Međunarodni sud odlučio da predmet Tužilac protiv Željka Mejakića, Momčila Grubana, Dušana Fuštara i Duška Kneževića proslijedi Bosni i Hercegovini

Haag, 20. juli 2005.
CT/MOW/993t

MEĐUNARODNI SUD ODLUČIO DA PREDMET TUŽILAC PROTIV ŽELJKA MEJAKIĆA, MOMČILA GRUBANA, DUŠANA FUŠTARA I DUŠKA KNEŽEVIĆA PROSLIJEDI BOSNI I HERCEGOVINI

U prilogu je sažetak odluke koju je izreklo Vijeće za prosljeđivanje, u sastavu: sudija Orie (predsjedavajući), sudija Kwon i sudija Parker, koji je pročitao predsjedavajući sudija.

SAŽETAK

Ovo zasjedanje Vijeća za prosljeđivanje Međunarodnog suda sazvano je da bi se iznijela Odluka po Zahtjevu tužitelja da se ovaj predmet proslijedi radi suđenja vlastima Bosne i Hercegovine.

Zahtjev za prosljeđivanje podržala je Vlada Bosne i Hercegovine. Vlada Srbije i Crne Gore zatražila je, međutim, od ovog Vijeća da umjesto toga proprio motu ovaj predmet na suđenje proslijedi vlastima Srbije i Crne Gore. Optuženi su bili protiv prosljeđivanja i zalagali se za suđenje pred ovim Sudom, no izjavili su da bi, ako se utvrdi prikladnost prosljeđivanja, predmet trebalo proslijediti Srbiji i Crnoj Gori.

Želimo primijetiti da treći član Vijeća koje je odlučivalo u ovom predmetu, sudija O-Gon Kwon, ne može prisustvovati današnjem zasjedanju. Sudija O-Gon Kwon u potpunosti se slaže s obrazloženjem iznesenim u pisanoj Odluci i s nalozima koji će se donijeti.

Neće se čitati cijela pisana Odluka Vijeća na današnjem zasjedanju. Umjesto toga, iznijeće se sažetak glavnih pitanja. Naglašava se da sažetak ne predstavlja dio pisane Odluke, koja predstavlja jedini mjerodavni prikaz obrazloženja Vijeća. Kopije pisane Odluke biće na raspolaganju po završetku ovog zasjedanja.

Iako su ovaj Sud osnovale Ujedinjene nacije s ovlastima da sudi u predmetima protiv osoba odgovornih za teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava počinjena na teritoriji bivše Jugoslavije od 1991., ovaj Sud nikada nije raspolagao isključivim ovlastima da to čini. Sudovima današnjih država na teritoriji bivše Jugoslavije nije zanijekana nadležnost da sude u takvim predmetima.

Rezolucijama Savjeta bezbjednosti Ujedinjenih nacija, o kojima se govori u pisanoj Odluci, Savjet bezbjednosti je od ovog Suda zatražio da se usredotoči na predmete koji se tiču najviših vođa za koje se sumnja da su najodgovorniji za krivična djela iz nadležnosti Međunarodnog suda, te da predmete u vezi s pojedincima koji ne snose takav nivo odgovornosti prenesu odgovarajućim nacionalnim jurisdikcijama radi suđenja.

To je razlog za Zahtjev tužitelja da se ovaj predmet proslijedi Bosni i Hercegovini.

Pravilo 11bis Pravilnika ovog Suda omogućuje da se naloži prosljeđivanje radi suđenja vlastima države

(1) na čijoj teritoriji je krivično djelo počinjeno; ili

(2) u kojoj je optuženi uhapšen; ili

(3) koja je nadležna za takav predmet, te je voljna i adekvatno pripremljena da ga preuzme.

Moraju se razmotriti težina krivičnih djela za koja postoje navodi i razina odgovornosti optuženih, a - prije no što naloži prosljeđivanje - Vijeće se mora uvjeriti da će suđenje optuženima biti pravično, te da smrtna kazna neće biti izrečena ili izvršena ako se suđenje završi osuđujućom presudom.

OPTUŽBE

Četvorica optuženih terete se da su počinili krivična djela koja proizlaze iz konteksta zatočavanja nesrba, prvenstveno bosanskih Muslimana i bosanskih Hrvata, u logorima Omarska i Keraterm u Bosni i Hercegovini u razdoblju od maja do augusta 1992. Navodi se da je u to vrijeme optuženi Željko Mejakić bio komandant logora Omarska, Momčilo Gruban bio je komandant smjene stražara u logoru Omarska, a Dušan Fuštar u logoru Keraterm, dok Duško Knežević nije obnašao nikakav službeni položaj, no mogao je u oba logora ući kad god je to poželio.

Svaki od optuženih tereti se za pet krivičnih djela:

1. Progon kao zločin protiv čovječnosti,

2. Ubistvo kao zločin protiv čovječnosti,

3. Ubistvo kao kršenje zakona i običaja ratovanja,

4. Nehumana djela kao zločin protiv čovječnosti,

5. Okrutno postupanje kao kršenje zakona i običaja ratovanja.

Za svakog od optuženih, osim za Duška Kneževića, tvrdi se da snosi krivičnu odgovornost kako prema članu 7(1), tako i prema članu 7(3) Statuta Međunarodnog suda, dok se u slučaju Duška Kneževića oslanjalo isključivo na član 7(1).

TEŽINA OPTUŽBI I NIVO ODGOVORNOSTI OPTUŽENIH

Iz razloga koji su navedeni u pisanoj Odluci Vijeće za prosljeđivanje uvjerilo se u to da su krivična djela, za koja se terete optuženi, zaista teška. Pa ipak, kada se razmatraju u kontekstu drugih predmeta kojima se bavi ovaj Sud, ta krivična djela ne spadaju u "najozbiljnija".

Iako se za Željka Mejakića tvrdi da je bio komandant logora Omarska, on se ne može smatrati jednim od "najviših vođa". Druga trojica nisu bili "vođe" u bilo kojem relevantnom smislu.

Stoga, Vijeće za prosljeđivanje se uvjerilo da niti težina krivičnih djela za koja se tereti, niti nivo odgovornosti samih optuženih u predmetno vrijeme ne sprečavaju Vijeće da proslijedi ovaj predmet vlastima države koja ispunjava zahtjeve iz pravila 11bis.

PROSLJEĐIVANJE U BOSNU I HERCEGOVINU ILI SRBIJU I CRNU GORU

Za djela iz Optužnice se tvrdi da su počinjena u Bosni i Hercegovini protiv osoba koje su živjele u Bosni i Hercegovini i od strane optuženih koji su tada živjeli u Bosni i Hercegovini. Bar trojica optuženih su u vrijeme kada se tvrdi da su počinjena djela bili državljani Bosne i Hercegovine, a dvojica su prebačena ovom Sudu iz Bosne i Hercegovine.

Za razliku od toga, neksus Srbije i Crne Gore s ovim predmetom je ograničen. Državljanstvo optuženih je bilo glavno obrazloženje koje su isticali obrana i Srbija i Crna Gora. Čini se da, iako su dvojica optuženih rođenjem stekli državljanstvo Bosne i Hercegovine, isto tako su dobili državljanstvo Srbije i Crne Gore u julu 2004., odnosno u januaru 2005., to jest pošto su se ovi optuženi već nalazili u pritvoru ovog Suda. Trećeoptuženi je rođen u Bosni i Hercegovini, ali nije bilo dokazano da je takođe dobio i državljanstvo Srbije i Crne Gore. Izgleda da je samo četvrti optuženi po rođenju državljanin Srbije i Crne Gore.

I Bosna i Hercegovina i Srbija i Crna Gora potvrđuju da su voljne i adekvatno pripremljene da preuzmu ovaj predmet za suđenje. Međutim, uzimajući u obzir čvrstinu povezanosti ovog predmeta s Bosnom i Hercegovinom, Vijeće za prosljeđivanje usredotočilo se na prosljeđivanje predmeta toj državi na osnovi toga da bi, samo u slučaju ako bi zaključilo da drugi faktori značajno pretežu protiv takvog prosljeđivanja, Vijeće proprio motu ponovno detaljno razmotrilo mogućnost prosljeđivanja u Srbiju i Crnu Goru. Ustanovljeno je da to nije bilo potrebno.

PRAVNE ODREDBE U BOSNI I HERCEGOVINI

U slučaju da se predmet proslijedi Bosni i Hercegovini, pravne odredbe na snazi u toj zemlji određuju da bi suđenje vodio Državni sud. Državni sud bi trebao ustanoviti koje bi se odredbe primjenjivale u odnosu na svako od krivičnih djela za koja se optuženi terete. Ovo Vijeće za prosljeđivanje nije nadležno da na bilo koji obavezujući način pokušava da riješi ova pitanja. Pa ipak, Vijeće je razmotrilo moguće opcije i utvrdilo iz razloga navedenih u pisanoj Odluci da, bez obzira na to koja se opcija primijeni, postoje odgovarajuće odredbe koje omogućavaju da se optuženi krivično gone za većinu, ako ne i za sva, krivična djela navedena u predmetnoj Optužnici, te predviđaju odgovarajuće sankcije u slučaju da se optuženi osude.

PRAVIČNO SUĐENJE

Vijeće za prosljeđivanje je detaljno razmotrilo pitanje da li bi se provelo pravično suđenje u slučaju da se predmet proslijedi u Bosnu i Hercegovinu. Pored opštih razmatranja o pravičnom suđenju, Vijeće za prosljeđivanje se u svojoj pisanoj Odluci konkretno osvrnulo na svaku od sljedećih bojazni koje je iznijela odbrana.

1. Sastav Državnog suda,

2. Mogućnost izmijene važeće Optužnice u slučaju da se naloži prosljeđivanje,

3. Korištenje materijala i presuda ovog Suda na Državnom sudu;

4. Da li bi optuženi mogli da ispituju svjedoke koji svjedoče protiv njih, da li bi se moglo obezbjediti prisustvo svjedoka odbrane i da li postoje adekvatne garancije za slobodni prolaz i mjere zaštite svjedoka;

5. Pritvor optuženih tokom suđenja;

6. Mogućnost da optuženi angažuje advokata po svom izboru;

7. Odlaganje prouzročeno prosljeđivanjem predmeta.

Vijeće za prosljeđivanje naročito ističe da je došlo do promjena u zakonima Bosne i Hercegovine kojima se pružaju garancije za pravično suđenje, slične onima koje postoje na ovom Sudu. Pored toga, osnovano je Vijeće za ratne zločine Državnog suda za suđenja u proslijeđenim predmetima. Vijeće se sastoji kako od međunarodnih, tako i od domaćih sudija. Postupak za postavljanje domaćih sudija podrazumijeva direktno učešće pravosudnih i parlamentarnih predstavnika Republike Srpske.

Vijeće za prosljeđivanje se uvjerilo da su bojazni koje je iznijela odbrana neosnovane. Naša obrazloženja u potpunosti su iznijeta u pisanoj Odluci. Pored toga, Pravilnik ovog Suda predviđa praćenje proslijeđenih predmeta, što pruža daljnje garancije za pravično suđenje.

SMRTNA KAZNA

Vijeće za prosljeđivanje se uvjerilo da je u Bosni i Hercegovini ukinuta smrtna kazna.

ZAKLJUČAK

Razmotrivši pokrenuta pitanja, a naročito težinu krivičnog ponašanja za koje se optuženi terete i njihov nivo odgovornosti, te isto tako uvjerivši se na osnovi dostupnih informacija da će optuženi imati pravično suđenje i da se neće izreći niti izvršiti smrtna kazna, Vijeće za prosljeđivanje je zaključilo da treba naložiti prosljeđivanje predmeta Tužilac protiv Željka Mejakića, Momčila Grubana, Dušana Fuštara i Duška Kneževića vlastima Bosne i Hercegovine radi suđenja.

DISPOZITIV

Uslijed gore navedenih razloga, Vijeće za prosljeđivanje,

U skladu s pravilom 11bis Pravilnika,

OVIM ODOBRAVA zahtjev za prosljeđivanje i NALAŽE da se predmet Tužilac protiv Željka Mejakića, Momčila Grubana, Dušana Fuštara i Duška Kneževića proslijedi vlastima države Bosne i Hercegovine, tako da one mogu dalje da proslijede predmet nadležnom sudu, odnosno Državnom sudu, za suđenje u Bosni i Hercegovini;

ISTIČE da se prosljeđivanjem ovog predmeta ne ukidaju prethodni nalozi i odluke Suda u ovom predmetu. Na Državnom sudu ili nadležnim nacionalnim vlastima Bosne i Hercegovine je da odluče da li se treba donijeti drugačija odredba u svrhu vođenja ovog suđenja u Bosni i Hercegovini;

NALAŽE Sekretaru Suda da, u roku od 30 dana od pravosnažnosti ove odluke, organizuje transport svakog od optuženih, kao i njihovih ličnih stvari, u Bosnu i Hercegovinu u skladu sa postupkom koji se primjenjuje na transfer osuđenih lica u državu gde će izdržavati kaznu;

NALAŽE tužiocu da, što je prije moguće, a u roku od 30 dana od pravosnažnosti ove odluke, preda tužiocu Bosne i Hercegovine materijal koji potkrepljuje optužnicu protiv optuženih, i sav ostali odgovarajući dokazni materijal;

NALAŽE TUŽIOCU da, zajedno sa Organizacijom za evropsku saradnju i bezbjednost ili drugom međunarodnom organizacijom od ugleda, nastavi svoje napore na tome da se osigura praćenje i izvještavanje o postupku u ovom predmetu pred Državnim sudom Bosne i Hercegovine. Ukoliko se ispostavi da je sistem za praćenje i izvještavanje neefikasan, tužilac će tražiti dalje upute od Vijeća za prosljeđivanje;

DALJE NALAŽE TUŽIOCU daVijeću za prosljeđivanje, u roku od šest sedmica od dostavljanja cjelokupnog dokaznog materijala tužiocu u Bosni i Hercegovini, podnese prvi izvještaj o njegovim aktivnostima u pogledu krivičnog gonjenja optuženih, a nakon toga se izvještaji dostavljaju svaka tri mjeseca. Pored podataka o toku postupka pred Državnim sudom Bosne i Hercegovine, poslije otpočinjanja suđenja, izvještaj treba da obuhvati ili priloži i eventualne izvještaje koje tužilac dobije od međunarodne organizacije koja prati ili izvještava o toku postupka;

I KONAČNO, NALAŽE da zaštitne mjere koje su već odobrene žrtvama i svjedocima u skladu sa povjerljivim aneksom ostanu na snazi, a da zahtjevi za zaštitne mjere koji još nisu riješeni na ovom Sudu budu ponovo podnijeti na odlučivanje Državnom sudu Bosne i Hercegovine.

Vijeće za prosljeđivanje dodaje da, kako bi se izbjegle bilo kakve nejasnoće, optuženi Momčilo Gruban ostaje u pritvoru dok Pretpretresno vijeće ne razmotri kakve posljedice ova odluka ima na njegovo privremeno puštanje na slobodu prije suđenja.

***

Kompletan tekst Odluke na engleskom jeziku možete naći na Internet stranici Međunarodnog suda www.icty.org ili na zahtjev dobiti od

Kancelarije za medije.

Na istoj stranici možete pratiti postupke pred Međunarodnim sudom.