Sarajevo, 27. oktobar 2014.
Učenici četvrtog razreda Druge gimnazije u Sarajevu bili su aktivan sudionik dvosatne prezentacije o radu Haškog tribunala, koju je za njih održala profesorica Aida Muftić. Naslijeđe Tribunala postalo je predmetom dinamične diskusije u kojoj su učenici pitali da li žrtve zaista mogu da dobiju istinsku satisfakciju s obzirom na, po njihovoj ocjeni, blage zatvorske kazne i nespremnost političara s prostora bivše Jugoslavije da prihvate činjenice utvrđene pred Tribunalom. Jedna od opaski učenika također je bila da optuženi u Pritvorskoj jedinici Tribunala imaju isuviše dobre uslove, ali su nakon upoznavanja s konceptom pretpostavke nevinosti i prava optuženih na pravično suđenje uočili bitnu razliku između zatvora i pritvorske jedinice.
Komentarišući prezentaciju učenik Elsin Uzunović je istakao: „Video prilozi koji su poslužili kao ilustracija tokom prezentacije, pružaju nam uvid u sudski proces iz prve ruke. Dobili smo odgovore na mnoga pitanja i usvojili nova znanja o ovoj temi.“
I ostali gimnazijalci su se složili da je procesuiranje ratnih zločina izuzetno važna komponenta u procesu suočavanja s prošlošću, te istakli da mladi ljudi poput njih moraju biti upoznati s ovom tematikom kako bi mogli preuzeti ulogu aktivnih učesnika u procesu postkonfliktnog oporavka na prostoru bivše Jugoslavije.
Predavanje koje je održala profesorica Muftić je četvrto u nizu predavanja srednjoškolskih profesora u BiH koji su učestvovali u radionici Outreach programa MKSJ-a tokom koje su stekli dodatna znanja o Tribunalu. Predstavnik MKSJ-a u BiH, Almir Alić, je po treći put posjetio Drugu sarajevsku gimnaziju. Ovog puta Almir je bio u ulozi posmatrača jednog veoma kvalitetnog predavanja profesorice Muftić, koje je predstavljalo pravo osvježenje upravo zbog zrelog i angažovanog razmišljanja učenika ove sarajevske škole.
Sara Hodžić:
„Danas sam naučila da je suđenje ratnim zločincima od izuzetne vrijednosti iz mnogih razloga. Između ostalog, dva najbitnija se tiču prošlosti i budućnosti. Prošlost se odnosi na žrtve, njihove porodice i prijatelje koji trebaju dobiti satisfakciju i spriječiti poricanje zločina. A budućnost se odnosi na nas mlade, koji ne smijemo generalizovati počinioce, već ih trebamo posmatrati kao pojedince koji ne predstavljaju čitav narod.“
Nađa Zvizdić:
„Učenici, tj. mladi koji su rođeni nakon rata nisu toliko zainteresovani za sva dešavanja pa su ovakve prezentacije ključne za daljnje razumijevanje i nastavak života i suočavanja s prošlošću. Sve u svemu, veoma korisno i nadam se da će ubuduće biti sličnih prezentacija sa sličnim temama.“
Dinno Lazzari:
„Smatram da je prezentacija bila jako dobra i prije svega korisna, jer je potrebno da budući naraštaji mladih ljudi budu svjesni zločina koji su se desili, te da u budućnosti spriječe da se takve monstruoznosti opet dogode.“