Žalbeno vijeće je danas potvrdilo osuđujuće presude Mići Stanišiću, bivšem ministru unutrašnjih poslova Republike Srpske, i Stojanu Župljaninu, bivšem načelniku regionalnog Centra službi bezbjednosti u Banjoj Luci, Bosna i Hercegovina (BiH). Žalbeno vijeće je potvrdilo da su Stanišić i Župljanin krivično odgovorni za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti počinjene u BiH tokom 1992. godine u 20, odnosno osam opština. Sudije su potvrdile kazne obojici optuženih na po 22 godina zatvora.
Žalbeno vijeće je odbacilo sve osnove žalbe koje su podnijeli Stanišić i Župljanin. Vijeće im je potvrdilo osude za to što su počinili, putem učešća u udruženom zločinačkom poduhvatu, progon kao zločin protiv čovječnosti i ubistvo i mučenje kao kršenja zakona ili običaja ratovanja. Osude izrečene Župljaninu za istrebljivanje putem učešća u udruženom zločinačkom poduhvatu, kao i za naređivanje progona putem pljačke kao zločine protiv čovječnosti takođe su potvrđene.
Obojica optuženih su naveli u svojim žalbama da je njihovo pravo na pravično suđenje bilo prekršeno kao posljedica učešća sudije Frederika Harhoffa u prvostepenom postupku. Žalbeno vijeće je odbilo njihove argumente i zaključilo da izuzeće sudije Harhoffa u predmetu Šešelj ne znači nužno da treba da bude izuzet iz drugih predmeta. Sudije su takođe zaključile da žalioci “nisu uspjeli pokazati da bi razuman posmatrač, adekvatno informisan o svim relevantnim okolnostima, razumno zaključio da postoji pristrasnost sudije Harhoffa u ovom predmetu”.
Stanišić je u svojoj žalbi takođe tvrdio da Pretresno vijeće nije dalo obrazloženo mišljenje u vezi s tim na koji način su njegova djela i ponašanje doprinijeli ostvarivanju udruženog zločinačkog poduhvata, te da li je njegov doprinos tom udruženom zločinačkom poduhvatu značajan. Žalbeno vijeće se složilo da Pretresno vijeće nije dalo obrazloženo mišljenje u vezi s tim, te je naknadno sâmo razmotrilo to pitanje. Vijeće je zaključilo da činjenični zaključci u osnovi presude Pretresnog vijeća, sa izuzetkom nekih zaključaka za koje je Žalbeno vijeće utvrdilo da su pogrešni, kao i relevantni dokazi, van razumne sumnje potkrepljuju zaključak da je Stanišić značajno doprinio ostvarivanju tog udruženog zločinačkog poduhvata.
Žalbeno vijeće je takođe potvrdilo zaključak Pretresnog vijeća da je Župljanin značajno doprinio ostvarivanju tog udruženog zločinačkog poduhvata.
U vezi s pitanjem da li su Stanišić i Župljanin posjedovali potrebnu namjeru da bi snosili odgovornost za učešće udruženom zločinačkom poduhvatu, Žalbeno vijeće je utvrdilo da je Pretresno vijeće napravilo izvjesne činjenične greške u vezi s obojicom žalilaca. Međutim, na osnovu preostalih faktora, Žalbeno vijeće je zaključilo da te greške ne utiču na zaključke Pretresnog vijeće da su i Stanišić i Župljanin posjedovali potrebnu namjeru.
Župljanin je takođe osporio osudu koja mu je izrečena za istrebljivanje kao zločin protiv čovječnosti. U vezi s incidentom tokom kojeg je 20 zatočenika umrlo za vrijeme prevoza u zatočenički logor Manjača, Žalbeno vijeće je utvrdilo da Pretresno vijeće nije dao obrazloženo mišljenje jer nije donijelo potrebne zaključke u vezi s postojanjem mens rea glavnih počinilaca. Međutim, nakon razmatranja zaključaka u osnovi Presude Pretresnog vijeća i relevantnih dokaza, Žalbeno vijeće je utvrdilo da greška Pretresnog vijeća ne obesnažuje prvostepenu presudu.
Žalbeno vijeće je prihvatilo drugi žalbeni osnov Tužilaštva, kojim se tvrdilo da je Pretresno vijeće pogrešno primijenilo pravo time što nije izreklo osude za zločine ubistva, mučenja, deportacije i druga nečovječna djela (prisilno premještanje) kao zločine protiv čovječnosti, uz osude za zločin progona kao zločin protiv čovječnosti. Žalbeno vijeće se tom prilikom pozvalo na ustaljenu sudsku praksu da osude za zločin progona i druge zločine protiv čovječnosti zasnovane na istom kažnjivom ponašanju mogu biti kumulativne. Međutim, Žalbeno vijeće je odbilo da izrekne nove osude po žalbi.
Prvobitne optužnice protiv Miće Stanišića i Stojana Župljanina podignute su pred Međunarodnim sudom 2005., odnosno 1999. godine. Pretresno vijeće je odobrilo zahtjev za spajanje ova dva predmeta u septembru 2008. godine. Suđenje je počelo 14. septembra 2009. i završeno je 1. juna 2012. Presuda Pretresnog vijeća je izrečena 27. marta 2013., a Tužilaštvo i odbrana su podnijeli najave svojih žalbi 13. maja 2013. Žalbeni pretres je održan 16. decembra 2015.
Žalbeno vijeće je zasijedalo u sastavu: sudija Carmel Agius, predsjedavajući, sudija Liu Daqun, sudija Christoph Flügge, sudija Fausto Pocar i sudija Koffi Kumelio A. Afanđe. Sudija Liu i sudija Afanđe prilažu svoja izdvojena mišljenja.
Od svog osnivanja Međunarodni sud je podigao optužnice protiv 161 lica za teške povrede humanitarnog prava počinjene na teritoriji bivše Jugoslavije od 1991. godine. Postupci protiv 153 optuženih lica su okončani. Trenutno su u toku postupci protiv 8 optuženih.
