Website o naslijeđu Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju

Od zatvaranja MKSJ-a 31. decembra 2017., Mehanizam održava ovaj website u okviru svoje misije očuvanja i promovisanja naslijeđa međunarodnih krivičnih sudova UN-a.

 Posjetite website Mehanizma.

Suci Theodor Meron i Fausto Pocar ponovno izabrani za predsjednika i potpredsjednika

Press Release . Communiqué de presse . Saopštenje
za javnost

(Isključivo za medije. Nije službeni dokument.)
PLENARY
PLENIERE
PLENARNA SJEDNICA
 

Den Haag, 17. studenog
2003.

CT / PIS/ 799t



SUCI THEODOR MERON I FAUSTO POCAR

PONOVNO IZABRANI ZA PREDSJEDNIKA I POTPREDSJEDNIKA


Danas, 17. studenog 2003., stalni suci Međunarodnog kaznenog suda
za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) održali su izvanrednu plenarnu sjednicu
na kojoj su aklamacijom ponovno izabrali suca Theodora Merona (Sjedinjene
Američke Države) za predsjednika Suda, a suca Fausta Pocara
(Italija) za potpredsjednika.


U prilogu su kratki
životopisi predsjednika Merona i potpredsjednika Pocara.


 


*****


PREDSJEDNIK THEODOR MERON

(stupio na dužnost 17. studenog 2001.)


Rođen: Kalisz, Poljska, 28. travnja 1930.


Obrazovanje: studij prava - Sveučilišta Jerusalem i Harvard;
doktorat - Sveučilišta Harvard i Cambridge.


Stručno iskustvo: glavni su-urednik časopisa American
Journal of International Law
od 1993. do 1998., a sada počasni
urednik; od 1978., profesor međunarodnog prava na Pravnom fakultetu
Sveučilišta u New Yorku; profesor međunarodnog prava na Institutu
za međunarodne studije u Genevi (1991-1995); predavač pod pokroviteljstvom
Fondacije Carnegie na Haškoj akademiji međunarodnog prava: stipendist
Fondacije Rockefeller i Instituta Max Planck u Heidelbergu; predavač
na Sir Hersch Lauterpacht Memorial, Sveučilište Cambridge
i gostujući predavač u Oxfordu, All Souls College; gostujući
predavač na Međunarodnom institutu za ljudska prava u Strasbourgu;
voditelj godišnjih seminara o humanitarnom pravu Međunarodnog odbora
Crvenog križa za diplomate UN-a na Sveučilištu New York (NYU); gostujući
profesor na Sveučilištu Harvard (1999.) i gostujući profesor
na Sveučilištu Kalifornije, Berkeley (2000.); izvjestitelj Odbora
pravnih savjetnika Vijeća Europe o utjecaju Europske konvencije o
ljudskim pravima na javno međunarodno pravo (2000.); Savjetnik za
međunarodno pravo u Ministarstvu vanjskih poslova SAD-a (2000.-2001.);
profesor prava Fondacije Charles L. Denison na Pravnom fakultetu Sveučilišta
New York; 2003. na Haškoj će akademiji za međunarodno pravo
držati predavanja o međunarodnom pravu u eri ljudskih prava.


Član: Uredništvo Godišnjaka međunarodnog humanitarnog
prava (the Yearbook of International Humanitarian Law); Vijeće za
vanjske odnose Američkog društva za međunarodno pravo, Francuskog
društva za međunarodno pravo, Američkog ogranka Međunarodnog
pravnog udruženja i Odvjetničke komore države New York. Bio je član
savjetničkih tijela nekoliko organizacija za ljudska prava, uključujući
Americas Watch i Međunarodnu ligu za ljudska prava. Godine 1997.
izabran je kao član Instituta za međunarodno pravo. Godine 1998.
bio je javni član delegacije SAD-a na konferenciji OESS-a o ljudskim
pravima u Copenhagenu. Godine 1998. bio je član delegacije SAD-a
na Rimskoj konferenciji o uspostavljanju Međunarodnog kaznenog suda
- sudjelovao je u izradi nacrta zakonskih odredbi o zločinima, uključujući
zločine protiv čovječnosti. Bio je član Povjerenstva
za pripremu uspostavljanja Međunarodnog kaznenog suda, baveći
se posebno pitanjem zločina agresije. Bio je član nekoliko odbora
stručnjaka Međunarodnog odbora Crvenog križa: za unutarnje sukobe,
za okoliš i oružane sukobe, Upravnog odbora stručnjaka Međunarodnog
odbora Crvenog križa za običajna pravila međunarodnog humanitarnog
prava.


Glavne publikacije: Investment Insurance in International Law
(Osiguranje investicija u međunarodnom pravu), 1976;
The United Nations Secretariat (Tajništvo Ujedinjenih
naroda
), 1977.; Human Rights in International Law (Ljudska
prava u međunarodnom pravu
), 1986. - za koju je nagrađen
priznanjem Američkog društva za međunarodno pravo; Human
Rights in Internal Strife: Their International Protection
(Ljudska
prava u unutarnjim sukobima: njihova međunarodna zaštita)
- predavanja
pod pokroviteljstvom Fondacije Sir Hersch Lauterpacht Memorial, 1987.;
Human Rights and Humanitarian Norms as Customary Law

(Ljudska prava i humanitarne norme kao običajno pravo), 1989.;
Henry's Wars and Shakespeare's Laws
(Henryjevi ratovi
i Shakespeareovi zakoni
), 1993.; Bloody Constraint: War
and Chivalry in Shakespeare
(Krvava prisila: rat i viteštvo
kod Shakespearea
), 1998.; War Crimes Law Comes of Age: Essays
(Zakon o ratnim zločinima sazrijeva: eseji), 1998.; česti
suradnik časopisa American Journal of International Law i drugih
pravnih časopisa.


*****


POTPREDSJEDNIK FAUSTO POCAR

(Član Suda od veljače 2000.)


Rođen: Milano, Italija, 21. veljače 1939.


Obrazovanje: doktorirao pravo na Pravnom fakultetu Sveučilišta
u Milanu, cum laude, 1961. g; "Libero Docente"
međunarodnog prava, 1969.


Akademsko i predavačko iskustvo: od 1976. profesor međunarodnog
prava na Sveučilištu u Milanu (trenutačno na dopustu). Od 1984.
do 1997. bio je zamjenik rektora i član Upravnog odbora Sveučilišta
u Milanu. Osnivač je i direktor Centra za postdiplomski studij prava
i ekonomije Europske zajednice Sveučilišta u Milanu (1989.-2000.).
Od 1981. do 1984. bio je dekan Fakulteta političkih znanosti i član
Sveučilišnog vijeća Sveučilišta u Milanu. U razdoblju od
1980. do 1984., od 1986. do 1987. i od 1991. do 1994. bio je direktor
Instituta za međunarodno pravo Sveučilišta u Milanu. Od 1981.
do 1987. bio je član Odbora za pravna istraživanja Nacionalnog vijeća
za sveučilišta. Od 1970. do 1976., na Sveučilištu u Milanu bio
je profesor europskog prava, od 1985. privatnog međunarodnog prava,
od 1989. do 1999. europskog radnog prava. Od 1995. do 2000. bio je profesor
prava međunarodnih organizacija na Fakultetu za javne odnose, (IULM)
u Milanu. Od 1981. do 1983. bio je glavni urednik "Rivista di
diritto internazionale privato e processuale"
i član uredništva
periodike poput "Italian Yearbook of International Law",
"La Communità internazionale" i "I diritti dellžuomo.
Cronache e battaglie".
Od 1981. do 1983. bio je profesor prava
međunarodnih organizacija na postdiplomskom studiju Sveučilišta
u Parmi. Od 1983. do 1984. bio je profesor prava Europske zajednice na
Sveučililštu Johns Hopkins u Bologni. Godine 1983. i 1993. držao
je kolegije na Haškoj akademiji za međunarodno pravo. Godine 1981.
bio je direktor studija na istoj akademiji. Godine 1979. držao je predavanja
na Institut universitaire international u Luxembourgu.


Stručno iskustvo na polju međunarodnog humanitarnog prava
i ljudskih prava:
Član Raspravnog vijeća II, Međunarodnog
kaznenog suda Ujedinjenih naroda za bivšu Jugoslaviju (2000.) i član
Žalbenog vijeća istog suda (2000.); član Žalbenog vijeća
Međunarodnog kaznenog suda Ujedinjenih naroda za Rwandu (2000.).
U razdoblju od 1985. do 2000. član, a od 1991. do 1992. i predsjedatelj
Odbora za ljudska prava Ujedinjenih naroda prema Međunarodnom ugovoru
o civilnim i političkim pravima: zamjenik predsjedatelja (1987.-1988.),
izvjestitelj (1989.-1990.), izvjestitelj za nove individualne komunikacije
(1995. - 1999.), izvjestitelj za praćenje konačnih stavova (1999.
- 2000.) Bio je posebni predstavnik Visokog povjerenika Ujedinjenih naroda
za ljudska prava za posjet Čečeniji 1995. i Ruskoj federaciji
1995. i 1996. Bio je pozvan da sudjeluje kao govornik u radionicama koje
je organizirao Centar za ljudska prava Ujedinjenih naroda u raznim zemljama/gradovima:
Lomé (1988., 1996.), Kigali (1988.), Moskva (1988., 1989., 1991.),
Milano (1988.), Conakry (1989.), Banjul (1989.), Tokio (1989.), Ottawa
(1990.), Beograd (1990.), Sofija (1990.), Barcelona (1992.), Jakarta (1993.),
Tunis (1994.), Torino (1994., 1996.), Port of Spain (1999.). Bio je pravni
savjetnik talijanske delegacije na zasjedanjima Opće skupštine UN-a
(od 39. do 41. i 45. do 49., tj. u periodu od 1984. do 1986. i od 1990.
do 1994.). Bio je pravni savjetnik talijanske delegacije u UN-ovom Povjerenstvu
za ljudska prava (1984. i od 1988. do 1995.). Bio je član talijanske
delegacije na Svjetskoj konferenciji o ljudskim pravima održanoj u Beču
1993. Bio je talijanski delegat i predsjedatelj neformalne radne grupe
UN-ovog Povjerenstva za ljudska prava koja je razrađivala Deklaraciju
o pravima osoba koje pripadaju nacionalnim ili etničkim, vjerskim
i jezičnim manjinama (1990. - 1991.) Godine 1993. bio je pravni savjetnik
talijanske delegacije na Trećem odboru UN-ove Opće skupštine.
Član je talijanskog Povjerenstva za ljudska prava (Commissione
per i diritti umani presso la Presidenza del Consiglio dei Ministri).

Član je Vijeća Međunarodnog instituta za humanitarno pravo
u San Remu. Od 1989. do 1993. bio je profesor u oblasti ljudskih prava
na Fakultetu diplomatskih i međunarodnih znanosti Sveučilišta
Trst-Gorizia. Godine 1994. držao je kolegij "Mise en oeuvre
universelle et régionale des droits de l'homme"
na Institutu
za međunarodno javno pravo i međunarodne odnose u Solunu. Godine
1999. bio je profesor međunarodnog prava u oblasti ljudskih prava
na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Milanu. Bio je izvjestitelj na
nekoliko znanstvenih sastanaka i gostujući predavač na raznim
talijanskim i stranim sveučilištima i institutima, baveći se
pitanjima ljudskih prava i međunarodnog humanitarnog prava.


Udruženja: Od 1997. suradnik Instituta za međunarodno pravo
(Institut de droit international). Dopisni član milanskog
instituta Istituto Lombardo, Academia di Scenze e Lettere. Član
Nacionalne direkcije Talijanskog društva za međunarodnu organizaciju
(SIOI) i bivši predsjedatelj milanske sekcije tog društva. Član Talijanskog
društva za međunarodno pravo, francuskog društva Société
française de droit
international, Američkog društva
za međunarodno pravo i Međunarodnog pravnog udruženja. Od 2000.
predsjednik, od 1997. do 2000. potpredsjednik, od 1982. do 1997. glavni
tajnik Talijansko-njemačkog udruženja pravnika. Član Upravnog
odbora Instituta za studij međunarodne politike (ISPI) u Milanu.
Član i bivši predsjedatelj Europske skupine za privatno međunarodno
pravo.


Priznanja: "Medaglia džoro" za obrazovanje, kulturu
i umjetnost koju mu je dodijelio Predsjednik Republike Italije. Član
Reda Republike Italije. "Verdienstkreuz 1. Klasse" Savezne
Republike Njemačke. Nagrada "Milano Produttiva"
Trgovačke komore Milana.


Druge profesionalne aktivnosti: Član milanske Odvjetničke
komore i odvjetnik na Kasacionom sudu i drugim višim talijanskim sudovima.
Arbitrator i savjetnik u nacionalnim i međunarodnim predmetima. Član
Znanstvenog odbora Instituta za unapređenje arbitraže (ISDACI) u
Milanu. Član Association suise de l'arbitrage (ASA). Član
talijanske delegacije na Haškoj konferenciji o privatnom međunarodnom
pravu (1980., 1996.-1999.). Godine 1980. i 1981. talijanski delegat u
Odboru Europske organizacije za patente u Minhenu. Od 1984. do 1995. pravni
savjetnik talijanske delegacije u UN-ovom odboru za uporabu svemira u
mirnodopske svrhe i član Pravnog pod-odbora istog Odbora. Od 1997.
do 1999. bio je izvjestitelj ad hoc Skupine "Revizija
konvencija iz Brisela i Lugana" Vijeća Europske Unije. Od 1997.
do 2000. bio je su-izvjestitelj Posebnog povjerenstva za pitanje jurisdikcije,
priznanja i provođenja stranih presuda Haške konferencije o privatnom
međunarodnom pravu. Od 1995. do 1998. bio je član Znanstvenog
vijeća programa "Alfa" Europske Unije (América Latina
Formación Académica)
. Od 1971. do 1972. bio je član Regionalnog
nadzornog povjerenstva regije Lombardije. Od 1977. do 1982. bio je član
Zakonodavnog odbora regije Lombardije pri predsjedništvu regionalne uprave.
Od 1985. do 1989. bio je član Odbora za reformu privatnog međunarodnog
prava u talijanskom Ministarstvu pravosuđa. Godine 1993. predsjedao
je Organizacijskim odborom milanskog zasjedanja Instituta za međunarodno
pravo (Institut de droit international).


Napisao je (oko 100) članaka i eseja o javnom i privatnom
međunarodnom pravu koji su objavljeni u raznim talijanskim i stranim
časopisima.


*****