|
Hag, 24. maj 2000.
CC/P.I.S./502-t
Kompletan tekst izjave
predsjednika Jorda-e plenarnoj sjednici Savjeta za provedbu mira 23. maja
2000. u Briselu.
IZJAVA PREDSJEDNIKA
JORDA-E PLENARNOJ SJEDNICI
SAVJETA ZA PROVEDBU MIRA
Gospodine predsjedniče,
Ekselencije, Ministri, dame i gospodo,
Imam veliku čast da se
obratim Savjetu za provedbu mira čijem zadatku Sud mora dati presudni
doprinos kroz suđenje glavnim počiniocima zločina protiv čovječnosti
i ratnih zločina.
Oduševljen sam činjenicom
da se, od kada je moj prethodnik g-đa Gabrielle McDonald govorila
na vašoj skupštini u decembru 1998., situacija na Sudu značajno popravila.
Od tada su uhapšeni mnogi optuženi, među kojima su i neki zvaničnici
na visokim funkcijama, i počelo je nekoliko novih suđenja.
Ipak me brinu
dva problema za koje vjerujem da čine osnovne prepreke uspostavljanju
duboko utemeljenog i trajnog mira na Balkanu, a koji se ne mogu rješiti
bez vaše saradnje i podrške. Prvi problem, na koji su vam moji prethodnici
već skrenuli pažnju, je taj da su
nekoliko političara i vojnih lica na visokim položajima još uvijek
na slobodi. Drugi problem, koji se javio kasnije, a naročito u vezi
sa značajnim povećanjem obima posla, odnosi se na potrebu za nalaženjem
načina koji će omogućiti Sudu da što bolje i što
brže ostvari svoje ciljeve pravde i mira.
Međunarodni sud radi
punim kapacitetom
Prvo, dozvolite mi da vam
ukratko predstavim pregled naših aktivnosti i onda ćete vidjeti da
Sud radi punim kapacitetom. Takođe ću navesti i neke podatke koji
potkrepljuju moja zapažanja.
Tokom protekle dvije godine,
broj hapšenja je značajno povećan. Od 67 optuženih, 37 se trenutno
nalaze u pritvorskoj jedinici u Hagu, a trinaestoro su uhapšeni u proteklih
10 mjeseci. Za to vrijeme, na suđenju pred Pretresnim vijećima
bilo je četrnaest osoba i vijeća su donijela nekoliko stotina
odluka. Primjera radi, u vrijeme suđenja koje je tužilac pokrenuo
protiv generala Blaškića, a koje je trajalo 26 mjeseci, sudije su
pored konačne presude donijele 180 odluka. U periodu od dvije godine,
sudije Žalbenog vijeća su donijele nekoliko desetina interlokutornih
odluka i tri presude o meritumu. Pored ovih podataka koji dosta govore,
praksa Suda se značajno razvila i formirala svoj definitivan stav
po osnovnim pitanjima međunarodnog humanitarnog
prava.
Ovaj uspjeh je prvenstveno rezultat
poboljšane saradnje svih država koje kroz NATO, tačnije SFOR i KFOR,
usko sarađuju sa Sudom u vezi sa hapšenjem optuženih i sakupljanjem
dokaznih materijala. Ovaj progres se takođe odnosi i na saradnju koju
nam pružaju balkanske države, a naročito entiteti Republike Bosne
i Hercegovine i, od nedavno, Republike Hrvatske. Vlada Hrvatske je pored
toga i javno pokazala svoju želju za poboljšanjem saradnje sa Sudom. Ovo
mi je potvrdio i Predsjednik Hrvatske tokom nedavnog
susreta u Zagrebu.
Međutim, dvije prepreke
sprečavaju Sud da u potpunosti sprovede svoju misiju mira
Iako Sud radi punim kapacitetom,
suočava se sa dvije osnovne poteškoće.
- Nekoliko optuženih, visokih
vojnih i političkih zvaničnika, još uvijek su na slobodi. Neki
od njih čak i sada nekažnjeno vrše javne dužnosti. Posebno na umu
imam g. Miloševića i g. Ojdanića koji su još uvijek na vlasti
u Saveznoj republici Jugoslaviji, državi koja odbija da prizna nadležnost
Suda. G. Karadžić i g. Mladić
još nisu uhapšeni iako su optužnice protiv njih podignute još prije pet
godina.
Ovi optuženi kako politički
tako i vojni čelnici, moraju prvenstveno odgovarati za to što su učinili
pred međunarodnim tribunalom "koji garantuje mir i bezbjednost čovječanstva".
Zbog funkcija koji su obavljali ili još uvijek obavljaju, oni, više nego
bilo ko drugi, zaista mogu ugroziti međunarodni javni poredak i narušiti
mir koji svi mi garantujemo na Balkanu.
- Moramo učiniti sve da
svi predmeti koji već jesu ili će uskoro doći u sudnice budu
pravovremeno i efikasno vođeni. U tom smislu, dozvolite mi da vam
iznesem podatke. Trinaest slučajeva koji se odnose na 25 optuženih
se nalaze na Sudu u prvom stepenu. Devet se nalaze u predpretresnoj fazi,
a četiri u fazi glavnog pretresa. Dvanaestoro optuženih su u žalbenom
postupku. Pored toga, tužilac je nedavno najavio svoju namjeru da započne
36 novih istraga u vezi sa 150 osumnjičenih, što bi broj optuženih
dovelo do 200.
Naravno, da bi se efektivnije
bavili ovolikom količinom posla, nekoliko puta tokom protekle dvije
godine smo donosili izmjene i dopune Pravilnika o postupku i dokazima.
Mi smo, na primjer, stvorili funkciju predpretresnog sudije čija je
dužnost da osigura pravilno vođenje predpretresne faze. Takođe
smo sproveli
preporuke grupe eksperata koju su Ujedinjene nacije angažovale da bi nam
dala svježi uvid spolja u naš način rada.
Ipak, ukoliko se ništa ne
promjeni bez obzira da li je to krivična politika, pravilnik o postupku,
ili veličina i organizacija Suda i svi politički i drugi faktori
nastave da se kreću prema neizbježnom povećanju broja predmeta,
naša misija neće biti završena još oko deset godina (ne računajući
žalbene postupke).
Zbog toga, odmah nakon svog
izbora za predsjednika i zajedno sa svojim kolegama,
počeo sam se generalno baviti pitanjem kako u razumnom vremenskom
periodu suditi svim optuženima koji već jesu, ili će tek biti
u pritvoru. Naši zaključci se nalaze u izvještaju koji je upravo poslat
Generalnom sekretaru Ujedinjenih nacija. U njemu
se razmatraju mnoga rješenja, uključujući
i mogućnost da se suđenja vode negdje drugde, tj. da se suđenja
odvijaju u državama članicama, uključujući i države bivše
Jugoslavije. Iako ovo čini vođenje predmeta transparentnijim lokalnom
stanovništvu i time pomaže
nacionalno pomirenje, ova mjera ima mnoge negativne strane i u svakom
slučaju se čini preuranjenom.
Sudije su naklonjenije prihvatanju
fleksibilnog rješenja koje bi
učinilo mogućim ubrzanje suđenja, ali bez mijenjanja postojećeg
procesnog sistema ili, naravno, kršenja osnovnih prava optuženog. To zahtjeva
ubrzanje predpretresne faze predmeta kroz djelimično delegiranje tih
predmeta i drugim pravnim ekspertima pored samih sudija, kao i povećanje
kapaciteta Suda za suđenja time što bi države članice Ujedinjenih
nacije stavile Sudu na raspolaganje grupu ad litem
sudija. Ove sudije bi tada bile pozivane da sude u slučajevima koji
bi bili odabrani u zavisnosti od toga kako se naše buduće potrebe
budu razvijale.
Takav sistem bi omogućio
da se naši predmeti odvijaju znatno brže i ukoliko bi svi optuženi bili
uhapšeni omogućio bi nam da završimo sav svoj posao za manje od
pola vremena koliko nam je danas potrebno.
Dozvolite mi da naglasim ogromni
značaj dugoročnije vizije razvoja naše misije tako da se može
ostvariti što je brže moguće uz poštovanje osnovnih ljudskih prava.
Ovdje je u prvenstveno u pitanju pravo optuženog da mu se sudi bez nepotrebnog
kašnjenja. Takođe je u pitanju i kredibilitet naše institucije zato
što će međunarodna podrška koju trenutno
uživa i koja joj je toliko neophodna
nestati, ukoliko ne ostvari svoj zadatak u razumno vrijeme. I, na kraju,
u pitanju je blagovremeni povratak utemeljenog i trajnog mira na Balkanu
do koga može doći samo kada završimo posao koji nam je povjerio Savjet
bezbednosti.
Kao zaključak, želim ponoviti
da su vaša saradnja i podrška od suštinskog značaja za ostvarenje
naše misije.
Hvala vam na pažnji.
|
