|
Hag, 31. jula
2001.
JL/P.I.S./608-t
PRESUDA O
KAZNI PRETRESNOG VIJEĆA III U PREDMETU TODOROVIĆ
U nastavku ćete
naći kompletan tekst sažetka presude o kazni Pretresnog vijeća
III, koji je pročitao predsjedavajući sudija Patrick Lipton Robinson
prilikom izricanja presude
Ovaj pretres je sazvan da bi Pretresno vijeće donijelo presudu o
kazni u predmetu Tužilac protiv Stevana Todorovića.
Na početku ću iznijeti
kratku hronologiju ovog predmeta, a zatim ćemo se pozabaviti pitanjima
o kojima se govori u samoj presudi.
Protiv optuženog Stevana Todorovića
podignuta je zajednička optužnica u kojoj su on i još petorica optuženi
za zločine koji su, tvrdi se, počinjeni u opštini Bosanski Šamac
u Bosni i Hercegovini od aprila 1992. do decembra 1993. Stevan Todorović
je optužen, kao načelnik policije u Bosanskom Šamcu, u deset tačaka
optužnice za zločine protiv čovječnosti - uključujući
progon, deportaciju, ubistvo i nehumana djela - u devet tačaka optužnice
za teške povrede Ženevskih konvencija, i u osam tačaka za kršenja
zakona i običaja ratovanja.
U novembru 2000., otprilike dvije
godine nakon prvog pojavljivanja optuženog pred sudom, podnesen je zajednički
podnesak u kojem je Pretresno vijeće obaviješteno o sporazumu između
optuženog i Tužilaštva, u skladu s kojim će se Stevan Todorović
izjasniti da je kriv po tački 1 druge izmijenjene optužnice, a Tužilaštvo
će povući sve ostale tačke optužnice protiv njega.
Dana 13. decembra 2000., pred sudijom
Robinsonom, Stevan Todorović se izjasnio da je kriv po tački
1 optužnice. Njegovo izjašnjavanje o krivici je nakon toga potvrđeno
pred Pretresnim vijećem u punom sastavu. Uvjerivši se da su ispunjeni
uslovi iz pravila 62 bis u vezi s njegovim potvrdnim izjašnjavanjem
o krivici, Pretresno vijeće je Stevana Todorovića proglasilo
krivim. Tada je postupak protiv Todorovića formalno odvojen od postupka
protiv ostalih optuženih.
Na pretresu pred izricanje kazne
održanom 4. maja 2001., Pretresno vijeće je prihvatilo određene
izjave svjedoka koje je uvela odbrana, kao i dva izvještaja vještaka o
zdravstvenom i psihičkom stanju Stevana Todorovića. Odbrani
je dozvoljeno da pozove još dva svjedoka, kao i jednog od vještaka ljekara,
dr. Lečić-Toševski. Prije završne riječi odbrane, Stevan
Todorović se i sam obratio Vijeću.
U skladu sa praksom Međunarodnog
suda, a za potrebe ovog pretresa, ukratko ću iznijeti nalaze Pretresnog
vijeća u ovom predmetu. Naglašavam da je ovo samo sažetak, i da nije
deo presude. Jedini mjerodavni prikaz zaključaka Pretresnog vijeća
i obrazloženja tih zaključaka može se naći samo u pismenoj presudi,
čiji će primjerci biti podijeljeni stranama po završetku ovog
pretresa.
Ovu presudu o kazni Pretresno vijeće
zasniva na prihvatanju potvrdnog izjašnjavanja Stevana Todorovića
o krivici, i nakon toga donesene presude kojom je optuženi osuđen
po tački 1 optužnice za progon kao zločin protiv čovječnosti
iz člana 5 Statuta Međunarodnog suda.
Na samom početku, u presudi
se razmatra težina zločina za koji je osuđen Stevan Todorović.
Kao što je to formulisalo Žalbeno vijeće u predmetu Čelebići,
u izricanju kazne prvenstveno treba uzeti u obzir težinu djela. To podrazumijeva
ocjenu krivičnog ponašanja koje predstavlja osnovu za osuđujuću
presudu, i moguće otežavajuće okolnosti. U presudi se u sažetom
obliku iznose pojedinosti krivičnog ponašanja na kojima se zasniva
osuđujuća presuda Stevanu Todoroviću za zločin progona
- uključujući njegovo učestvovanje u premlaćivanju
i ubistvu Ante Brandića, premlaćivanju još nekoliko pojedinaca
među kojima su bili sveštenik Jozo Puškarić, Silvestar Antunović,
Hasan Bičić, Kemal Bobić, Hasan Čeribasić, Abdulah
Drljačić, Zlatko Dubrić, Roko Jelavić i Hasan Subašić,
te seksualnom zlostavljanju šestorice muškaraca u policijskoj stanici
u Bosanskom Šamcu. Stevan Todorović je takođe priznao svoje
učešće u protivpravnom zatočenju, okrutnom i nehumanom
postupanju i deportaciji i prisilnom premještanju bosanskih Muslimana,
bosanskih Hrvata i drugih civila ne-Srba iz opštine Bosanski Šamac.
Kao komponentu ukupne težine djela,
Vijeće je kao otežavajuće okolnosti uzelo u obzir nadređeni
položaj koji je optuženi imao kao načelnik policije u Bosanskom Šamcu,
i okrutan način na koji je izvršio nekoliko krivičnih radnji
zbog kojih je osuđen. U tom svjetlu, Pretresno vijeće zaključuje
da je Stevan Todorović počinio posebno težak zločin.
Zatim je Vijeće ispitalo da
li postoje olakšavajuće okolnosti i zaključilo da postoje četiri
faktora koja se u ovom slučaju mogu uzeti u obzir za ublažavanje
kazne: naime, priznavanje krivice optuženog, njegova značajna saradnja
s Tužilaštvom, kajanje zbog zločina koje je počinio i pitanje
njegove navodno smanjene uračunljivosti.
Vijeće napominje
da je Todorović tek treći optuženi pred Međunarodnim sudom
koji je osuđen na osnovu potvrdnog izjašnjavanja o krivici. Vijeće
je svjesno prednosti za Međunarodni sud u smislu vremena i sredstava
kada se optuženi potvrdno izjasni o krivici, a posebno kada do tog izjašnjavanja
dođe na početku postupka ili barem prije početka samog
suđenja. Vijeće smatra da bi potvrdno izjašnjavanje o krivici,
u principu, trebalo dovesti do smanjenja kazne koju bi optuženi inače
dobio. Vijeće napominje da suđenje Stevanu Todoroviću još
nije započelo kad je on odlučio da se potvrdno izjasni o krivici.
Vijeće uvažava značajan doprinos Todorovićevog potvrdnog
izjašnjavanja o krivici za efikasnost rada Međunarodnog suda i za
nastojanje Suda da se utvrdi istina, te to uzima u obzir kod ublažavanja
kazne.
Pretresno vijeće,
takođe, uzima u obzir Sporazum o izjašnjavanju o krivici, na osnovu
kojeg Stevan Todorović pristaje da sarađuje s Tužilaštvom davanjem
"istinitih i potpunih informacija i svjedočenjem u predmetu
protiv bivših suoptuženih i, ako to zatraži Tužilaštvo, u bilo kom drugom
postupku. Vijeće je uzelo u obzir navode Tužilaštva u pogledu kvantiteta
i kvaliteta informacija koje je Stevan Todorović do sada dao. Zaključuje
da je dosadašnja saradnja Stevana Todorovića s Tužilaštvom bila značajna
i da bi trebalo takvu saradnju uzeti u obzir kao olakšavajuća okolnost
u ovom predmetu.
Utvrđeno je da
se Pretresno vijeće, da bi kajanje prihvatilo kao olakšavajuću
okolnost kod odmjeravanja kazne, mora uvjeriti da je izraženo kajanje
iskreno. U tom smislu, Vijeće podsjeća na izjavu Stevana Todorovića
tokom pretresa pred izricanje kazne, u kojoj je izrazio kajanje za svoje
zločine te spremnost i želju da doprinese procesu pomirenja u Bosni
i Hercegovini. Vijeće njegovo kajanje smatra olakšavajućom okolnošću
pri odmjeravanju kazne.
U odnosu na pitanje
da li navodna smanjena uračunljivost optuženog može uticati na ublažavanje
kazne, Vijeće smatra da nijedan od dva izvještaja vještaka o zdravstvenom
i psihičkom stanju Stevana Todorovića ne ukazuje na to da je
njegovo stanje u vrijeme počinjenja zločina bilo takvo da bi
bilo razlog za ublažavanje kazne.
Vijeće nadalje,
obavezano Statutom i Pravilnikom da tako postupi, razmatra opštu praksu
u pogledu zatvorskih kazni na sudovima bivše Jugoslavije. Utvrđeno
je da za zločin za koji je Todorović osuđen Krivični
zakon SFRJ predviđa kaznu od 5 do 20 godina zatvora. Vijeće smatra
da, iako mora uzeti u obzir praksu sudova u bivšoj Jugoslaviji, pri odmjeravanju
kazne nema obavezu da poštuje tu praksu.
U završnom dijelu presude,
Vijeće razmatra relativnu težinu koju kod određivanja kazne
treba pripisati svakom od gorepomenutih faktora. Na samom početku
kaže se da je odbrana napominjala da ovaj predmet treba upoređivati
sa predmetom Erdemović, u kojem je optuženi osuđen na
zatvorsku kaznu od pet godina za ubistvo kao kršenje zakona i običaja
ratovanja. Vijeće, međutim, smatra da se taj predmet izrazito
razlikuje, pošto je Pretresno vijeće u predmetu Erdemović
uvažilo prisilu kao olakšavajuću okolnost, a tog elementa u ovom
predmetu nema. Iz tog razloga Vijeće smatra da predmet Erdemović
ne može poslužiti kao mjerilo za odmjeravanje kazne Todoroviću.
Vijeće ponovo ističe veoma tešku prirodu zločina koji je
počinio Stevan Todorović. Posebno podsjeća da je zločin
progona jedini zločin protiv čovječnosti kod kojeg se traži
postojanje diskriminatorne namjere počinitelja. Zaključuje da
je težina krivičnog ponašanja Stevana Todorovića otežana njegovim
nadređenim položajem i načinom na koji su zločini počinjeni.
Štoviše, Vijeće smatra da, iako su olakšavajuće okolnosti u velikoj
mjeri uvažene u odmjeravanju kazne u ovom predmetu, to ni u kom slučaju
ne umanjuje težinu zločina Stevana Todorovića. Vijeće je
olakšavajućim okolnostima u ovom predmetu prvenstveno smatralo potvrdno
izjašnjavanje o krivici Stevana Todorovića i njegovu značajnu
saradnju s Tužilaštvo. Vijeće konstatuje da bi u odsustvu tih okolnosti
optuženi dobio mnogo dužu kaznu.
Sada ću pročitati
ključni paragraf Presude o kazni ovog Vijeća. On glasi:
Iz gorenavedenih razloga,
razmotrivši argumente obe strane, dokaze iznesene na pretresu pred izricanje
kazne, Statut i Pravilnik Međunarodnog suda, PRETRESNO VIJEĆE
IZRIČE KAZNU Stevanu Todoroviću u trajanju od 10 godina
zatvora i UTVRĐUJE da mu se u kaznu koju izriče Pretresno
vijeće uračunavaju dvije godine, deset mjeseci i tri dana, računajući
od dana donošenja ove Presude o kazni, uz dodavanje vremena koje provede
u zatvoru čekajući na odluku po žalbi. U skladu sa pravilom
103(C), Stevan Todorović će ostati u zatvoru Međunarodnog
suda sve dok se ne pripremi njegov transfer u državu u kojoj će služiti
kaznu.
*****
|
