|
Hag, 20. maj 2003.
JL/P.I.S./753-t
PRETRESNO VIJEĆE ODOBRAVA TUŽILAŠTVU DODATNIH
100 DANA SUĐENJA DA ZAVRŠI IZVOĐENJE SVOJIH DOKAZA
NA SUĐENJU MILOŠEVIĆU
U
nastavku se nalazi doslovan tekst usmene Odluke po zahtjevu tužilaštva
u skladu s pravilom 73 bis, koju je pročitao predsjedavajući
sudija May u utorak, 20. maja 2003.
Danas ćemo
raspravu započeti izricanjem usmene odluke Pretresnog vijeća
po zahtjevu koje je Tužilaštvo uložilo u skladu s pravilom 73
bis da se izmijeni broj svjedoka i vrijeme koje tužilaštvo
ima na raspolaganju za izvođenje dokaza.
Dana 10. aprila
2002., Pretresno vijeće je izdalo nalog tužilaštvu da izvođenje
dokaza završi u roku od godinu dana od tog dana, to jeste, 14 mjeseci
od početka suđenja. Pretresno vijeće je iznijelo mišljenje
da nijedno suđenje ne bi trebalo trajati duže od toga.
Dana 25. istog
mjeseca, Žalbeno vijeće je odbacilo zahtjev tužilaštva da se
odobri ulaganje interlokutorne žalbe na taj nalog pošto se nije uvjerilo
da je Pretresno vijeće pogriješilo u primjeni svoje diskrecije, niti
da je nanesena šteta tužilaštvu, ali je konstatovalo da Pretresno
vijeće može uvijek preispitati svoju odluku.
Na pretpretresnoj
konferenciji za dio suđenja koji se odnosi na Bosnu i Hercegovinu,
održanoj 25. jula prošle godine, Pretresno vijeće je, u skladu
sa pravilom 73 bis (C) odredilo da tužilaštvo može pozvati
ukupno 177 svjedoka, a u skladu sa pravilom 73 bis (E), da tužilaštvo
izvođenje dokaza mora završiti do 16. maja ove godine. Pretresno
vijeće je reklo da, ukoliko se okolnosti u toku suđenja promijene,
tužilaštvo može podnijeti zahtjev za izmjenu naloga, s tim da
za takvu izmjenu naloga postoje valjani razlozi.
Tužilaštvo iznosi pritužbu
da je prvobitni nalog prouzrokovao nešto što tužilaštvo naziva anomalijom,
time što je utvrđen broja svjedok i fiksirano raspoloživo vrijeme.
Nije nastala nikakva anomalija. Nalog je bio savršeno jasan i može
se pozvati 177 svjedoka, a vrijeme koje stoji na raspolaganju je do 16.
maja 2003.
Zbog lošeg
zdravstvenog stanja optuženog, vremenu koje je bilo na raspolaganju
dodano je još dana. Dana 2. aprila ove godine, najavljeno je da
će to biti dodatna 54 dana, što znači kako je sad izračunato
da bi posljednji od tih dana bio 5. septembar ove godine.
Tužilaštvo je do 16. maja pozvalo
179 svjedoka, uključujući 55 svjedoka za dio koji se odnosi
na Bosnu i Hrvatsku. Održana su 192 dana pretresa, 95 za dio koji
se odnosi na Bosnu i Hrvatsku.
Tužilaštvo sada ulaže
zahtjev za izdavanje naloga kojim se mijenja nalog od 25. jula, kako bi
se izvođenje dokaza optužbe nastavilo dok Pretresno vijeće
ne sasluša svjedočenja svih svjedoka optužbe navedenih u prilogu
zahtjevu ili onih svjedoka za koje Pretresno vijeće odluči da
ih želi saslušati. Štaviše, od Pretresnog vijeća se traži
da uopšte ne fiksira datum do kojeg tužilaštvo mora izvesti svoje
dokaze.
U ovom trenutku je ostalo
da se sasluša nekih 118 svjedoka iz priložene liste o kojoj sam upravo
govorio, za šta bi prema procjenama trebalo 119 dana. Tužilaštvo
je takođe tražilo da se odobri vremenski period u kojem bi se
saslušali svjedoci u skladu sa pravilom 92 bis, te procjenjuje
da bi izvođenje dokaza optužbe moglo završiti u januaru ili
februaru sljedeće godine.
Osnova na kojoj tužilaštvo
zahtijeva tu izmjenu jeste da je u interesu pravde da se tako postupi,
što je uslov iz pravila 73 bis (F), a u okolnostima koje su postale
jasnije kako je suđenje odmaklo. Tako, dok je Pretresno vijeće
u aprilu 2002. moglo samo baratati projekcijama, danas je u boljem položaju
da donese takvu procjenu. Tužilaštvo tvrdi da je učinilo svaki
napor da ispoštuje vremenski rok, te da poteškoće u vezi sa vremenom
ne može riješiti a da ne bude prisiljeno da odustane od značajnih
dijelova svojih ključnih dokaza.
Tužilaštvo takođe
ulaže zahtjev Vijeću da izmijeni broj svjedoka koje je odredilo,
te kaže da će nastaviti svjedoke zamjenjivati novim ukoliko
takvi budu na raspolaganju.
Amici tvrde da zahtjev
treba odbaciti jer ukoliko bi bio odobren, izvođenje dokaza tužilaštva
bi bilo suviše dugo i naporno za optuženog koji bi se morao nositi
sa tom dužinom trajanja suđenja. Takođe tvrde da bi broj
dokaznih predmeta bio nesavladiv. Amici tvrde da tužilaštvo
nije pokazalo valjane osnove za izmjene u ovako kasnom stadiju suđenja,
s obzirom da su bili pravovremno obaviješteni o tome kako Pretresno vijeće
zamišlja tok suđenja, te dalje tvrde da bi bilo pogrešno da Pretresno
vijeće naznaći koje svjedoke treba saslušati jer bi se time
Pretresno vijeće uključilo u krivično gonjenje optuženog.
Tužilaštvu treba izdati nalog da podnese konačnu listu svjedoka,
kako bi se optuženom omogućilo da dobije adekvatno vrijeme za
pripremu svoje odbrane.
Pozadina ovog zahtjeva je
član 21 Statuta, prema kojem Pretresno vijeće osigurava da je
suđenje ekspeditivno i pravično, i da se postupak vodi u skladu
sa Pravilnikom o postupku i dokazima uz puno poštovanje prava optuženog.
To, naravno, znači da je suđenje pravično i za tužilaštvo
i za optuženog, i da je ekspeditivno i za jedne i za druge. Međutim,
Pretresno vijeće ima širu javnu dužnost da osigura da suđenje
bude ekspeditivno i da ne bude suviše rastrošno u pogledu vremena i sredstava
međunarodne zajednice.
To ostaje kao osnova, ali
pravilo 73 bis (F) predviđa da u toku suđenja Pretresno
vijeće može odobriti zahtjev tužilaštva za dodatno vrijeme
za izvođenje dokaza ukoliko to nalažu interesi pravde. Prema
tome, Pretresno vijeće se sada mora uvjeriti da interesi pravde zaista
nalažu da izmijeni svoj prvobitni nalog od 25. jula. Drugim riječima,
da li je tužilaštvo dokazalo da postoje valjani razlozi da Pretresno
vijeće izmijeni svoj prvobitni nalog? Alternativno, da li su se okolnosti
promijenile na takav način da nalog treba izmijeniti?
To je nemoguće reći,
s obzirom na to da tužilaštvo tvrdi da Pretresno vijeće nije
imalo potpuni uvid prilikom donošenja prvobitne odluke. U tom trenutku,
suđenje je već bilo u toku pet mjeseci. Tužilaštvo se nije
moglo žaliti na neprodužavanje vremenskog roka, pošto je više
od godinu dana znalo da će postojati vremensko ograničenje i
kakvo će biti. S druge strane, Pretresno vijeće mora razmotriti
da li je u interesu pravde da se izvođenje dokaza tužilaštva
ograniči do te mjere da ono ne može pozvati što je moguće
više svjedoka koji će iznijeti ključne dokaze
Pretresno vijeće je
došlo do zaključka da bi bilo u interesu pravde da se dozvole određene
izmjene u vremenskom ograničenju, kako bi se tužilaštvu dalo
više vremena da pozove nove svjedoke za koje smatra da su od ključnog
značaja. Međutim, Pretresno vijeće takođe smatra da
bi, ukoliko u potpunosti odobri zahtjev, izvođenje dokaza optužbe
trajalo jako dugo i bilo mučno za sve učesnike, a naročito
za optuženog koji mora savladati te dokaze i pripremiti odbranu.
Prema tome, u interesu pravde
mora se postići ravnoteža. Čineći to, Pretresno vijeće
smatra da je u okolnostima ovog predmeta bilo mnogo podesnije da se izvrše
izmjene u pogledu broja dana određenih za pretres nego da se postavi
vremensko ograničenje kao što je to urađeno u prvobitnom nalogu.
Prema tome, nalog od 25. jula će se izmijeniti kako bi se tužilaštvu
dalo 100 dana od 16. maja ove godine kao vrijeme koje tužilaštvo
ima na raspolaganju da izvede svoje dokaze. Nalog se neće mijenjati
u pogledu broja svjedoka, ali Pretresno vijeće ima na umu da tužilaštvo
još nije navelo sve svoje svjedoke, te da je bez takvog spiska optuženom
teško pripremiti odbranu. Tužilaštvo je naznačilo da će
ubrzo finalizirati spisak. Pretresno vijeće će i dalje pratiti
ovo pitanje.
*****
|
