|
Den Haag, 25. kolovoza 1999.
CC/P.I.S./433-T
PREDSJEDNICA MEĐUNARODNOG SUDA IZVJEŠTAVA
VIJEĆE SIGURNOSTI O “ODBIJANJU HRVATSKE DA SURAĐUJE SA
SUDOM” I TRAŽI PODUZIMANJE “ODGOVARAJUĆIH MJERA”
Ipak Predsjednica se odbila složiti da Hrvatska
ne surađuje
prema jednom od tri temelja koje je navelo Tužiteljstvo
Danas, 25. kolovoza 1999., sutkinja Gabrielle Kirk McDonald, predsjednica
Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) izvijestila
je Vijeće sigurnosti o “odbijanju Republike Hrvatske da
surađuje s Međunarodnim sudom”. Zatražila je
Vijeće sigurnosti da poduzme “dovoljno uvjerljive mjere
kako bi Hrvatska poštovala svoje obveze prema međunarodnom pravu”.
Pismo predsjednice McDonald uslijedilo je nakon Zahtjeva tužiteljice
da se utvrdi da Hrvatska krši svoju obvezu suradnje s Međunarodnim
sudom i da se o tome izvijesti Vijeće sigurnosti (vidi Priopćenja
za javnost br. 420 i 423 od 20. i 28. srpnja 1999.). Predsjednica
McDonald također je uputila posebno pismo sutkinji Louise Arbour,
glavnoj tužiteljici MKSJ-a u kojem je objasnila svoje stajalište.
AKCIJE 'OLUJA' I 'BLJESAK'
Zahtjev tužiteljice odnosio se na odbijanje Republike Hrvatske da
prihvati nadležnost Suda nad zločinima koji su navodno počinjeni
za vrijeme i nakon akcija “Oluja” i “Bljesak”
i naknadno odbijanje da dostavi Tužiteljstvu informacije u vezi s
tim akcijama.
U svom pismu sutkinji Arbour, predsjednica McDonald navodi da, premda
u sporu o nadležnosti Suda treba odlučivati Raspravno vijeće,
a ne predsjednik Suda, ona smatra da “Statut [Suda] i
Pravilnik o postupku i dokazima ne dopuštaju državi da ometa
istragu jednostavno tvrdeći da Sud nema nadležnost”.
U skladu s tim, Predsjednica je ustvrdila da Republika Hrvatska krši
svoju obvezu suradnje sa Sudom u njegovim istragama i kaznenom progonu,
prema člancima 18(2) i 29(1) Statuta.
PREDMET “TUTA”
Zahtjev Tužiteljstva također se odnosio na propust Republike
Hrvatske da preda i izruči dvije osobe protiv kojih je MKSJ podigao
optužnice a koje su hrvatske vlasti uhitile, tj. Vinka Martinovića
(zvanog “Štela”) i Mladena Naletilića (zvanog “Tuta”).
Vinko Martinović prebačen je na Međunarodni sud 9. kolovoza
1999. (vidi Priopćenje za javnost br. 427). Stoga, Predsjednica
u svom pismu tužiteljici navodi da je “što se tiče
ovog optuženika, Republika Hrvatska sada ispunila svoje obveze prema
članu 29(2)(e)” prema kojem “države moraju
bez nepotrebnog odlaganja udovoljiti svakom zahtjevu za pomoć u predaji
ili prebacivanju optuženika na Sud”.
Ipak, hrvatske vlasti još nisu izručile Mladena Naletilića,
“bez obzira na činjenicu da su ga uhitile”. U
skladu s tim, Predsjednica je ustanovila da Republika Hrvatska “nije
ispunila svoju obvezu prema članu 29”.
NEISPUNJENI ZAHTJEVI ZA POMOĆ
Tužiteljstvo je u svojem Zahtjevu istaknulo i treći problem,
tj. činjenicu da Hrvatska nije odgovorila na 13 raznih zahtjeva za
pomoć.
U ovom trenutku, Predsjednica suda ipak je odbila “utvrditi
da Republika Hrvatska ne ispunjava svoju obvezu da Sudu dostavlja dokaze
i informacije”. Predsjednica je umjesto toga pozvala tužiteljicu
da najprije zatraži “obvezujući nalog” od
suca. Ovaj bi postupak omogućio Hrvatskoj da iznese svoje tvrdnje
o “nacionalnoj sigurnosti”, a sucu bi omogućio
da usporedi brojne zahtjeve Tužiteljstva pred drugim Raspravnim vijećima
i mjere koje su poduzete u vezi s tim zahtjevima.
Predsjednica je podsjetila da je pritužba Vijeću sigurnosti
posljednja mjera kojoj treba pribjeći tek kad se sve mogućnosti
suradnje potpuno iscrpe.
|
