Svjedoci

• Svjedoci žrtve ili preživjeli

Među svjedocima koji su do sada pristupili Sudu najviše je onih koji su preživjeli zločine, onih koji su bili očevici tih zločina i članova porodica žrtava tih zločina. Mnogi od njih još uvijek trpe fizičke i psihičke posljedice užasa koje su proživjeli. Za te ljude, svjedočenje je čin iznimne hrabrosti.

Svjedoci u svojim iskazima govore o ratnim iskustvima, kao što su lišavanje hrane do izgladnjivanja, zdravstvene njege i zaštite; razaranje doma i zajednice; razdvajanje i nestanak članova porodice; teško premlaćivanje i fizičko mučenje; seksualno nasilje i silovanje; zlostavljanje, mučenje i ubijanje drugih; bijeg u opasnim okolnostima, te prisilni progon.

Premda im svjedočenje na Međunarodnom sudu može biti teško i bolno, svjedoci često žele govoriti u ime mrtvih, reći svijetu istinu o tome šta se dogodilo i zatražiti da se pravda zadovolji danas u nadi da se takvi zločini neće ponoviti sutra.

• Svjedoci s privilegovanim pristupom informacijama ("insajderi")

Mnogi od optuženih na Međunarodnom sudu su bili na visokim položajima u politici, vojsci i policiji, a optuženi su za planiranje krivičnih djela i naređivanje da se ta djela počine. Osobe koje su bile bliske optuženima, takozvani svjedoci "insajderi", mogu sudu dati iskaz o postupcima i stanju svijesti optuženih. Dokazi dobiveni od tih svjedoka često su ključni za utvrđivanje stepena odgovornosti optuženog.

• Svjedoci počinioci

Veći broj optuženih na Međunarodnom sudu potvrdno se izjasnio o krivici za sva ili za jedan dio krivičnih djela za koja su bili optuženi, pristao je svjedočiti za Tužilaštvo i pomoći sudu u utvrđivanju istine. Ti svjedoci omogućuju jedinstven uvid u to kako su vodeći ljudi u politici, policiji i vojsci planirali i vršili krivična djela masovnih razmjera.

• Sudski vještaci

Ti svjedoci su stručnjaci koji iznose svoje stručno mišljenje o temama poput vojne doktrine, političkih struktura, zakona u bivšoj Jugoslaviji, demografskim podacima, finansijskim transakcijama i forenzičkim dokazima. Oni, između ostalog, pomažu sudijama u utvrđivanju okolnosti u kojima su ta krivična djela počinjena, ovlasti koje su optuženi imali nad svojim podređenima, identiteta i broja žrtava pronađenih u masovnim grobnicama i broju žrtava ubijenih na nekoj lokaciji.

 

Međunarodni sud je posvećen zadatku pružanja podrške svim svjedocima koji pristupe Sudu radi svjedočenja. Međunarodni sud ima specijalnu službu – Službu za žrtve i svjedoke – koja je posvećena podršci i zaštiti svih svjedoka, bez obzira na to ko ih je pozvao da svjedoče: tužilaštvo, odbrana ili vijeće. Ovo nezavisno i nepristrano tijelo pruža svu logističku i psihološku podršku, kao mjere zaštite koje su potrebne da bi iskustvo svjedočenja za svjedoke bilo, u najvećoj mogućoj mjeri, bezbjedno i bezbolno.

Na Međunarodnom sudu postoji jasna svijest o tome da svjedocima može biti teško svjedočiti o događajima u vezi s ratom. Služba za žrtve i svjedoke ima kvalifikovano profesionalno osoblje, koje je, zahvaljujući radu u smjenama, 24 sata na dan dostupno svjedocima kojima je potrebna psihosocijalna pomoć za vrijeme i poslije njihovog svjedočenja u Haagu. Uz pomoć Kancelarije MKSJ u Sarajevu, stvorena je mreža zdravstvenih radnika i nevladinih organizacija na cijelom području bivše Jugoslavije koja može pružiti podršku svjedocima nakon što se oni vrate kućama.

Unapređivanjem svojih procedura, kao i principa i politike rada, Službe za žrtve i svjedoke se stara za zaštitu i bezbjednost svih svjedoka koji svjedoče, kao i za to da iskustvo svjedočenja ne izazove daljnje stradanje, patnju ili traumu svjedoka. Služba za žrtve i svjedoke održava uslove u kojima je svjedočenje moguće doživjeti kao pozitivan događaj koji jača i obogaćuje.

Služba za žrtve i svjedoke je u svom radu krajnje principijelna, nepristrana i diskretna i stara se da svi svjedoci budu informisani o svojim pravima i da imaju pravičan pristup uslugama ove Službe.

Služba za žrtve i svjedoke sastoji se od sljedeće tri jedinice: Jedinica za zaštitu, Jedinica za podršku i Operativna jedinica. Jedinica za zaštitu se bavi organizacijom odgovora na bezbjednosne potrebe, Jedinica za podršku nudi socijalno i psihološko savjetovanje i pomoć svjedocima, a Operativna jedinica je odgovorna za logističke i administrativne aktivnosti vezane za sa svjedoke.

Većina svjedoka koji svjedoče na Međunarodnom sudu svjedoči na otvorenoj sjednici. Međutim, tužilaštvo i odbrana mogu, ako misle da je potrebno zaštiti svjedoka ili njegovu privatnost, zatražiti od Suda primjenu zaštitnih mjera. Te mjere su predviđene Pravilnikom o postupku i dokazima (pravilo 75 i pravilo 79) i omogućuju: 

• Brisanje iz javnih spisa Međunarodnog suda imena i podataka pomoću kojih se može utvrditi identitet svjedoka;
• Svjedočenje putem uređaja za izobličenje slike ili glasa svjedoka tokom postupka koji se prenosi putem televizije;
• Dodjeljivanje pseudonima svjedoku;
• Iskaz svjedoka na zatvorenoj sjednici;
• Svjedočenje s druge lokacije putem video-konferencijskog linka; 

Tim mjerama se opasnost u kojoj se svjedok može naći zbog svjedočenja nastoji svesti na najmanju moguću mjeru. Premda sve prisutne strane u sudnici znaju identitet svjedoka, zakon i nalozi sudija ih obavezuju da poštuju mjere zaštite i, shodno tome, štite identitet svjedoka. U slučaju da strana u postupku objelodani identitet ili bilo koji drugu informaciju pomoću koje se može utvrditi identitet svjedoka, ta strana može biti proglašena krivom za nepoštovanje Suda i može joj se izreći novčana kazna u iznosu od najviše 100.000 eura ili kazna zatvora u trajanju od najviše sedam godina, ili oboje.
 

Svjedoci koji pristupaju Međunarodnom sudu imaju i obaveze. Od njih se, prije davanja iskaza, traži da daju sljedeću svečanu izjavu:

"Svečano izjavljujem da ću govoriti istinu, cijelu istinu i ništa osim istine".

U pauzama za vrijeme suđenja svjedoci ne smiju o svom svjedočenju razgovarati ni sa kim, uključujući osoblje tužilaštva ili odbrane koji su ih pozvali da svjedoče.

Vijeće može upozoriti svjedoka na dužnost da govori istinu i na posljedice koje mogu nastupiti ako to ne učini. Ako vijeće ima čvrste razloge da vjeruje da je svjedok svjesno i hotimično dao lažan iskaz, ono protiv tog svjedoka može pokrenuti postupak. Ako se svjedok proglasi krivim za davanje lažnog iskaza, izreći će mu se novčana kazna u iznosu od najviše 100.000 eura ili kazna zatvora u trajanju od najviše sedam godina, ili oboje.