|
Den Haag, 3. listopada 2005.
JP/MO/1009-t
TUŽITELJIČINA OCJENA HRVATSKE SURADNJE
U prilogu se nalazi ocjena glavne tužiteljice MKSJ-a o suradnji
Hrvatske s MKSJ-om
Ova ocjena razmatra postignuti napredak i preostale
teškoće u područjima koje sam istaknula u svojoj ocjeni podnesenoj
Radnoj skupini EU 26. travnja 2005.
Hrvatska obično na tužiteljičine zahtjeve
za pomoć u vezi s dokumentima i svjedocima odgovara pravodobno i
cjelovito. Dokumenti, čak i kad su osjetljive prirode, dostavljaju
se unutar rokova i bez ikakvih posebnih uvjeta. Kad se radi o dostavljanju
traženih dokumenata, suradnja Hrvatske trenutačno je doista najbolja
od svih zemalja u regiji.
Sudska suradnja i dalje teče glatko. Moj Ured ima
redovne kontakte s hrvatskim državnim odvjetnikom u vezi s drugim predmetima
koji se tiču ratnih zločina. Odluka MKSJ-a od 14. rujna da
proslijedi Hrvatskoj, u skladu s pravilom 11bis, jedan predmet
koji se odnosi na dva počinitelja srednjeg ranga, Norca i Ademija,
pokazuje povjerenje MKSJ-a u sposobnost Hrvatske da vodi pravedno suđenje.
Hrvatske su vlasti imale važnu ulogu u operaciji koja
je dovela do uhićenja Milana Lukića u Argentini. Milan Lukić je
bosanski Srbin koji je bio u bijegu od 1998. Zahvaljujući izvrsnoj
suradnji srpskih, hrvatskih i argentinskih vlasti, bjegunac je 8. kolovoza
2005. uhićen u Buenos Airesu.
U ovom trenutku, jedino preostalo pitanje kad se radi
o suradnji Hrvatske s MKSJ-om je dovođenje u Den Haag Ante Gotovine,
koji je optužen 8. lipnja 2001. i otada je u bijegu. Pitanje koje treba
razmotriti jest čini li Hrvatska sve u svojoj moći da pronađe,
uhiti i dovede ovog bjegunca. Ova se ocjena temelji na više od 130 izvještaja
koje je moj Ured primio od hrvatskih službi koje su uključene u
potragu za Antom Gotovinom, na gotovo svakodnevnim kontaktima mojeg Ureda
i hrvatskog državnog odjetnika Mladena Bajića i drugim kontaktima
s hrvatskim i međunarodnim izvorima.
U prvoj polovici ove godine, utvrđene su ozbiljne
slabosti u funkcioniranju hrvatskih obavještajnih službi. Osjetljive
informacije curile su medijima, zadržavani su ključni obavještajni
podaci, a operativni rad nije bio niti usredotočen, niti proaktivan, čak
niti primjereno koordiniran. Od svibnja, rad relevantnih službi značajno
se poboljšao. Više nema curenja povjerljivih dokumenata MKSJ-a koja bi
se mogla pripisati hrvatskim Vladinim službama. Nema dokaza da se informacije
namjerno skrivaju od nas ili drugih relevantnih hrvatskih službi. Izvještaji
dobiveni od obavještajnih službi pokazuju da su aktivnosti više usredotočene
i koordinirane s drugim službama u Ministarstvu unutarnjih poslova i
Ministarstvu financija, te s državnim odvjetnikom.
Obveze koje je Hrvatska preuzela Akcijskim planom koji
je Hrvatska predočila Radnoj skupini 26. travnja 2005. samo su djelomično
provedene. Naprimjer, dosad nisu poduzete nikakve dalekosežene mjere
u vezi sa strukturalnim problemima koji su ranije utvrđeni. Zakoni
o reorganizaciji obavještajnih službi i o zaštiti podataka još nisu usvojeni,
a ozbiljni problemi istaknuti u prijašnjim ocjenama nisu u potpunosti
istraženi i procesuriani. Ipak, ove manjkavosti nisu imale izravnog utjecaja
na operaciju koju je Hrvatska vodila kako bi pronašla i uhitila Antu
Gotovinu.
Napori uloženi protiv mreže pokazali su napredak. Osobe
i tvrtke koje možda pružaju financijsku i druge vrste pomoći Anti
Gotovini pomno se nadziru i istražuju. Dovoljna sredstva dodijeljena
su za operaciju, i čini se da razna ministarstva i službe koje su
u nju uključene koordiniraju svoje aktivnosti na zadovaljavajući
način, zahvaljujući posebno profesionalizmu i osobnoj predanosti
državnog odvjetnika Bajića.
Uhićenje Hrvoja Petrača 31. kolovoza u Grčkoj
pozitivan je razvoj događaja. Hrvatske su vlasti igrale ulogu u
toj operaciji, premda ne vodeću. Hrvatski je sud osudio Petrača
nakon što je proglašen krivim za otmicu, a osumnjičen je i kao glavni
financijer Gotovinina bijega. Postoji mogućnost da će pružiti
korisne informacije. Ipak, postoje i druge ključne osobe koje nemaju
veze s Petračem, a koje potpomažu ovog bjegunca i u Hrvatskoj i
izvan nje.
Prema izvorima izvan hrvatske Vlade, Gotovina se nalazi
u Hrvatskoj ili u Bosni i Hercegovini, te postoje naznake da se možda
skriva u nekom franjevačkom samostanu. Moj posjet Vatikanu 1. srpnja
samo je potvrdio nedostatak volje Svete Stolice da surađuje s MKSJ-om.
Ključno je pitanje može li hrvatska Vlada učiniti
više da pronađe i uhiti Antu Gotovinu. Sudeći po izjavama najviših
hrvatskih dužnosnika, po znatnim sredstvima angažiranim u operaciji,
te po nalozima danim raznim službama, izgleda da hrvatska Vlada posjeduje
poličku volju da pronađe, uhiti i dovede bjegunca. Pretvaranje
te odlučnosti u opipljive rezultate, što znači dovođenje
Gotovine u Den Haag, ostaje ključni izazov.
Kao zaključak, mogu potvrditi da Hrvatska na zadovoljavajući
način odgovara na sve moje zahtjeve. Svakodnevno se odvijaju intenzivni
kontakti s ciljem pronalaženja i uhićenja Ante Gotovine. Nema dokaza
da Hrvatska ne čini sve što može kako bi pronašla i uhitila Antu
Gotovinu. Od najveće je važnosti da hrvatska nastavi raditi istim
intenzitetom, neovisno o razvoju političkih događaja, bilo
u zemlji ili izvan nje.
Tijekom mojeg posjeta Zagrebu 30. rujna, i predsjednik
Mesić i predsjednik Vlade Sanader uvjerili su me da su hrvatske
vlasti odlučne učiniti sve što je potrebno kako bi pronašle
i uhitile Gotovinu. Iskustvo pokazuje da je međunarodna potpora,
a posebno snažno zanimanje EU za ovo pitanje, bilo snažan poticaj Hrvatskoj
za suradnju s MKSJ-om. Nadam se da će se MKSJ i dalje moći
osloniti na tu potporu, koja ostaje jednako važna.
U svjetlu gore navedenog, mogu reći da nekoliko
posljednjih tjedana Hrvatska s nama u potpunosti surađuje i čini
sve kako bi pronašla i uhitila Antu Gotovinu. Ako Hrvatska nastavi raditi
istom odlučnošću i intenzitetom, uvjerena sam da on uskoro
može biti doveden u Den Haag.
******
|
