1. Koja je uloga žrtava i svjedoka u postupcima na Međunarodnom sudu?
2. Šta je Služba za žrtve i svjedoke?
3. Stupaju li pred Sud svi svjedoci s kojima se ostvari kontakt tokom istrage?
4. Koji su razni načini svjedočenja?
5. Kako se svjedok ispituje na sudu?
6. Šta je "zaštićeni svjedok"?
7. Koju vrstu zaštite svjedok može očekivati poslije svjedočenja?
8. Šta je "premještanje svjedoka"?
9. Šta su "slučajevi iz pravila 96"?
10. Jesu li svjedoci plaćeni za svjedočenje?
11. Kada se svjedok proglašava krivim za nepoštovanje suda?
1. Koja je uloga žrtava i svjedoka u postupcima na Međunarodnom sudu?
Žrtve i svjedoci imaju ključnu ulogu u postupcima na MKSJ-u. Za razliku od nirnberških suđenja, na kojima se sud primarno oslanjao na dokumentarne dokaze, MKSJ se za najveći dio informacija oslanja na svjedoke. Osim što sudijama omogućuju donošenje pravične presude, svjedočenja pomažu da ljudi na području bivše Jugoslavije i međunarodna zajednica saznaju istinu o zločinima počinjenim u bivšoj Jugoslaviji i doprinose odvraćanju od ponovnog počinjenja tih zločina. Svjedoci svojim svjedočenjem daju neophodan i dragocjen doprinos obnovi pravne zaštite i pomirenju na tom području. Svjedočenje na Međunarodnom sudu je, osim toga, i prilika žrtvama da ispričaju šta im se dogodilo.
2. Šta je Služba za žrtve i svjedoke?
Služba za žrtve i svjedoke je nezavisna i nepristrana služba unutar Sekretarijata Međunarodnog suda, zadužena za zaštitu i bezbjednost svih svjedoka, bez obzira na to da li je riječ o svjedocima koje je pozvalo tužiteljstvo, odbrana ili sam Sud. Služba za žrtve i svjedoke sastoji se od tri jedinice: Jedinica za zaštitu se bavi organizacijom odgovora na bezbjednosne potrebe, Jedinica za podršku nudi socijalno i psihološko savjetovanje i pomoć svjedocima, a Operativna jedinica je odgovorna za logističke i administrativne aktivnosti vezane za svjedoke. Službi za žrtve i svjedoke pomaže i kancelarija MKSJ-a u Sarajevu, koja žrtvama i svjedocima iz bivše Jugoslavije omogućuje da lakše dođu do usluga zaštite i podrške koje pruža Služba za žrtve i svjedoke, kako prije tako i poslije njihovog svjedočenja na Međunarodnom sudu.
3. Stupaju li pred Sud svi svjedoci s kojima se ostvari kontakt tokom istrage?
Kada je riječ o svjedočenju, potrebno je razlikovati dvije faze: istražnu fazu i pretresnu fazu. Tokom prve faze, istražitelji razgovaraju s brojnim svjedocima kako bi utvrdili šta se dogodilo. Međutim, sve osobe s kojima se razgovara u sklopu priprema za suđenje neće biti pozvane da svjedoče u sudnici. Tužilaštvo i odbrana odlučuju koji svjedoci su najpodesniji za stupanje pred sudije. Prema Pravilniku o postupku i dokazima Međunarodnog suda, i sudije mogu pozvati svjedoke da svjedoče.
4. Koji su razni načini svjedočenja?
● Usmeno svjedočenje
Svjedok se fizički nalazi na sudu i govori šta je vidio ili čuo ili šta zna o optuženom ili o drugim događajima o kojima se ispituje. U iznimnim okolnostima, na primjer ako svjedok nije u stanju putovati, svjedok može dati iskaz putem video-konferencijske veze, iako se ne nalazi u sjedištu Međunarodnog suda.
● Vanpretresni iskaz
U iznimnim okolnostima, Sud može zatražiti od svjedoka da svjedoči davanjem vanpretresnog iskaza. Vanpretresni iskaz može, u Haagu ili negdje drugdje, uzeti predstavnik Suda u prisustvu Tužilaštva i odbrane. Strana koja nije zatražila uzimanje vanpretresnog iskaza ima pravo unakrsno ispitati osobu čiji vanpretresni iskaz se uzima. Taj postupak se snima, barem na audio-traku.
● Svjedočenje u obliku pismene izjave
U određenim okolnostima, Sud može prihvatiti svjedočenje u obliku pismene izjave. Potrebno je prisustvo službenika ovlaštenog za ovjeravanje takve pismene izjave. Bez obzira na to, sud odlučuje treba li svjedok stupiti pred sud radi daljnjeg ispitivanja.
5. Kako se svjedok ispituje na sudu?
Strana koja je pozvala svjedoka (bilo da je riječ o tužilaštvu ili odbrani) započinje ispitivanje postavljanjem pitanja svjedoku. To se zove "glavno ispitivanje". Kada tužilaštvo ili odbrana završe s glavnim ispitivanjem, svjedoka može ispitati druga strana. To se zove "unakrsno ispitivanje". Nakon toga, strana koja je svjedoka pozvala da svjedoči može svjedoku postaviti dodatna pitanja u vezi s pitanjima pokrenutim tokom unakrsnog ispitivanja. To se zove "dodatno ispitivanje". Prema Pravilniku o postupku i dokazima, sudije mogu u svakom trenutku svjedočenja postaviti pitanja svjedoku.
6. Šta je "zaštićeni svjedok"?
Većina svjedoka koji svjedoče pred Međunarodnim sudom svjedoči javno. Međutim, veći broj koraka – koji se nazivaju zaštitne mjere – može biti preduzeto da bi se identitet svjedoka sakrio ili zaštitio od javnosti.
Najčešće zaštitne mjere koje se praktikuju na Međunarodnom sudu su kada pretresno vijeće pristane da se ime svjedoka ne objelodanjuje javnosti. Svjedoku se tada daje pseudonim tokom postupka i u predmetu, kao na primjer Svjedok AB. Dodatno, svjedok dok svjedoči u sudnici može zahtijevati da se njegovo lice ne vidi i da se u zvučnom prenosu koriste mjere za promjenu glasa.
Takve mjere može naložiti jedino pretresno vijeće kada je uvjereno da postoji realna opasnost za osobu koja svjedoči.
U pojedinim slučajevima pretresno vijeće može takođe odlučiti da nastavi sa radom na zatvorenoj sjednici, što se često koristi kao privremena mjera da bi se raspravila administrativna pitanja. U svim takvim postupcima, učesnici postupka su prisutni u sudnici. U nekim situacijama Međunarodni sud može održati rasprave na zatvorenoj sjednici. Ova mjera se obično uvodi tokom cjelokupnog svjedočenja nekog svjedoka ali su, i u ovom slučaju, svi učesnici u postupku (sudije, tužioci, odbrana i optuženi) prisutni u sudnici. Sve o čemu se diskutuje na zatvorenoj sjednici briše se iz javnih spisa. Konačno, svjedok može svjedočiti na daljinu, tako da ne mora vidjeti optuženog. Svjedok je u mogućnosti da čuje šta se dešava u sudnici i naravno svi učesnici u postupku ga mogu vidjeti.
7. Koju vrstu zaštite svjedok može očekivati poslije svjedočenja?
Služba za žrtve i svjedoke je zadužena za pomoć žrtvama i svjedocima za vrijeme njihovog svjedočenja na Međunarodnom sudu. Međunarodni sud ne raspolaže sredstvima za znatniju podršku svjedocima nakon njihovog povratka u mjesto stanovanja. Međutim, Služba za žrtve i svjedoke sarađuje s relevantnim lokalnim vlastima i nevladinim organizacijama na uspostavljanju mreže agencija koje bi, po potrebi, mogle trajno pružati usluge savjetovanja i/ili psihološke pomoći svjedocima. Ako svjedocima treba zaštita kada se nakon svjedočenja vrate u svoje mjesto stanovanja, Međunarodni sud će takve slučajeve morati proslijediti lokalnim vlastima jer Sud ne raspolaže vlastitim policijskim snagama. Ako se za to ukaže potreba, ili u slučaju da svjedok ne želi kontaktirati lokalne vlasti, svjedok se može obratiti za pomoć Službi za žrtve i svjedoke.
8. Šta je "premještanje svjedoka"?
U ekstremnim slučajevima, svjedok nakon svjedočenja može biti premješten u treću zemlju, pri čemu postoji mogućnost promjene identiteta. Ta drastična mjera će biti preporučena kada Služba za žrtve i svjedoke ocijeni da postoji odrediva, dokaziva i trajna opasnost po život svjedoka. Mjera premještanja se vrlo rijetko primjenjuje i o njoj odlučuje Sekretarijat Međunarodnog suda.
9. Šta su "slučajevi iz pravila 96"?
Pravilom 96, Pravilnika o postupku i dokazima izričito se pomaže žrtvama koje svjedoče u predmetima u vezi sa seksualnim deliktom. U slučajevima seksualnog delikta neće se tražiti dodatno potkrepljivanje svjedočenja žrtve. Pristanak se ne može upotrijebiti kao odbrana ako je žrtva bila izložena nasilju, prisili, zatočenju ili psihičkom pritisku. Pristanak se ne može upotrijebiti ukoliko postoji osnovana sumnja da ako se žrtva ne povinuje, da joj se time prijetilo, ili je imala razloga da se toga boji, ili je razumno vjerovala da bi, ako se ona ne povinuje, neko drugi mogao biti izložen seksualnom deliktu, ili bi joj se time moglo prijetiti ili je time zastrašivati. Prije nego što se prihvate dokazi o pristanku žrtve, optuženi mora uvjeriti pretresno vijeće in camera (bez prisustva javnosti) da su ti dokazi relevantni i vjerodostojni. Ranije seksualno ponašanje žrtve ne prihvata se kao dokaz u postupku.
10. Jesu li svjedoci plaćeni za svjedočenje?
Svjedoci od Međunarodnog suda dobivaju samo naknadu za troškove boravka u Haagu. "Dnevnice" su jedna od vrsta naknade, "dodatak za pristupanje sudu" je druga vrsta naknade. Dnevnice se isplaćuju za pokrivanje sporednih troškova svjedoka tokom boravka u Haagu. Dodatak za pristupanje sudu isplaćuje se za vrijeme putovanja i boravka u Haagu, a isplaćeni iznos odgovara minimalnoj plati zaposlenika Ujedinjenih nacija u državi u kojoj svjedok boravi. Tim dodatkom se svjedoku želi nadoknaditi eventualno izgubljena plata, finansijski gubitak ili troškovi kod kuće u odsustvu svjedoka. Ako svjedok smatra da dodatak za pristupanje Sudu nije dovoljan da pokrije gubitke i ako pretrpi prekomjernu finansijsku štetu, može se obratiti Međunarodnom sudu molbom za naknadu "vanrednog gubitka". Sekretar odlučuje o tome ima li svjedok pravo na dodatnu naknadu.
11. Kada se svjedok proglašava krivim za nepoštovanje suda?
Ako svjedok svjesno i hotimično ometa Međunarodni sud u provođenju pravde, Međunarodni sud ga može proglasiti krivim za nepoštovanje Međunarodnog suda. To uključuje situacije poput: neposlušnosti i neodgovaranja na pitanja; objelodanjivanja informacije kojima se svjesno krši nalog jednog od sudskih vijeća; i oglušivanja na nalog za stupanje pred vijeće bez opravdanog razloga. Sud može izdati sudski nalog kojim svjedoku nalaže da pristupi Međunarodnom sudu. Prema Pravilniku MKSJ-a, lažno svjedočenje je takođe krivično djelo. Maksimalna kazna koja se može izreći za nepoštovanje Međunarodnog suda jeste novčana kazna od najviše eura 100.000 ili kazna zatvora od najviše sedam godina, ili oboje.