I. Uvod

Ideja o održavanju konferencije koja bi procijenila naslijeđe MKSJ inspirisana je širim naporima UN da koordiniraju aktivnosti u vezi s vladavinom prava, pod rukovodstvom zamjenika generalnog sekretara(1) i od strane akademskih stručnjaka, političkih analitičara i drugih zainteresovanih strana koje žele da i dalje doprinose napretku pravde, kako na međunarodnom, tako i na nacionalnom planu. Konferencija je obezbijedila platformu Međunarodnom sudu i relevantnim zainteresovanim stranama za razmjenu stavova o naslijeđu Međunarodnog suda i vizija o tome kako na najbolji način iskoristiti njegovo pravno i institucionalno naslijeđe; za razmjenu informacija o aktivnostima na očuvanju tog naslijeđa koje provode Međunarodni sud, druga tijela UN-a i međunarodne organizacije, nacionalne vlade i sudovi, nevladine organizacije i akademski stručnjaci; kao i za promoviranje koordinacije i saradnje između aktera kako bi se ojačali napori u postizanju zajedničkih ciljeva putem korišćenja naslijeđa Međunarodnog suda.

Naslijeđe Međunarodnog suda može biti šire koncepcijski zamišljeno kao “ono što će Međunarodni sud predati naslijednicima i drugima”, uključujući:

• Činjenične zaključke o ratnim zločinima koji su se dogodili i odgovornosti optuženih za te zločine.
• Pravno naslijeđe Međunarodnog suda, uključujući njegova pravila o postupku i dokazima, praksu Međunarodnog suda, Tužilaštva i sekretara i, možda najznačajnije, njegove presude i odluke, koje definišu pravne elemente zločina koji se moraju utvrditi van svake razumne sumnje kako bi se utvrdila odgovornost optuženih. Te presude, odluke i praksa predstavljaju doprinos razvoju materijalnog i proceduralnog međunarodnog humanitarnog prava i međunarodnog krivičnog prava.
• Spise Međunarodnog suda, uključujući audio-vizuelne zapise postupaka, transkripte i dokaze koji su uvršteni u predmete, kao i zbirke materijala prikupljene tokom istraga. Zajedno, taj materijal, čiji je dio povjerljive prirode, predstavljaće arhivu rada Međunarodnog suda.
• Institucionalno naslijeđe Međunarodnog suda, uključujući doprinos stvaranju drugih međunarodnih i hibridnih krivičnih sudova, a posebno razvoju lokalnih pravosuđa u bivšoj Jugoslaviji i njihovih kapaciteta da održavaju pravične i efikasne postupke za ratne zločine.
• Regionalno naslijeđe, kojim se promoviše vladavina prava u bivšoj Jugoslaviji i doprinosi miru i stabilnosti u regionu. Blisko povezan s ovim efektom je i doprinos Međunarodnog suda nacionalnim krivičnim postupcima i, šire, pružanju osjećaja pravde žrtvama zločina počinjenih tokom ratova u bivšoj Jugoslaviji, lokalnim zajednicima i društvima uopšte.
• Normativno naslijeđe međunarodne zajednice izraženo kroz njegovu podršku za stvaranje i djelovanje Međunarodnog suda, čime je čovječanstvo istaklo svoj zahtjev za pravdu i čime je povećana vidljivost borbe protiv nekažnjivosti za ozbiljne zločine na osnovu međunarodnog prava.
• Pored ovih različitih aspekata naslijeđa Međunarodnog suda, treba razmotriti i mehanizam kojim treba nastaviti rad Međunarodnog suda i sačuvati ga za buduća pokoljenja.

Strategija Međunarodnog suda za uspostavljanje i obezbjeđivanje korištenja njegovog naslijeđa od strane zemalja bivše Jugoslavije aktivno je izgrađivana tokom posljednjih nekoliko godina i sastoji se od dva elementa: prvo, pomoći u izgradnji kapaciteta sudova u regionu da nastave rad Međunarodnog suda dugo nakon što Međunarodni sud prestane s radom i, drugo, obezbjeđivanja da sudovi u regionu imaju pristup relevantnim materijalima s Međunarodnog suda u upotrebljivom obliku. Međutim, razvoj šireg naslijeđa Međunarodnog suda tek je u začetku i ova je konferencija imala važnu ulogu u razvoju cjelokupne strategije koja će nadograđivati i efikasno koristiti pravni i institucionalni napredak koji je proizašao iz rada Međunarodnog suda. U tom smislu, konferencija je obezbijedila platformu zemljama bivše Jugoslavije, zemlji domaćinu, široj međunarodnoj zajednici, ključnim međunarodnim organizacijama, zainteresiranim stranama, kao i akademskim stručnjacima iz oblasti međunarodnog prava, da razmijene ideje o svojim vizijama šireg naslijeđa Međunarodnog suda.

Nakon konferencije, Međunarodni sud će pripremiti podrobni izvještaj o svojoj strategiji naslijeđa koji će biti dostupan javnosti. Pored toga, projekt za ljudska prava “Sanela Diana Jenkins” pri Pravnom fakultetu Kalifornijskog univerziteta u Los Anđelesu (UCLA) obezbijedit će objavljivanje knjige ili zbirke članaka koji bi uključili ili odrazili prezentacije i intervencije tokom konferencije.

II. Elementi naslijeđa i inicijative

A. Jačanje nacionalnih jurisdikcija i dostupnost spisa glavni su elementi strategije naslijeđa u odnosu na bivšu Jugoslaviju

Glavni podsticaj Savjetu bezbjednosti da uspostavi Međunarodni sud na osnovu poglavlja VII Povelje Ujedinjenih nacija bilo je uvjerenje Savjeta bezbjednosti da će krivično gonjenje onih koji su najodgovorniji za počinjenje zločina tokom sukoba doprinijeti ponovnom uspostavljanju mira i bezbjednosti u bivšoj Jugoslaviji. Deset godina kasnije, nakon što je Savjet bezbjednosti usvojio strategiju okončanja rada Suda, Međunarodni sud je dobio mandat, zajedno s međunarodnom zajednicom, da podrži jačanje nacionalnih pravosuđa u bivšoj Jugoslaviji. Strategija naslijeđa MKSJ u odnosu na bivšu Jugoslaviju zasnovana je na principu da Međunarodni sud ima odgovornost prema međunarodnoj zajednici i državama bivše Jugoslavije da obezbijedi nastavak svog rada na nacionalnom nivou u skladu s ciljevima zbog kojih je uspostavljen.(2)

Mada strategija naslijeđa prihvata primat MKSJ nad nacionalnim sudovima, njen središnji dio jeste kolegijalno partnerstvo s pravosuđima u bivšoj Jugoslaviji. Da bi lokalna pravosuđa imala kapacitet da nastave rad koji je započeo Međunarodni sud, sudije, tužioci i advokati u okviru nacionalnih sistema moraju imati pristup spisima Međunarodnog suda; oni moraju imati sredstva da pronađu i razumiju dokumenta koja su relevantna za njih. Oni takođe moraju posjedovati potrebne ljudske resurse i obrazovanje kako bi im se omogućilo da postupaju u predmetima o ratnim zločinima, zločinima protiv čovječnosti i genocidu.

Ove ideje ni u kom slučaju nisu nove; Međunarodni sud već duži niz godina pomaže nacionalnim pravosuđima i učestvuje u različitim obrazovnim programima usmjerenim na razvijanje poznavanja materije i profesionalnih sposobnosti advokata u bivšoj Jugoslaviji još od prvog Outreach simpozija MKSJ 1998. godine. Uvođenjem Outreach programa godinu dana kasnije, Međunarodni sud je aktivno počeo da omogućava pristup presudama i postupcima zainteresovanim grupama u zemljama na koje su se oni odnosili. Tokom godina, osoblje MKSJ učestvovalo u regionu je na brojnim konferencijama i seminarima za obuku o međunarodnom humanitarnom i krivičnom pravu. U skorije vrijeme, korištene su i druge forme prijenosa znanja, kao što su programi obuke pripravnika za studente iz regiona, radne posjete, okrugli stolovi sudija i posebno pripremljeni kursevi za obuku, na primjer, za sudsku policiju ili osoblje za podršku svjedoka.

B. Strukturalne i pravne reforme u regionu

Strategija okončanja rada MKSJ bila je katalizator za strukturalne i pravne reforme u regionu. Usvajanjem strategije okončanja rada(3) Savjet bezbjednosti je signalizirao da je došlo vrijeme da se počne s prenošenjem odgovornosti za još uvijek otvorene predmete ratnih zločina domaćim pravosudnim sistemima, i Savjet je zatražio od zajednice donatora da pomognu u pružanju podrške u tu svrhu. Jedan od najvidljivijih rezultata jeste stvaranje specijalizovanih odjeljenja za međunarodne zločine pri Državnom sudu i Tužilaštvu Bosne i Hercegovine i pravne reforme koje su uslijedile. Sliče reforme preduzete su i drugdje u regionu, posebno uspostavljanjem Veća za ratne zločine u Beogradu i srpskog Tužilaštva za ratne zločine.

Uspostavljanje specijalizovanih vijeća i tužilaštava, kao i Odsjeka krivične odbrane u Bosni i Hercegovini,(4) obezbijedilo je MKSJ-u i raznim međunarodnim agencijama jasne pandane, što je olakšalo napore na izgradnji kapaciteta u regionu za lokalne postupke za ratne zločine. Konferencija će pružiti priliku organizacijama uključenim u projekte izgradnje kapaciteta u bivšoj Jugoslaviji i nacionalnim pravosuđima, koje su subjekti tih inicijativa, da podijele svoja iskustva i vizije naslijeđa Međunarodnog suda u budućnosti.

C. Prosljeđivanje predmeta i prebacivanje istražnog materijala

Proces prosljeđivanja predmeta na osnovu Strategije okončanja rada služio je za produbljivanje odnosa Međunarodnog suda sa domaćim sudovima u bivšoj Jugoslaviji. To nije bio prvi put da se dokazi koje je prikupio MKSJ koriste u nacionalnim sudovima, niti je bilo prvi put da tužilac preduzima pregled postojećih optužnica kako bi identifikovao predmete koji bi se mogli povući iz međunarodnog domena, ali je sada proces intenzivno angažovao obje strane, pošto je prosljeđivanje i prebacivanje dokaza sistematski inicirao Međunarodni sud. Svi organi Međunarodnog suda bili su suočeni s povećanjem obima posla prilikom obrade zahtjeva za pomoć od nacionalnih sudova i tužilaštva. Kako bi se olakšala obrada zahtjeva za pristup povjerljivim materijalima, sudije su usvojile novo pravilo(5) koje omogućava sudu ili stranama iz druge jurisdikcije da podnesu zahtjev Međunarodnom sudu za opoziv, izmjenu ili proširenje zaštitnih mjera. Tužilac je oformio posebni tim za tranziciju i prosljeđivanje predmeta radi vođenja prebacivanja predmeta i istražnih dosjea nacionalnim jurisdikcijama, što je uključivalo pripremu velike količine dokaznog materijala. Sekretarijat je pripremio postupke za dostavljanje ovjerenih kopija spisa predmeta. Sveukupno, Međunarodni sud je pravosuđima u bivšoj Jugoslaviji proslijedio osam predmeta sa ukupno trinaestero optuženih protiv kojih je Sud već bio podigao optužnice, i više nema predmeta čije bi se prosljeđivanje razmatralo.

Uporedo sa prosljeđivanjem predmeta koji su uključivali optužnice koje je podnio MKSJ, tužilac Međunarodnog suda pregledao je i sakupio istražni materijal u vezi s jednim brojem lokacija zločina i osumnjičenih radi prebacivanja Državnom tužilaštvu Bosne i Hercegovine, Državnom tužiteljstvu u Hrvatskoj, kao i Tužilaštvu za ratne zločine u Srbiji. Taj proces će biti okončan do kraja 2009. godine. Nakon što lokalne vlasti pregledaju i izvrše procjenu dostavljenog materijala, Tužilaštvo im pruža obimnu naknadnu pomoć. Tužilaštvo takođe pruža podršku naporima lokalnih tužilaštava omogućavanjem pristupa istražnom materijalu i dokazima koji su dostupni u Haagu. Broj i kompleksnost zahtjeva za pomoć koji pristižu raste, a očekuje se da će broj zahtjeva za pristup zbirkama dokaza koje drži Međunarodni sud u doglednoj budućnosti ostati visok.

D. Saradnja s civilnim društvom putem Outreach programa Međunarodnog suda

Civilno društvo predstavlja zainteresovanu stranu u naslijeđu Međunarodnog suda. Suđenja na Međunarodnom sudu su usredsređena na utvrđivanje krivice ili nevinosti optuženih, ali postupci Međunarodnog suda imaju i širi kontekst. Korist od rada Međunarodnog suda u krajnjoj instanci osjećaju društva i zajednice, a nevladine organizacije, kao što su grupe za zaštitu ljudskih prava i udruženja žrtava, tradicionalno su među najglasnijim komentatorima i najpažljivijim posmatračima rada Međunarodnog suda. Okvir tranzicione pravde povezuje suđenja za ratne zločine s drugim konceptima i procesima, kao što su pomirenje, izgradnja mira i “suočavanje s prošlošću”. Štaviše, Savjet bezbjednosti, kada je uspostavio Međunarodni sud, izrazio je svoje uvjerenje da će krivično gonjenje lica odgovornih za ozbiljna kršenja doprinijeti ponovnom uspostavljanju i očuvanju mira.6 To je bio ključni faktor koji je ležao u osnovi uspostavljanja Outreach programa Međunarodnog suda, koji je pokrenut tokom predsjedavanja Gabrielle Kirk McDonald.

Tokom posljednjih deset godina, Outreach program Međunarodnog suda pomogao je javnosti u regionu i zajednicama pogođenim zločinima da prate i razumiju sudske postupke Međunarodnog suda. Outreach je obezbijedio prijevod i distribuciju brošura s podacima o predmetima Međunarodnog suda, a predstavnici Međunarodnog suda su učestvovali u TV i radio programima. Outreach je takođe imao ključnu ulogu prilikom osmišljavanja serije konferencija “Približavanje MKSJ-a zajednicama u BiH”, koje su visoke predstavnike MKSJ vodile u opštine gdje su se odigrali zločini kako bi objasnili istrage i suđenja Međunarodnog suda grupama žrtava i lokalnim zajednicama.

Veliki broj pitanja vezanih za zločine počinjene tokom sukoba u bivšoj Jugoslaviji i dalje imaju ulogu u javnom diskursu i postkonfliktnom razvoju društava i zajednica u regionu, i to ih čini važnom zainteresiranom stranom u naslijeđu MKSJ. Mora se obezbijediti njihov efikasan pristup odlukama i spisima Međunarodnog suda. Konferencija će pružiti priliku da civilno društvo iznese svoje ideje o korišćenju naslijeđa Međunarodnog suda i da se diskutuje o povezanim ciljevima i aktivnostima.

Konkretna pomoć se pruža nacionalnim jurisdikcijama na osnovu njihovih zahtjeva, a internet stranica Međunarodnog suda je primarno sredstvo za omogućavanje javnog pristupa predmetima i spisima Međunarodnog suda. Internet stranica je temeljno prerađena 2008. godine i uvedeno je nekoliko novih sadržaja, uključujući u potpunosti višejezičnu prezentaciju na engleskom, francuskom i bosanskom, hrvatskom ili srpskom (kao i odabrane materijale na albanskom i makedonskom), te osvježeni izgled i jasnu strukturu.

Jedna od najvažnijih novih funkcija je pristup preko interneta Sudskim spisima MKSJ (ICR), koji je zasnovan na internoj sudskoj bazi podataka Međunarodnog suda (JDB). ICR sadrži sva javna dokumenta iz predmeta Međunarodnog suda, počev od presuda, odluka i pravnih podnesaka, do transkripata i dokaznih predmeta na svim dostupnim jezicima. Dostupnost ICR preko interneta je veliki korak naprijed u pružanju sveobuhvatnog pristupa dosjeima predmeta Međunarodnog suda i to predstavlja značajno istraživačko oruđe za advokate, studente, istraživače i druge zainteresovane predstavnike javnosti. Drugi ključni elementi internet stranice uključuju direktni internet prenos svih postupaka, interaktivnu mapu lokacija zločina, rezimee predmeta, podatke o predmetima i arhiv vijesti.

Iz perspektive naslijeđa, ključno je obezbijediti dugoročno održavanje internet stranice nakon što Međunarodni sud prestane s radom.

E. Rezidualni mehanizam (ili rezidualni mehanizmi)

Oblik naslijeđa Međunarodnog suda je djelimično povezan s radom Neformalne radne grupe Savjeta bezbjednosti o međunarodnim sudovima na uspostavljanju rezidualnog mehanizma, (ili rezidualnih mehanizama) za MKSJ i Međunarodni krivični sud za Ruandu, koji će nastaviti da obavljaju ograničeni broj zadataka nakon zatvaranja ovih sudova. Odluke koje treba da donese Savjet bezbjednosti o važnim pitanjima, kao što su funkcije koje treba da zadrži rezidualni mehanizam, njegova lokacija i dostupnost arhiva, imat će uticaja na trajni utisak koji će ostaviti Međunarodni sud.

Na dan 21. maja 2009. godine, generalni sekretar, u skladu s Predsjedničkom izjavom Savjeta bezbjednosti od 19. decembra 2008. godine,7 objavio je Izvještaj o administrativnim i budžetskim aspektima opcija za moguće lokacije arhive MKSJ i MKSR i sjedišta rezidualnog mehanizma (ili rezidualnih mehanizama) ovih međunarodnih sudova.(8) Izvještaj na 60 strana daje informacije o zadacima i dostupnim opcijama kako bi se pomoglo Savjetu bezbjednosti da donese odluke po suštinskim pitanjima. On naznačava ključna područja u kojima Savjet bezbjednosti treba da donese odluku i daje preporuke Savjetu bezbjednosti za dalje aktivnosti. Dana 8. oktobra 2009. godine, generalni sekretar je obavijestio Međunarodni sud da je Savjet bezbjednosti prihvatio preporuke Međunarodnom sudu sadržane u izvještaju da sprovede različite zadatke kao dio strategije okončanja rada, kao i do njegovog zatvaranja.(9)

Sekretarijat UN se u velikoj mjeri konsultovao s Međunarodnim sudom prilikom pripreme Izvještaja generalnog sekretara, ali dok god Savjet bezbjednosti ne odgovori na važna politička pitanja, uticaj rezidualnog mehanizma na naslijeđe Međunarodnog suda ne može se precizno procijeniti. Ukoliko rezidualni mehanizam treba da pruži podršku širim ciljevima naslijeđa Međunarodnog suda, imperativ je da on garantuje što širi pristup javnim i, gdje je to moguće, povjerljivim materijalima Međunarodnog suda lokalnim pravosudnim organima. Podjednako je važno da rezidualni mehanizam bude adekvatan u zaštiti dugoročnog integriteta rada Međunarodnog suda i da obezbijedi nastavljanje zaštite svjedoka, nadzora sprovođenja kazni, suđenja optuženima koji su u bjekstvu i krivičnog gonjenja predmeta za nepoštovanje suda.

F. Arhive Međunarodnog suda i njihova buduća lokacija i vođenje

Spisi Međunarodnog suda mogu se podijeliti u tri glavne kategorije: (a) sudski spisi predmeta; (b) spisi koji nisu dio sudskih dosjea stricto sensu, ali su proizvedeni u vezi sa sudskim procesima; i (c) administrativni spisi.(10) Tokom 16 godina rada, Međunarodni sud je, u sklopu svojih istraga i suđenja, sakupio ogroman broj dokumenata i materijala, kao i digitalnih zapisa.

Najvažniji dio arhiva za nacionalne jurisdikcije jesu dokumenti, uključujući izjave svjedoka i druge dokaze koji mogu biti od koristi tokom domaćih istraga i suđenja. U tom smislu, postoji važna razlika između dosjea predmeta, za koje je nadležan Sekretarijat, i materijala koje drži Tužilaštvo, a koji nisu korišteni ni u jednom postupku.

Međunarodni sud već duže vrijeme pomaže nacionalnim pravosuđima tako što im omogućuje pristup spisima Međunarodnog suda, kao što je prethodno navedeno u vezi sa prosljeđivanjem predmeta i prebacivanjem istražnog materijala. Tokom konsultacija u vezi s budućom lokacijom i vođenjem arhiva, Međunarodni sud je stalno podvlačio važnost omogućavanja nacionalnim pravosuđima najšireg mogućeg pristupa arhivama u svrhu nacionalnih postupaka i obezbjeđivanja da postupci Međunarodnog suda budu transparentni široj zajednici.

Savjet bezbjednosti će donijeti konačnu odluku o budućoj lokaciji i vođenju arhiva. U svom Izvještaju, generalni sekretar je preporučio Savjetu bezbjednosti da objedini lokacije arhiva i rezidualnog mehanizma, i predlažio da rezidualni mehanizam (ili rezidualni mehanizmi) i arhiva budu locirani blizu pogođenim zemljama.(11)

G. Trenutni rad na pregledu, organizaciji i čuvanju arhiva

Nakon Izvještaja generalnog sekretara, Međunarodni sud je intenzivirao svoje napore na pripremi arhiva Međunarodnog suda za migraciju u instituciju koja bude određena da ih primi nakon okončanja rada Međunarodnog suda. Međunarodni sud je primijenio plan za kohezivni pregled spisa predmeta kako bi se utvrdilo da li se može ukloniti oznaka povjerljivosti s materijala koji su bili zaštićeni tokom sudskih postupaka. U toku je pilot pregled prvog predmeta. Pregled svih predmeta će biti veliki zadatak koji će povećati radno opterećenje nekoliko odsjeka Sekretarijata, ali i sudskih vijeća, pošto će izmjena zaštitnih mjera zahtijevati donošenje naloga sudije ili vijeća.

Zajedno s Odsjekom UN za vođenje arhiva i spisa (UN ARMS) i Zajedničkom radnom grupom međunarodnih sudova za arhivsku strategiju, Međunarodni sud razvija politiku čuvanja spisa i započeo je sveobuhvatni pregled nekoliko različitih prijedloga programa čuvanja spisa u okviru MKSJ kako bi se obezbijedila konzistentnost. Razvija se procedura za identifikaciju štampanih materijala koji trebaju da budu uključeni u prebacivanje radi dugotrajnog čuvanja.

Arhiva MKSJ sadrži ogromnu količinu audio-vizuelnog materijala, posebno audio i video snimaka koji su podnijeti kao dokazni predmeti (npr. TV izvještaji ili presretnuti telefonski razgovori) i audiovizuelnih snimaka sudskih postupaka Međunarodnog suda. Obje vrste materijala su od interesa za javnost, u svrhu domaćih postupaka i kao zapis rada Međunarodnog suda. Projekat koji uključuje digitalizaciju audio-vizuelnih snimaka sudskih postupaka Međunarodnog suda započeo je krajem 2009. godine. Metodi omogućavanja pristupa audio-vizuelnim zapisima nacionalnim jurisdikcijama i široj javnosti su u razradi.

H. Studija izvodljivosti o uspostavljanju informativnih centara MKSJ u regionu

Jedna od preporuka Izvještaja generalnog sekretara od 21. maja 2009. godine, koju je usvojio Savjet bezbjednosti, jeste ta da Međunarodni sud razmotri izvodljivost uspostavljanja informativnih centara u pogođenim zemljama kako bi se omogućio pristup primjercima javnih spisa ili njihovim najvažnijim dijelovima. U periodu između 19. oktobra i 3. novembra 2009. godine šef Službe sudskih vijeća, po ovlaštenju predsjednika Suda, sprovela je u tu svrhu misiju na području bivše Jugoslavije. Sastala se sa zvaničnicima i predstavnicima civilnog društva u Sarajevu, Banjaluci, Zagrebu, Beogradu, Podgorici, Prištini i Skoplju.

Reakcija na ideju uspostavljanja informativnih centara u regionu bila je generalno pozitivna. Većina sagovornika je jasno iznijela svoj stav da bi oni očekivali da ti centri sadrže kompletan set ovjerenih javnih spisa MKSJ. Kako bi se obezbijedilo da pristup informacijama bude dostupan široj javnosti, oni su uvidjeli potrebu da se pruži posebna pomoć pri pristupanju informacijama koje su sadržane u javnim spisima. Mada svjesni osjetljivosti pitanja, jedan broj sagovornika je takođe predložio da informativni centri imaju i “outreach” ulogu: organizovanje prezentacija i debata i razvoj materijala koji bi u obrazovne svrhe mogli koristiti kako zvanični predstavnici, tako i NVO.

Nekoliko lokalnih institucija izrazilo je interes za učestvovanje u uspostavljanju informativnih centara, a većina konsultovanih lica je bilo mišljenja da centre treba finansijski da podrže države, uz učešće civilnog društva. Jedan broj sagovornika je takođe predložio da se informativni centri uspostave pod pokroviteljstvom UN-a. Preferirana je ideja uspostavljanja glavnog centra u svakoj od zemalja s mogućnošću djelovanja na konkretnim lokacijama. Potencijalne prepreke uspostavljanju informativnih centara koje su uočila konsultovana lica uključivale su garantovanje njihove održivosti zbog političke i ekonomske situacije u regionu, nedostatak povjerenja u MKSJ među stanovništvom i moguća zloupotreba centara za političke ciljeve.

I. Partnerstva s drugim organizacijama

Međunarodni sud ima veoma ograničene resurse – i praktično nikakva finansijska sredstva – koje bi mogao da koristi za projekte naslijeđa, pošto svoje resurse mora da koncentriše na pravovremeno zaključenje svog osnovnog zadatka: suđenja i žalbenih postupaka. To je takođe razlog zašto MKSJ tradicionalno nije bio vodeća agencija koja je organizovala obrazovne programe, već je pružao svoje stručne usluge nacionalnim organima,(12) agencijama za razvojnu pomoć(13) i NVO.(14) Rukovodeći se istom logikom, ključni princip strategije naslijeđa jeste da se ostvare partnerstva s drugim organizacijama koje mogu obezbijediti sredstva za organizaciju, administraciju i finansiranje projekata izgradnje kapaciteta, uz korištenje stručnih usluga Međunarodnog suda. To Međunarodnom sudu omogućava da maksimalizuje korist zemljama i zajednicama koje su pogođene zločinima, ispunjavajući tako ciljeve međunarodne zajednice utvrđene prilikom uspostavljanja Međunarodnog suda.

J. Izvještaj ODIHR-MKSJ-UNICRI o potrebama pravosuđa u regionu

Septembra 2009. godine, MKSJ, Organizacija za evropsku bezbjednost i suradnju (OEBS) – uključujući njegov Ured za demokratske institucije i ljudska prava (ODIHR) i Međuregionalni istraživački institut Ujedinjenih nacija za kriminal i pravdu (UNICRI) objavili su zajednički izvještaj koji identifikuje neriješene potrebe sudskih institucija u bivšoj Jugoslaviji u odnosu na postupke za ratne zločine, kao i efikasnost do sada sprovedenih napora za izgradnju kapaciteta. Izvještaj na 68 stranica, pod nazivom “Podrška procesu tranzicije: naučene lekcije i najbolja praksa prilikom transfera znanja”, proizvod je jednogodišnje saradnje između tri organizacije, započete tokom predsjedništva sudije Pocara, kao jedne od njegovih inicijativa za naslijeđe.

Izvještaj razmatra sedam različitih područja koja su ključna za postupke za ratne zločine u regionu: znanje i primjena međunarodnog krivičnog i humanitarnog prava u domaćem pravnom kontekstu, istraga i analiza, krivično gonjenje, odbrana, prvostepene i drugostepene presude, “outreach” i podrška žrtvama/svjedocima. Preporuke u izvještaju imaju za cilj da podstaknu aktivnosti lokalnih vlasti u bivšoj Jugoslaviji kao i međunarodnih organizacija koje pružaju podršku procesima izgradnje kapaciteta.

Tokom obimnih konsultacija s lokalnim sagovornicima tokom faze istraživanja, identifikovan je izvjestan broj prioriteta za dalju aktivnost, kao što je priprema transkripata sa suđenja pred MKSJ na jezicima regiona,(15) podrška nacionalnim institucijama za obuku(16) i razvoj službi za podršku svjedocima, da navedemo samo neke. Veza za PDF verziju nalazi se na internet stranici MKSJ.(17) MKSJ, ODIHR i UNICRI se nadaju da će obezbijediti sredstva od Evropske unije kako bi se primijenile središnje preporuke izvještaja.

Konferencija će pružiti priliku da se razmotre nalazi izvještaja i koordiniraju napori od strane različitih agencija kako bi se pružila najbolja moguća podrška daljem razvoju nacionalnim pravosudnim sistemima u regionu.

K. Projekat izrade transkripata na bosanski, hrvatski ili srpski

Kao dio sveobuhvatnog projekta izgradnje kapaciteta koji MKSJ priprema sa ODIHR i UNICRI, zavisno od dostupnih finansijskih sredstava, Međunarodni sud ima namjeru da započne izradu ključnih transkripata svojih postupaka na bosanski, hrvatski ili srpski, što su predstavnici pravosuđa u regionu identifikovali kao stvar od ogromne vrijednosti za domaće istrage i suđenja. Pošto su zvanični jezici MKSJ-a francuski i engleski, transkripti na MKSJ-u su pripremani samo na tim jezicima, te stoga nije postojao efikasni metod za istražitelje ili tužioce iz domaćih pravosuđa u regionu bivše Jugoslavije da vrše pretragu dokaza iznijetih od strane ili preko svjedoka na maternjem jeziku. Od 2005. godine, beogradska NVO Fond za humanitarno pravo obavila je značajan posao kao odgovor na tu potrebu, pripremivši transkripte sa javnih sjednica iz nekih od postupaka Međunarodnog suda(18) i objavivši ih na svojoj internet stranici i u štampanim knjigama.

Pripremom transkripata na bosanskim, hrvatskom ili srpskom u okviru same institucije, MKSJ želi da obezbijedi da trajni zapis njegovih postupaka na osnovnom jeziku regiona bude sačuvan kao dio službene arhive Međunarodnog suda. Priprema u okviru same institucije će omogućiti transkripciju zatvorenih sjednica i povjerljivih dokaza. Transkripti će u velikoj mjeri povećati sposobnost žrtava, studenata, istraživača i drugih u regionu da pristupe postupcima Međunarodnog suda. Bez transkripata na lokalnim jezicima, veoma je teško pripadnicima zajednica u regionu da pristupe narativnom sadržaju suđenja.

L. Pretraživač sudske prakse Žalbenog vijeća

Pretraživač sudske prakse Žalbenog vijeća (ACCLRT) je anotirana zbirka ključnih izvoda iz presuda i odabranih odluka Žalbenog vijeća MKSJ od jula 2004. godine i Žalbenog vijeća Međunarodnog krivičnog suda za Ruandu (MKSR) od januara 2006. godine. On je prvo razvijen u okviru MKSJ za internu upotrebu, a kasnije je postao dostupan preko internet stranice Međunarodnog suda. Svrha mu je olakšavanje pristupa tekućoj pravnoj praksi na osnovu tumačenja Žalbenog vijeća. Pretraživač se redovno ažurira.

Materijal sadržan u ACCLRT je dostupan putem spiska svih rezimiranih presuda i odluka. ACCLRT je tehnološki jednostavan, pošto se sastoji od međusobno hiperlinkovima povezanih dokumenata u “Word” formatu. Cjelokupna zbirka dokumenata se može preuzeti sa internet stranice Međunarodnog suda radi korišćenja na ličnom računaru bez potrebe za stalnom internet vezom. Kao odgovor na česte zahtjeve od strane pravnih profesionalaca u regionu, Međunarodni sud takođe želi da ovaj pretraživač prevede na bosanski, hrvatski ili srpski kao dio svog projekta izgradnje kapaciteta, zajedno sa ODIHR i UNICRI.

M. Priručnik MKSJ o razvijenim praksama

Maja 2009., Međunarodni sud, zajedno sa UNICRI, proizveo je Priručnik MKSJ o razvijenim praksama, publikaciju usmjerenu ka očuvanju naslijeđa institucije i pomoći pravosuđima koja su suočena s odgovornošću vođenja postupaka u vezi s ratnim zločinima. To je prva publikacija koja pruža sveobuhvatni opis operativne prakse koja se razvila u MKSJ od njegovog uspostavljanja.

Među obrađenim temama su istrage, pretpretresni postupak, pisanje presude, rukovođenje pritvorskom jedinicom i politika pravne pomoći, kao i široki spektar drugih pitanja. Publikacija, koja ima više od 200 strana, trebalo bi da bude od koristi drugim međunarodnim i hibridnim sudovima kao i domaćim sudskim organima gdje se presuđuje o međunarodnim zločinima. Priručnik je raspodijeljen pravnim profesionalcima, kreatorima politike i drugima u različitim regionima širom svijeta. Naišao je na dobar prijem i može poslužiti kao korisno sredstvo za obuku kako bi se stimulirala diskusija tokom programa obuke i napora za izgradnju kapaciteta.

Veza za PDF verziju priručnika nalazi se na internet stranici Međunarodnog suda.(19)

N. Programi obuke Tužilaštva Međunarodnog suda

Imajući u vidu važnost potrebe da se dodatno ojačaju službe tužilaštava u bivšoj Jugoslaviji, Tužilaštvo Međunarodnog suda (OTP) iniciralo je program obuke koji se sastoji iz dvije komponente, Program gostujućih nacionalnih tužilaca i Program gostujućih mladih stručnjaka. Obje komponente pravnim stručnjacima iz regiona bivše Jugoslavije pružaju priliku da rade zajedno sa osobljem Tužilaštva i dograđuju prethodne i tekuće napore na izgradnji kapaciteta. Ti programi se sprovode uz finansiranje Evropske unije.

Glavna svrha dijela programa za gostujuće nacionalne tužioce jeste jačanje kapaciteta državnih tužilaca da se bave velikim brojem predmeta za ratne zločine koji proističu iz sukoba u bivšoj Jugoslaviji putem obuke “kroz rad”. Ova obuka uključuje upotrebu elektronskih baza podataka i procedura kojima se treba rukovoditi kako bi se pristupilo povjerljivom materijalu na osnovu Pravilnika o postupku i dokazima MKSJ. Krajem juna 2009. godine, trojica tužilaca iz regiona (jedan iz Hrvatske, jedan iz Srbije i jedan iz Bosne i Hercegovine) počeli su da rade kao tužioci za vezu u Haagu, rame uz rame sa osobljem Tužilaštva, što im omogućuje da obavljaju istraživanja i konsultuju se sa osobljem Tužilaštva oko predmeta u kojima se vodi istraga na nacionalnom nivou. Oni takođe obavljaju funkciju osoba za kontakt za nacionalna tužilaštva. Oni će imati priliku da uče o metodologijama pretrage i pregleda velikih količina materijala koje koriste krivični analitičari Tužilaštva. Ovo predstavlja direktnu investiciju u istragu i krivično gonjenje ratnih zločina u zemljama gdje će zločini biti krivično gonjeni tokom dugog niza godina koji slijedi.

Svrha dijela programa za gostujuće mlade stručnjake jeste investiranje u obrazovanje i obuku mladih pravnih stručnjaka iz bivše Jugoslavije koji imaju poseban interes za rad na predmetima za ratne zločine, a time i investiranje u buduće kapacitete zemalja bivše Jugoslavije da se efikasno bave kompleksnim predmetima za ratne zločine. Mladim pravnim stručnjacima biće pružena mogućnost da pomognu Tužilaštvu Međunarodnog suda prilikom osnovnog rada na predmetima, uključujući i dokazna i pravna pitanja, i da prisustvuju predavanjima i prezentacijama o različitim temama u vezi s radom Tužilaštva i MKSJ uopšte.

III. Međunarodni sud pozdravlja prijedloge u vezi sa svojim cjelokupnim naslijeđem

Prioriteti naslijeđa Međunarodnog suda u odnosu na region bivše Jugoslavije predstavljaju integralni dio strategije naslijeđa Međunarodnog suda. Doprinos Međunarodnog suda razvoju međunarodnog krivičnog prava i međunarodne pravde su drugi ključni elementi njegovog naslijeđa i očekuje se da ti aspekti budu razmotreni na odvojenoj konferenciji, koja će procijeniti pravno naslijeđe Međunarodnog suda.

Tokom ove konferencije, Međunarodni sud je saslušao ideje učesnika o naslijeđu Međunarodnog suda, što će Međunarodnom sudu omogućiti da razvije konkretne prijedloge. Neke od ideja koje Međunarodni sud trenutno razmatra uključuju uspostavljanje stalne postavke, u Haagu ili drugdje, koja bi rekreirala sudnicu MKSJ ili postavljanje drugih materijala Međunarodnog suda u muzeje širom svijeta, simbolične nagrade za doprinos pravdi i podizanje spomenika žrtvama i svjedocima zločina za koje je suđeno na MKSJ-u. Bilo kakav projekat ove vrste bi najvjerovatnije zahtijevao značajno angažovanje spoljnih partnera. Međunarodni sud pozdravlja sve ideje i prijedloge u vezi sa razvojem vizije i strategije sveobuhvatnog naslijeđa.

• (1) U svom izvještaju iz 2008. godine o jačanju i koordiniranju aktivnosti UN-a vezanih za vladavinu prava, generalni sekretar je rekao da “sve ključne zainteresovane strane moraju djelovati kao jedna zajednica vladavine prava”, kako bi bile djelotvorne. A/63/226, 6. august 2008. godine, par. 75.
• (2) V. S/RES/808 (1993), S/RES 827 (1993), S/RES 1503 (2003), S/RES 1534 (2004).
• (3) Strategija okončanja rada MKSJ, usvojena je rezolucijama S/RES 1503 (2003) i S/RES 1534 (2004), predviđala je okončanje istraga Međunarodnog suda do 2004. godinom, okončanje suđenja do kraja 2008. godine, svih žalbi do kraja 2010. godine, kao i prebacivanje optuženih nižeg i srednjeg ranga nacionalnim jurisdikcijama radi krivičnih postupaka.
• (4) Odsjek krivične odbrane (OKO) prvobitno se nalazio u okviru Sekretarijata Suda Bosne i Hercegovine ali je od nedavno postao dio Sektora sudskih organa Ministarstva pravde BiH.
• (5) Pravilo 75(H) Pravilnika o postupku i dokazima MKSJ.
• (6) S/RES/827 (1993), preambula.
• (7) S/PRST/2008/47
• (8) Izvještaj generalnog sekretara o administrativnim i budžetskim aspektima opcija za moguće lokacije arhiva Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju i Međunarodni krivični sud za Ruandu i sjedište rezidualnog mehanizma (ili rezidualnih mehanizama) međunarodnih sudova, S/2009/258, dostupan na http://www.un.org/Docs/sc/sgrep09.htm (dalje u tekstu; Izvještaj generalnog sekretara).
• (9) Ti zadaci su opisani u par. 259 (l)-(m) Izvještaja generalnog sekretara.
• (10) Izvještaj generalnog sekretara, par. 44. Kategorija (b) sadrži, na primjer, bilješke sa sastanaka i izvještaje koje je pripremio Kabinet predsjednika; dokazni materijal koji nije korišten tokom sudskih postupaka, koje održava Tužilaštvo; i dosjee vezane za zaštitu svjedoka koje vodi Služba za zaštitu svjedoka Sekretarijata.
• (11) Izvještaj generalnog sekretara, par. 259 (h)-(i).
• (12) Na primjer, višedijelni program obuke sproveden zajedno s Ministarstvom pravosuđa Hrvatske, 2004. godine. Brojni programi su sprovedeni u saradnji i uz zahtjev domaćih sudova i tužilaštava.
• (13) Na primjer, OEBS, UNDP, OPDAT i druge.
• (14) Posebno, Fond za humanitarno pravo, koji je organizovao nekoliko obimnih programa obuke, posebno 2001.-2002. godine.
• (15) Taj cilj je detaljnije objašnjen pod Ciljem 2: Obezbjeđivanje dugoročnog pristupa spisima i odlukama MKSJ.
• (16) Na primjer, priprema materijala za obuku, elektronska obrazovna pomagala i programi za teme koje se odnose na međunarodno humanitarno i krivično pravo.
• (17) http://www.icty.org/sid/10226
• (18) Posebno se radi o suđenju Slobodanu Miloševiću.
• (19) http://www.icty.org/sid/10145