Website o naslijeđu Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju

Od zatvaranja MKSJ-a 31. decembra 2017., Mehanizam održava ovaj website u okviru svoje misije očuvanja i promovisanja naslijeđa međunarodnih krivičnih sudova UN-a.

 Posjetite website Mehanizma.

Obelodanjena optužnica protiv Ljubeta Boškoskog i Johana Tarčulovskog

Press Release . Communiqué de presse . Saopštenje za javnost
(Isključivo za medije. Nije službeni dokument.)
REGISTRY
GREFFE
SEKRETARIJAT

Hag, 15. marta 2005.
JP/MOW/949t

OBELODANJENA OPTUŽNICA PROTIV LJUBETA BOŠKOSKOG
I JOHANA TARČULOVSKOG

Danas, 15. marta 2005, Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju obelodanio je optužnicu protiv Ljubeta Boškoskog i Johana Tarčulovskog. Optužnicu je 9. marta 2005. potvrdio sudija Robinson.

Optuženi

Ljube Boškoski rođen je 24. oktobra 1960. u Tetovu, Republika Makedonija, Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija. Prema navodima optužnice, od maja 2001. do novembra 2002. Ljube Boškoski je bio ministar unutrašnjih poslova Bivše Jugoslovenske Republike Makedonije (BJRM). U optužnici se navodi da je bio istaknut član vodeće političke stranke, zvane Unutrašnja makedonska revolucionarna organizacija – Demokratska partija za makedonsko nacionalno jedinstvo (VMRO – DPMNE).

Johan Tarčulovski rođen je 17. novembra 1974. u Skoplju, Republika Makedonija, Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija. Prema navodima optužnice, Johan Tarčulovski je 2001. bio policajac na funkciji inspektora za pratnju pri službi za obezbeđenje predsednika. Njegove dužnosti su uključivale i lično obezbeđenje predsednika. Johan Tarčulovski je takođe bio član VMRO – DPMNE.

Prema navodima optužnice, Ljube Boškoski snosi individualnu krivičnu odgovornost u skladu sa članom 7 (3) Statuta Međunarodnog suda.

U optužnici se tvrdi da je Ljube Boškoski, kao ministar unutrašnjih poslova "vršio de jure i de facto komandu i kontrolu nad policijskim snagama koje su učestvovale u krivičnim delima koja se navode u ovoj optužnici."

Ljube Boškoski je bio najviša instanca u Ministarstvu unutrašnjih poslova i time je "imao sveukupnu nadležnost i odgovornost za funkcionisanje policijskih snaga, kako redovnih tako i rezervnih, pri snagama BJRM."

U optužnici se navodi sledeće:

"Ljube Boškoski je znao ili je imao razloga da zna da su njegovi podređeni počinili krivična dela navedena u ovoj optužnici." Dalje se navodi da je "Ljube Boškoski bio dužan da kazni svoje podređene koji su počinili krivična dela iz ove optužnice. Međutim, on nije preduzeo neophodne i razumne mere da to učini. U tom periodu, nijedan od podređenih nije bio ni na koji način kažnjen za krivična dela za koja se tereti u ovoj optužnici, niti je on proveo ili odobrio bilo kakvu istinsku istragu, niti ovlastio neki drugi organ da sprovede stvarnu istragu zbog tih krivičnih dela."

Udruženi zločinački poduhvat

U optužnici se navodi da je Johan Tarčulovski bio učesnik udruženog zločinačkog poduhvata koji je započeo najkasnije u petak 10. avgusta 2001. i trajao do nedelje 12. avgusta 2001, uključujući i taj dan. Prema navodima optužnice: "Cilj ovog udruženog zločinačkog poduhvata bio je da se jedan protivpravan napad usmeri na civile i civilne objekte u selu Ljuboten, koji nije bio opravdan vojnom nuždom." Ljuboten, u kojem žive pretežno Albanci, udaljen je oko 12 kilometara od centra Skoplja, glavnog grada BJRM.

Prema navodima optužnice, Johan Tarčulovski snosi individualnu krivičnu odgovornost u skladu sa članom 7(1) Statuta Međunarodnog suda.

U optužnici se navodi da Johan Tarčulovski: "...snosi individualnu krivičnu odgovornost za to što je naredio, planirao i podsticao na krivična dela za koja se optuženi tereti u ovoj optužnici tako što je učestvovao u napadu na Ljuboten... " U optužnici se navodi da je Johan Tarčulovski "imao neposrednu nameru da se ova krivična dela počine ili je, barem, bio svestan značajne mogućnosti da će pri izvršenju njegovih naredbi i planova, te kao posledica njegovog podsticanja, biti počinjena krivična dela."

U optužnici se dalje navodi da je Johan Tarčulovski "pomagao i podržavao krivična dela za koja se tereti u optužnici tako što je učestvovao u napadu na Ljuboten…"

Optužbe

Ljube Boškoski tereti se po:

tri tačke za kršenja zakona i običaja ratovanja – član 3 Statuta Međunarodnog suda: ubistvo; bezobzirno uništavanje gradova, naselja i sela; okrutno postupanje.

Johan Tarčulovski tereti se po:

tri tačke za kršenja zakona i običaja ratovanja – član 3 Statuta Međunarodnog suda: ubistvo; bezobzirno uništavanje gradova, naselja i sela; okrutno postupanje.

Krivična dela

Ubistvo

Prema navodima optužnice, tokom napada na Ljuboten, u nedelju 12. avgusta 2001, pripadnici    policijske jedinice kojom je komandovao Johan Tarčulovski ušli su u dvorište kuće Ramija Jusufija dok je ovaj spavao. Nakon što je izašao na vrata, u pidžami i nenaoružan, pripadnici policijske jedinice pucali su mu u stomak, zbog čega je dva časa kasnije umro.

Nekoliko časova kasnije, Johan Tarčulovski i pripadnici policijske jedinice došli su do dve kuće, međusobno udaljene 20 metara, u kojima su nenaoružani muškarci, žene i deca potražili utočište od policijskog i vojnog napada. Policajci su muškarcima naredili da izađu iz podruma i prisilili njih trinaestoricu "da legnu na zemlju, gde su ih u više navrata žestoko tukli". Sulejman Bajrami je pokušao da pobegne, pa je ubijen iz vatrenog oružja. Jedan drugi čovek, Atulla Qaili, preminuo je popodne 13. avgusta 2001. nakon tog i daljnjih premlaćivanja kojima je bio podvrgnut dok su on i drugi muškarci bili prebacivani iz Ljubotena do policijske stanice u Mirkovcima.

U optužnici se dalje tvrdi da su "...policajci zatim naredili desetorici od dvanaestorice preostalih muškaraca da peške krenu do susednog makedon?kog sela Ljubanci. Drugoj dvojici muškaraca, koji su bili stariji ljudi, policija je naredila da napuste to područje. Dok su ta dvojica muškaraca odlazila, policajci su pucali u njih i ubili Muharema Ramadanija, 65-godišnjeg Albanca."

Kasnije tog dana, Johan Tarčulovski i pripadnici policijske jedinice pod njegovom komandom otišli su u jednu kuću u kojoj su petorica nenaoružanih muškaraca potražila utočište. Nakon što su pozvali vlasnika kuće, otvorili su vatru na nju. Zatim su je zapalili pomoću benzina. Kada su muškarci iz kuće pokušali da pobegnu, policija je pucala u njih terajući ih da beže prema planini iza kuće. Trojica muškaraca, čija se imena navode u optužnici, tom prilikom su ubijena iz vatrenog oružja.

Bezobzirno uništavanje gradova, naselja i sela

Prema navodima optužnice, tokom napada na selo Ljuboten, Johan Tarčulovski i pripadnici policijske jedinice pod njegovom komandom "...prošli su kroz selo Ljuboten od njegovog severoistočnog do jugoistočnog kraja, pri čemu su pripadnici grupe namerno zapalili najmanje 14 kuća...Osim što su palili kuće, policajci su im takođe nanosili štetu upotrebom ručnih bombi i malokalibarskog oružja. Kao rezultat tih radnji, 14 kuća je bilo ozbiljno oštećeno ili uništeno."

Okrutno postupanje

U optužnici se navodi sledeće:

"Od nedelje 12. avgusta 2001. do srede 15. avgusta 2001, tokom kopnenog napada Johana Tarčulovskog i pripadnika policijske jedinice na Ljuboten i posle tog napada, preko stotinu muškaraca, Albanaca koji su živeli u selu, zarobljeno je i namerno podvrgnuto velikom bolu ili patnji, premlaćivanjima, ponižavanju, šikaniranju i psihičkom maltretiranju. Prema ovim stanovnicima postupalo se okrutno u Ljubotenu, na dva policijska kontrolna punkta u blizini sela i ispred njega, u pet policijskih stanica u opštini Čair i gradu Skoplju, kao i na sudu i u bolnici u Skoplju."

Jedna grupa od 13 stanovnika premlaćena je u kući Adema Ametovskog. Jedna druga grupa od 90 stanovnika muškaraca zatvorena je na policijskom kontrolnom punktu nekoliko kilometara od Ljubotena. Najmanje polovina ovih zatvorenika je psihički i fizički zlostavljana.

Nakon ovih premlaćivanja, obe grupe su prebačene u različite policijske stanice, a u nekim slučajevima i u Osnovni sud Skoplje II i u skopljansku bolnicu. U optužnici se navodi sledeće:

"Pritvaranje i premlaćivanje ovih uhapšenih muškaraca bilo je organizovano, sistematsko i sveobuhvatno. Većinu zatvorenika su kontinuirano tukli na svakoj sledećoj lokaciji. Na primer, tokom ovog trodnevnog perioda, najmanje sedam muškaraca je premlaćeno na pet različitih lokacija, najmanje dvadeset pet muškaraca je premlaćeno na četiri različite lokacije, najmanje četrdeset četiri muškarca su premlaćena na tri različite lokacije, najmanje dvanaest muškaraca je premlaćeno na dve lokacije, a najmanje dva muškarca su premlaćena ne jednoj lokaciji."

Integralni tekst Optužnice na makedonskom jeziku: http://www.icty.org/case/boskoski_tarculovski/4