|
Hag, 10. oktobra 2003.
JL/P.I.S./789-t
OBRAĆANJE SUDIJE THEODORA MERONA, PREDSJEDNIKA
MEĐUNARODNOG KRIVIČNOG SUDA ZA BIVŠU JUGOSLAVIJU,
GENERALNOJ SKUPŠTINI UJEDINJENIH NACIJA
U prilogu se nalazi kompletan tekst izjave sudije Theodora Merona,
predsjednika Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju,
pred Generalnom skupštinom Ujedinjenih nacija, 9. oktobra 2003.
Gospodine
predsjedniče, ekscelencije, dame i gospodo,
Velika mi je čast da se obratim ovoj uvaženoj Skupštini
i podnesem deseti godišnji izvještaj Međunarodnog krivičnog
suda za bivšu Jugoslaviju.
Dopustite mi da vam, prvo, izrazim svoju duboku zahvalnost na podršci
koju ste oduvijek pružali Međunarodnom sudu.
Želio bih takođe odati priznanje mudrosti i predanosti svog
prethodnika na mjestu predsjednika Međunarodnog suda, Claudeu Jordi
iz Francuske. Sudija Jorda je bio predsjednik Međunarodnog suda tokom
najvećeg dijela perioda za koji vam danas podnosim izvještaj.
Taj period, od augusta 2002. do jula 2003. godine, obilježen je velikim
napretkom i dostignućem Međunarodnog suda. Naša pretresna
vijeća i Žalbeno vijeće zasjedali su u više predmeta
nego ikada ranije. Sve veći broj optuženih odlučio je priznati
krivicu, izraziti kajanje zbog počinjenih zločina i ponuditi
pomoć Tužilaštvu u drugim predmetima. Značajan broj
važnih počinilaca krivičnih djela protiv međunarodnog
humanitarnog prava izveden je pred lice pravde. U nastojanju da ostvarimo
našu strategiju pravovremenog i pravednog okončanja rada Međunarodnog
suda, nastavili smo sa unutrašnjim reformama s ciljem da povećamo
efikasnost naših sudskih postupaka, a da istovremeno savjesno slijedimo
međunarodne norme redovnog zakonskog postupka i pravičnog suđenja.
Postigli smo napredak i u našim nastojanjima da ovaj Međunarodni
sud neke predmete protiv optuženih srednjeg ili nižeg ranga
prenese na sudove u državama bivše Jugoslavije, pogotovo na
Državni sud Bosne i Hercegovine.
Međutim, još mnogo toga treba uraditi. Potrebno je učiniti
mnogo više radi unapređenja efikasnosti naših sudskih postupaka.
Moramo punom brzinom nastaviti s naporima na uspostavljanju nacionalnih
sudova na prostoru bivše Jugoslavije koji će biti u stanju da
predmete koji se tiču ratnih zločina, zločina protiv čovječnosti
i genocida rješavaju pravično i bez etničkih, vjerskih
ili nacionalnih predrasuda. Moramo pojačati vlastite napore kako
bismo osigurali da se narodima bivše Jugoslavije podnese uravnotežen
i vjerodostojan izvještaj o radu Međunarodnog suda. Osim toga,
moramo poticati punu saradnju svih država članica, pogotovo
država bivše Jugoslavije, da bismo osigurali ostvarivanje pravde
za hiljade žrtava sukoba u bivšoj Jugoslaviji koje su izgubile
živote, svoje najbliže, imovinu i fizičko ili psihičko
zdravlje.
1.
Neka od najvećih dostignuća u ovoj
godini
Dopustite
mi da započnem s pregledom nekih od najvažnijih dostignuća
Međunarodnog suda tokom protekle godine.
Tempo
rada na Međunarodnom sudu veći je nego ikada. Međunarodni
sud se i dalje pridržava obaveza koje je preuzeo pred Savjetom bezbjednosti
i, zahvaljujući činjenici da se zasjedanja odvijaju u jutarnjim
i popodnevnim satima u tri sudnice, pretresna vijeća postupaju istovremeno
u četiri do šest suđenja. Tokom godine koja je predmet
ovog izvještaja, vijeća su u 29 predmeta rješavala o materijalnopravnim
pitanjima (kao i u tri predmeta u kojima se radilo o nepoštovanju
Suda) i donijela četiri pravomoćne presude o meritumu ili presude
o kazni. Suđenje Slobodanu Miloševiću, bivšem predsjedniku
Savezne Republike Jugoslavije i dalje se vodi pred Pretresnim vijećem
III. Zdravstveno stanje optuženog dovelo je do brojnih prekida u
ovom izuzetno složenom predmetu. On objedinjuje tri prvobitno odvojene
optužnice za Kosovo, Hrvatsku i Bosnu, s ukupno 66 tačaka optužnice,
stotinama svjedoka, desetinama hiljada stranica dokumenata od kojih većinu
treba prevesti sa srpsko-hrvatskog na francuski i engleski, radne jezike
Međunarodnog suda. No, izvođenje dokaza Tužilaštva
uskoro će biti dovršeno i u toku je utvrđivanje rasporeda
izvođenja dokaza odbrane. Žalbeno vijeće je takođe
riješilo veći broj žalbi nego što je to bio slučaj
proteklih godina. Tokom perioda koji je predmet ovog izvještaja,
Žalbeno vijeće je riješilo 36 interlokutornih žalbi,
dva zahtjeva za reviziju postupka, dva postupka zbog nepoštovanja
suda, te donijelo jednu presudu o meritumu.
Pretresna
vijeća su primila i rastući broj potvrdnih izjašnjavanja
o krivici na osnovu prethodno sklopljenih sporazuma, uključujući
potvrdno izjašnjavanje o krivici Biljane Plavšić, jednog
od bivših članova Predsjedništva Republike Srpske. Do sada
se na Međunarodnom sudu ukupno 15 optuženih izjasnilo krivim.
Svjestan sam toga da, zbog gnusne prirode zločina za koje se pojedinci
optužuju pred Međunarodnim sudom i zbog činjenice da je,
između ostalog, uloga Međunarodnog suda da žrtvama pruži
barem neku satisfakciju kroz zadovoljenje pravde i da doprinese preciznom
dokumentovanju strašnih zvjerstava, neki s rezervom primaju prečesto
pribjegavanje sporazumima o potvrdnom izjašnjavanju o krivici. Njihova
zabrinutost je, u svakom slučaju, razumljiva i legitimna. Međutim,
ako priznanje optuženog da je sudjelovao u zločinima za koje
priznaje krivicu sadrži dovoljno pojedinosti i ako je propraćeno
iskrenim kajanjem, vjerujem da sporazumi o potvrdnom izjašnjavanju
o krivici mogu imati konstruktivnu ulogu. U nekim slučajevima, iskreno
i konkretno priznanje krivice može za žrtve predstavljati istu,
ako ne i veću utjehu od osude nakon uzastopnih izjava optuženog
da je nevin. Osim toga, praktično gledano, saradnja uspostavljena
na osnovu sporazuma o potvrdnom izjašnjavanju o krivici koji sudove,
naravno, ne obavezuju, ima važnu ulogu u osiguravanju osuđujućih
presuda za važnije učesnike u masovnim zločinima, a istovremeno
predstavlja i uštedu vremena i resursa, jer se izbjegavanjem suđenja
u nekim predmetima značajno doprinosi sposobnosti Međunarodnog
suda da ispoštuje rokove za okončanje rada koje je utvrdio Savjet
bezbjednosti.
Imajući te rokove u vidu, Međunarodni sud je protekle godine
naporno radio na unapređenju svoje strategije okončanja rada
Suda, koja obuhvata unutarnje reforme i vanjske inicijative čiji
je cilj omogućiti Međunarodnom sudu da svoj rad privede kraju
u rokovima koje je utvrdio Savjet bezbjednosti.
Na unutarnjem planu, sproveli smo niz reformi pravosudne prirode koje
su zamišljene tako da pospješe efikasnost naših sudskih
postupaka. Najvažnija reforma odnosi se na ukidanje zabrane da ad
litem sudije sude u pretpretresnoj fazi postupka. Na moj zahtjev (i
u skladu s ranijim preporukama mog prethodnika, sudije Jorde), Savjet
bezbjednosti je 19. maja 2003. jednoglasno usvojio Rezoluciju br. 1481
(2003.) o izmjenama i dopunama Statuta Međunarodnog suda kako bi
se ad litem sudijama omogućilo da postupaju u pretpretresnoj
fazi postupka. Ova reforma omogućava ad litem sudijama da
efikasnije koriste svoje vrijeme i povećaju svoj ionako značajan
doprinos radu Međunarodnog suda, pomažući mu tako da se
predmeti ekspeditivnije okončaju.
Na plenarnim sjednicama održanim u decembru 2002. i julu 2003. godine,
sudije su usvojile niz izmjena i dopuna Pravilnika o postupku i dokazima
Međunarodnog suda s ciljem povećanja efikasnosti. Jedna od izmjena
i dopuna odnosi se na metode koje omogućavaju da se suđenje
nastavi u slučajevima kada jedan od sudija koji rješava u konkretnom
predmetu nije u mogućnosti da nastavi sa radom, čime se smanjuje
vjerovatnost poništenja i obnavljanja postupka. Druga daje pretresnim
vijećima veća ovlaštenja da ograniče obim izvođenja
dokaza Tužilaštva, čime se izbjegava dupliciranje dokaza
ili izvođenje dokaza koje nepotrebno dugo traje.
Što se vanjskih inicijativa tiče, prošle godine je ostvaren
značajni napredak u sklopu strategije okončanja rada Suda izradom
plana za osnivanje Vijeća za ratne zločine na Državnom
sudu Bosne i Hercegovine. Osnivanjem Vijeća za ratne zločine
u Sarajevu stvoriće se tijelo kojem će Međunarodni sud
moći da prenese jedan broj predmeta koji se odnose na optužene
nižeg i srednjeg ranga. Čekajući na osnivanje tog Vijeća,
sudije Međunarodnog suda su na posebnoj plenarnoj sjednici u septembru
2002. godine izmijenile i dopunile pravilo 11bis kako bi utvrdile
kriterije koji se moraju ispuniti prije nego što se neki predmet
prenese na nacionalni sud nakon potvrde optužnice.
Nakon toga, predsjednik Jorda je, nakon višemjesečnih pregovora,
u februaru 2003. s Uredom visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu
(OHR) sklopio sporazum o osnivanju novog vijeća. U dva navrata mi
je pripala čast da se obratim Upravnom odboru Vijeća za sprovođenje
mira i zatražim da odobre projekt, što je i učinjeno u
junu 2003. godine. Savjet bezbjednosti je u augustu, Rezolucijom br. 1503,
dao svoje odobrenje. Donatorska konferencija će se održati 30.
ovog mjeseca na Međunarodnom sudu u Hagu, a niz radnih grupa sastavljenih
od osoblja Ureda visokog predstavnika, MKSJ-a i drugih zainteresiranih
organizacija izradiće detaljne smjernice za početak funkcionisanja
Vijeća za ratne zločine.
2.
Pogled u budućnost: naredna i godine
koje slijede
Premda
se u sprovođenju strategije okončanja rada Suda prošle
godine učinio krupan iskorak, sa zadovoljstvom očekujem jednako
važan razvoj događaja i u godini koja je pred nama.
Kao
prvo, kao što je Savjet bezbjednosti Rezolucijom br. 1503 jasno stavio
do znanja, strategija okončanja rada zahtijeva da se Međunarodni
sud u sprovođenju svog zadatka dalje usredsređuje na to da sudi
optuženima najveće važnosti koji se terete za krivična
djela protiv međunarodnog javnog poretka. Glavni tužilac, razumije
se, ima ovlaštenje da odredi protiv kojih pojedinaca će se podići
optužnica pred Međunarodnim sudom. Prema tome, dužnost
glavnog tužioca jeste prvenstveno da osigura poštovanje uputstva
Savjeta bezbjednosti da se Međunarodni sud "usredsredi na krivično
gonjenje i suđenje vođama najvišeg ranga za koje se sumnja
da su najodgovorniji za krivična djela u nadležnosti Međunarodnog
suda."
Iako
činimo sve da bismo ostvarili ciljeve i okončali sve prvostepene
postupke do kraja 2008. godine, a sve žalbene postupke do kraja 2010.
godine, dan okončanja sudskih postupaka ne može se predvidjeti
sa naučnom preciznošću. Mnogi faktori mogu utjecati na
ishod tih nastojanja. Na neke od tih faktora Međunarodni sud može
utjecati, a na neke ne, a od onih na koje se može utjecati neki su
u sudačkom domenu, a za neke je ovlašten glavni tužilac.
Sa zadovoljstvom vas obavještavam da ćemo sve prvostepene postupke za osobe koje su
sada u pritvoru na Međunarodnom sudu (uključujući one koji
su privremeno pušteni na slobodu) vjerovatno uspjeti okončati
do 2008. godine, i to kako za one pojedince čija suđenja su
već započela, tako i za one čija su suđenja u pretpretresnoj
fazi.
Optužnicama koje su već potvrđene obuhvaćeno je još 17 osoba koje su na slobodi. Što prije bjegunci budu privedeni
i što se veći broj optuženih potvrdno izjasni o krivici,
odnosno, što se veći broj predmeta bude mogao prenijeti u Sarajevo,
to ćemo prije biti u mogućnosti da okončamo prvostepene
postupke u tim predmetima. Zavisno od raznih okolnosti, prvostepeni postupci
za neke od optuženih bjegunaca će možda biti okončani
do ciljne 2008. godine, ali do tog roka nećemo moći okončati
sve postupke.
Predaja
bjegunaca, naravno, ne zavisi isključivo od Međunarodnog suda.
Ona, prije svega, zavisi od saradnje država bivše Jugoslavije.
Pridružujem se svojim prethodnicima i pozivam ovu Skupštinu
da izvrši pritisak na sve države članice da bez odlaganja
i u potpunosti sarađuju sa Međunarodnim sudom u njegovom radu.
Nedavno sam, u okviru prve službene posjete predsjednika Međunarodnog
suda, putovao u Beograd i ohrabren sam sve većom spremnošću
na saradnju sa Međunarodnim sudom. Ipak, mnogo toga tek treba da
se uradi – vezano za hapšenje bjegunaca, pristup dokazima i
omogućavanje svjedočenja, posebno od strane sadašnjih i
bivših zvaničnika.
Moram
vam reći, prema našim sadašnjim predviđanjima, da
se eventualne nove optužnice neće moći uklopiti u vremenski
okvir koji je odredio Savjet bezbjednosti. Govorim to svjestan prerogativa
glavnog tužioca da odredi pojedince protiv kojih će biti podignuta
optužnica i svjestan da, ukoliko Tužilaštvo raspolaže
s dovoljno prima facie dokaza, mi, sudije, te optužnice moramo
potvrditi. Međutim, jedno mora da bude jasno: kada se optužnice
predaju i kada ih sudije potvrde, započinje sudski proces koji mora
da ide svojim tokom u skladu s mjerodavnim pravom i zahtjevima redovnog
zakonskog postupka. Striktno pridržavanje zadanih rokova u okviru
strategije okončanja rada Suda ne smije imati za posljedicu nekažnjavanje,
pogotovo vođa najvišeg ranga za koje se sumnja da su najodgovorniji
za krivična djela u nadležnosti Međunarodnog suda.
Drugo,
kao što sam upravo rekao, što se Vijeća za ratne zločine
u Sarajevu tiče, prelazimo s planova na djela. Najkasnije početkom
2005. godine trebali bismo biti u stanju početi neke predmete prenositi
na rješavanje tom Vijeću.
Treće, mogu da vas obavijestim da i dalje tragamo za
načinima racionalizacije naših postupaka. Obnovio sam rad sudačke
komisije pod nazivom Radna grupa za sudsku praksu i dao joj zadatak da
daje i analizira prijedloge za skraćivanje suđenja i ubrzavanje
žalbenih postupaka. Glavni tužilac je nedavno u tom cilju proslijedio
niz prijedloga i sudije su angažovane na njihovom aktivnom razmatranju
i preformuliranju jednog broja ovih prijedloga. Sudačka komisija
za Pravilnik aktivno razmatra neke od tih prijedloga. Ta komisija će
u decembru, na redovnoj plenarnoj sjednici sudija, predložiti paket
reformi sa ciljem da se usavrše pravila koja se odnose na objelodanjivanje,
vođenje pretpretresnih postupaka i izvođenje dokaza. Ovo se
radi da bi se uravnotežili interesi tužioca i optuženih
i tako, s jedne strane, olakšao rad tužioca, a s druge osigurala
dalja zaštita prava optuženih na pravično suđenje.
Gospodine
predsjedniče, ekscelencije, dame i gospodo, Savjet bezbjednosti je
prije deset godina osnovao MKSJ s ciljem da stane na put praksi nekažnjavanja
za masovna zvjerstva i teška kršenja međunarodnog humanitarnog
prava. Tokom tih deset godina, uz stalnu potporu ove Skupštine, Međunarodni
sud je dao temeljni i trajni doprinos ostvarivanju pravde za narode bivše
Jugoslavije time što je pred lice pravde izveo znatan broj optuženih
visokog ranga.
Zadatak
ostvarivanja pravde zahtijeva ne samo stručni rad sudija Međunarodnog
suda, već i njegovog osoblja. Što se rad Međunarodnog suda
bude više privodio kraju, biće sve teže zadržati i
privući najkvalitetnije kadrove ako ne postoje mogućnosti njihovog
napredovanja. Osnivanje novih institucija krivičnog pravosuđa
predstavlja dodatni pritisak u tom smislu. Nadam se da će članovi
ove Skupštine i Savjet bezbjednosti uvidjeti značaj ovog problema
i podržati naše prijedloge za njegovo rješavanje.
Ako
naša misija treba biti završena u zadanom roku, neophodna nam
je podrška ne samo ove Skupštine kao kolektivnog tijela, već
i podrška svakog njenog člana, a pogotovo država bivše
Jugoslavije. Bjegunci moraju biti uhapšeni, prije svega Radovan Karadžić
i Ratko Mladić, te Ante Gotovina. Dokazni materijal treba dostaviti
bez odlaganja. Samo tada će Međunarodni sud biti u stanju da
okonča svoju važnu misiju koju mu je prije deset godina povjerio
Savjet bezbjednosti.
|
