savezne Republike Jugoslavije da ispuni svoje međunarodne
obveze iz članka 29 Statuta sasvim jasno spada u okvira pravila 7bis(B).


S
obzirom na gove navedeno, zaključujem da Savezna Republika Jugoslavija
ne ispunjava svoje obveze iz članka 29 Statuta i o tome ću obavijestiti
Vijeće sigurnosti u skladu s pravilom 7bis(b).


S poštovanjem,

Gabrielle Kirk McDonald

Predsjednica


Cc:

Nj. E. Zoran Knežević

Savezni minister pravosuđa

Beograd

Savezna Republika Jugoslavija