Konferencija Globalno naslijeđe MKSJ 2011. godine

15. -16. novembar 2011.
Kongresni centar "World Forum", Haag

Konferenciju zajednički sponzoriraju vlade Nizozemske, Luksemburga, Švicarske i Republike Koreje, kao i opština Haag i Otvoreno društvo: Inicijatva za pravdu.

Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (dalje u tekstu: MKSJ) sazvao je dvodnevnu konferenciju, "Globalno naslijeđe MKSJ", koja je održana u Haagu, 15. i 16. novembra 2011. godine. Cilj konferencije je bio da približi vodeće ljude iz akademskog života, međunarodne sudije i pravnike, predstavnike država i pripadnike civilnog društva kako bi zajedno istražili uticaj rada Međunarodnog suda na međunarodno humanitarno pravo i međunarodni krivični postupak, kao i potencijal njegove jurisprudencije na oblikovanje buduće globalne pravde i unapređenje ljudskih prava. Konferenciju su zajedno sponzorirali vlade Nizozemske, Luksemburga, Švicarske i Republike Koreje, kao i Opština Haag i Otvoreno društvo: Inicijativa za pravdu.

Kontekst

Od svog osnivanja 1993. godine, MKSJ je zaključio postupke protiv 126 optuženih osoba za ratne zločine, zločine protiv čovječnosti ili genocid, čime je načinio veliki napredak na putu ka okončanju nekažnjivosti za ozbiljna kršenja međunarodnog humanitarnog prava. Ova suđenja proizvela su ogroman korpus sudske prakse, koja je u velikoj mjeri doprinijela razvoju normi međunarodnog krivičnog prava, kako suštinskih, tako i proceduralnih.

Sudije MKSJ-a su definisale, često po prvi put, elemente krivičnih djela, uticaj postavljenih odbrana, modalitete krivične odgovornosti i obim odgovornosti nadređenog. Predmet Kunarac i drugi, na primjer, razlučio je šta predstavlja porobljavanje kao zločin protiv čovječnosti i odnos spolnih zločina sa običajnim pravom1 U predmetu Erdemovićje utvrdio da prinuda nije potpuna odbrana za zločine protiv čovječnosti ili ratne zločine.2  Počeci primjene udruženog zločinačkog poduhvata (UZP) od strane Međunarodnog suda, sada možda jednog od najkorišćenijih modaliteta krivične odgovornosti na međunarodnim suđenjima, potiče iz njegovog prvog predmeta, Tužilac protiv Duška Tadića.U tom predmetu, Žalbeno vijeće je iznijelo tri kategorije UZP-a,3 koje su u međuvremenu dodatno profilirane u predmetima Kvočka i drugi,4 Brđanin,5 i Krajišnik.6 MKSJ se konkretno oslanjao na koncept UZP-a kada je podizao optužnicu protiv Slobodana Miloševića za zločine na Kosovu, u Bosni i u Hrvatskoj.7 To je bila prva optužnica za ratne zločine protiv šefa države koji je u tom trenutku bio na dužnosti.

U predmetu Čelebići, Sud je razjasnio odgovornost nadređenog, interpretirajući formulacije Statuta u vezi s nužnom mens rea8 i prirodu nužnog odnosa nadređeni-podređeni.9 U predmetu Kordić i Čerkez je zatim potvrđena ideja prvi put iznijeta u predmetu Čelebići10 da i civilni i vojni rukovodioci mogu snositi odgovornost za djela koja su počinili njihovi podređeni.11

Razne druge presude i odluke su se dalje oslanjale i tumačile instrumente međunarodnog prava. U predmetu Tadić, Žalbeno vijeće je pažljivo razmotrilo obaveze za primjenljivost teških kršenja Ženevskih konvencija. Time je Sud pojasnio pravni kriterij za pravljenje razlike između međunarodnog i internog oružanog sukoba.12 Isto tako, stupajući korak dalje od zaključka  o Nikaragvi Međunarodnog suda pravde da član 3 predstavlja minimalni kriterijum koji je takođe primjenljiv na međunarodne oružane sukobe, Žalbeno vijeće MKSJ-a utvrdilo je da su mnoga zaštitna prava međunarodnog humanitarnog prava primjenljiva na oružane sukobe koji nemaju međunarodni karakter. Predmet Tadić i oni koji su ga slijedili nisu osporeni i prihvaćeni su od strane međunarodne zajednice. Žalbeno vijeće je takođe donijelo detaljnu odluku u tom predmetu kojom su odbačena osporavanja njegove pravne osnove, njegovog primata nad nacionalnim sudovima i njegove nadležnosti.13 Neke od ovih odluka kasnije su uticale na pregovore o Statutu Međunarodnog krivičnog suda14

U predmetu Aleksovski, Žalbeno vijeće je uzelo u obzir razmjeru primjene člana 4 Ženevske konvencije IV, saglasivši se sa zaključkom iz predmeta Tadić da se osoba može smatrati “zaštićenom osobom” čak i kada je istog državljanstva kao i oni koji su ga zatočili.15

Naučnici su takođe spoznali važnu ulogu Međunarodnog suda na polju zločina na osnovu pola, područja koje je uglavnom ostalo nerazrađeno tokom suđenja za ratne zločine u Nürnbergu i Tokiju. 16 Na primjer, optuženi Hazim Delić u predmetu Čelebići bio je prvi koji je pred Sudom osuđen za silovanje kao mučenje,17 koje mu je stavljeno na teret kao teško kršenje Ženevskih konvencija i kršenje zakona i običaja ratovanja.18 U predmetu Furundžija dodatno je pojašnjena definicija mučenja i navedeni su konkretni elementi silovanja.19

Proceduralno, MKSJ je razvio korpus pravila u vezi sa prihvatljivošću i objelodanjivanjem dokumenata i zaštitom žrtava i svjedoka. Međunarodni sud koristi elemente anglosaksonskog i kontinentalnog prava u pokušaju da uspostavi ravnotežu između prava žrtava i optuženih, zaštiti interese pravde i ojača efikasnost postupaka. Svjestan potreba efikasnog vođenja sudskih postupaka i brzog kodificiranja lekcija proisteklih iz sudnica, Međunarodni sud je često mijenjao Pravilnik o postupku i dokazima kako bi obezbijedio efikasnost a da se ne žrtvuje pravičnost. Na primjer, decembra 2000. godine, usvojeno je pravilo 92bis, čime je omogućeno da se pismene izjave svjedoka, uključujući transkripte iz drugih postupaka na MKSJ-u uvrste u spis umjesto usmenog svjedočenja, osim ukoliko se ne bave djelima i ponašanjem optuženog. Oslanjajući se na najbolje elemente procedure kontinentalnog prava, Pravilnik je uveo instituciju pretpretresnog i predžalbenog sudije. Pravila 92ter i 92quater, koja takođe omogućavaju konciznije predstavljanje svjedočenja, dodata su septembra 2006. godine. U pogledu brige za žrtve i svjedoke, sudije mogu naložiti adekvatne zaštitne mjere na osnovu pravila 75. Pretresno vijeće u predmetu Milutinović i drugi koristilo je to pravilo kako bi obezbijedilo da svjedoci budu prisutni u sudnici jedino kada su prisutne i sudije, kao sredstvo čuvanja svjedoka od rizika pritiska na njih.20

Pored ovih unapređenja, važno je imati u vidu pažnju koju su sudije posvetile velikom broju drugih pertinentnih pitanja, kao što su pravo na samozastupanje,21 izricanje kazni i privremeno puštanje na slobodu. Više nego išta drugo, MKSJ je, išavši mnogo dalje od zaostavštine Nürnberga, uspostavio sistem zasnovan na najvišim standardima pravičnosti i propisnog vođenja postupka.

Učesnici

Među učesnicima i gostima Konferencije bili su ključni ljudi Međunarodnog suda, sudije, rukovodeće osoblje Međunarodnog suda, Radne grupe Savjeta bezbjednosti za ad hoc Međunarodne sudove, osoblje Odjela za vladavinu prava iz sjedišta UN-a, predstavnici nacionalnih akademskih i pravnih zajednica iz bivše Jugoslavije, nevladinih organizacija, međunarodnih organizacija i organa Evropske unije, pravni savjetnici ambasada u Haagu, predstavnici univerziteta, međunarodnih pravnih udruženja, organizacija za teoretska istraživanja i akademici koji se bave međunarodnim pravom.

Format konferencije

Na Konferenciji je učestvovalo više od 350 učesnika. Radne sjednice su organizovane u formatu panel diskusija kako bi se podstakla otvorena debata. Svaki panel bio je sastavljen od sudija Međunarodnog suda, akademika i praktičara na polju ljudskih prava, međunarodnog humanitarnog i krivičnog prava, predstavnika vlada i zvaničnika UN. Moderator svake od panel sjednica bio je predstavnik visokog profila iz jedne od ovih grupa i započinjao je prezentacijom samog moderatora u trajanju od 20 minuta. Moderator je zatim otvorio panel učesnicima za diskusiju. Publika je imala priliku da učesnicima panela postavlja pitanja tokom i nakon diskusije.

Tokom dvodnevne Konferencije održana su četiri panel zasjedanja. U opštim crtama teme su bile zamišljene na sljedeći način:

• Uticaj pravno relevantne prakse Međunarodnog suda na razjašnjavanje običajnog međunarodnog humanitarnog prava.
• Uticaj rada Međunarodnog suda na budućnost globalne pravde i unapređenje i ostvarenje ljudskih prava.
• Interkacija procedure anglosaksonskog i kontinentalnog prava u radu Međunarodnog suda: efikasnost i pravičnost tokom kompleksnih međunarodnih suđenja.
• Pravni doprinos Međunarodnog suda pojašnjenju najtežih zločina genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina.

Jezici

Konferencija je vođena na engleskom, francuskom i bosanskom/hrvatskom/srpskom sa simultanim prevođenjem.

Pristup medijima

Medijima je bio omogućen pristup konferenciji.